Jedan od glavnih razloga zbog kojih ljudi predaju pse skloništima jest neželjeno ili destruktivno ponašanje svojih ljubimaca. To može uključivati agresiju, pretjerano lajanje, bijeg iz dvorišta, žvakanje i kopanje ili bilo koji drugi niz teškoća koje spadaju pod neželjeno ponašanje pasa.
Ipak, uz malo treninga većina skrbnika može smanjiti ili posve ukloniti takve navike i živjeti u miru sa svojim psom. Ako se, međutim, borite s problemima agresije, u pravilu je najbolje potražiti pomoć profesionalnog ponašanjaša pasa.
Svako se ponašanje može pogoršati zbog neadekvatnog treninga ili nepravilnog rukovanja. Fizička sila nikad nije učinkovita – ona samo slabi vezu koju pokušavate izgraditi.
Da bi vaš pas naučio što jest, a što nije prihvatljivo u svijetu koji dijelite, vi morate preuzeti ulogu dobronamjernog vođe svoga kućanstva. U nastavku slijede stvari koje trebate znati kada se bavite onim što nazivamo neželjeno ponašanje pasa.
Razumjeti neželjeno ponašanje pasa i kako pristupiti treningu
Mnoge nepoželjne pseće radnje rađaju se iz instinkta, a većina proizlazi ili iz dosade ili iz stresa. Kada razumijete odakle dolazi neželjeno ponašanje pasa, lakše ćete odabrati pravi pristup.
Važno je prepoznati da su ta ponašanja urođena. Kada vam štene iskopa gredice s cvijećem, ono ne traži osvetu niti vas kažnjava zato što ste mu uzeli lopticu. Psi jednostavno nisu „programirani” na taj način.
Agresija, tjeranje u potjeru, obilježavanje teritorija i čuvanje resursa suvremene su manifestacije ranih psećih nagona da dođu do hrane i zaštite teritorij i čopor. Kopanje i žvakanje najčešće su posljedica dosade, dok je lajanje nerijetko mješavina i jednog i drugog. Kada bolje razumijete izvor, neželjeno ponašanje pasa prestaje izgledati kao „prkos”, a počinje se doživljavati kao signal nezadovoljene potrebe.
Skakanje po ljudima i hvatanje zubima bez jačine najčešće su pokušaji jedne vrste (pasa) da uspostavi kontakt putem sasvim drukčijeg komunikacijskog koda od onoga koji razumije druga vrsta (ljudi).
Kako biste smanjili neželjene navike, morate razumjeti potrebe svog psa i biti učinkovit, dosljedan voditelj. Evo nekoliko ključnih sastojaka učinkovitog treninga:
- Postavite granice i budite dosljedni.
- Učvrstite dobro ponašanje obiljem poslastica, igračaka i pažnje.
- Neželjeno ponašanje ignorirajte kad god je to moguće.
- Jasno dajte do znanja psu da je voljen i važan dio „čopora”.
Uz ove osnove, planirajte i „upravljanje okolinom” – barijere, ogradice, povodnik, sigurnu ogradu dvorišta i čuvanje vrijednih predmeta – kako biste spriječili prilike u kojima bi se moglo aktivirati neželjeno ponašanje pasa. Trening uči psa što želimo; upravljanje sprečava da pogriješi dok uči.
Pažnja na tajming nagrade iznimno je važna. Ako nagradu date sekundu prekasno, pas to ne povezuje s onim što je učinio. Kad je tajming dobar, alternativna, poželjna ponašanja zamjenjuju neželjeno ponašanje pasa i dobivaju priliku da se ukorijene.
Koristite jasan, jednostavan vokabular signala i držite se kratkih sesija. Bolje pet puta po tri minute nego jedna duga, zamorna lekcija. Kratki, uspješni trenuci stvaraju ritam učenja i smanjuju vjerojatnost da će se pojaviti neželjeno ponašanje pasa zbog frustracije ili zamora.
Konačno, uvedite predvidivu dnevnu rutinu: vrijeme za šetnju, hranjenje, igru i odmor. Predvidljivost snižava stres – a manji stres znači manju sklonost da iskoči neželjeno ponašanje pasa.
Prevencija lošeg ponašanja kod štenadi
Prevencija je uvijek bolja od liječenja, a rana edukacija ključ je uspjeha. Što prije počnete, to ćete lakše spriječiti da se uopće razvije neželjeno ponašanje pasa.
Upišite štene u školu poslušnosti i vježbajte s njim svakodnevno, čak i nakon završetka tečaja. Trening ne samo da uči korisnim i pristojnim radnjama nego i oštri samokontrolu te pruža nužnu mentalnu stimulaciju.
Kroz čitav život dobro je širiti „repertoar” trikova i vještina. Svaka nova vještina gradi mozak i samopouzdanje te potiskuje neželjeno ponašanje pasa jer pas dobiva jasne zadatke i uspjehe.
Rana socijalizacija drugi je ključni sastojak. Po mogućnosti prije nego što pas navrši dvanaest tjedana – kada se „prozor prilika” počinje zatvarati i psi se počinju bojati nepoznatog – izložite štene što raznolikijim iskustvima. Široka, postupna izloženost smanjuje vjerojatnost da će se kasnije javljati neželjeno ponašanje pasa kao reakcija na novosti.
Upoznajte ga s ljudima svih oblika, veličina i boja kože, mladima i starijima, muškarcima i ženama. Organizirajte sigurne susrete za igru s psima različitih pasmina, dobi i stilova igre kako bi naučilo dobre pseće manire i obrasce igre. Kontrolirana, pozitivna iskustva posebno su važna ako želite prevenirati neželjeno ponašanje pasa povezano s nesigurnošću.
Napokon, naviknite štene na širok raspon prizora i zvukova – od djece na skateboardima, preko zvuka vodokotlića, do glasnog vatrometa. Napravite „ljestvicu intenziteta” i krećite se od najlakšeg prema težem; tako ćete izbjeći da se neželjeno ponašanje pasa pojavi zbog preplavljenosti podražajima.
Uvedite i sanduk kao sigurno mjesto za odmor: pravilno uveden, sanduk pomaže u kućnom odgoju, sprječava destrukciju i uči psa kako se smiriti. Uvođenje neka bude sporo i pozitivno, uz poslastice i igru, a pojam možete označiti i klikom u metodi clicker treninga. Kada pas ima sigurno utočište, rjeđe će tražiti ispušni ventil i aktivirati neželjeno ponašanje pasa.
Razvijajte inhibiciju ugriza kroz kontroliranu igru i prekide igre kad zubi postanu „pregrubi”. Učite zamjene: umjesto ruke, ponudite žvakalicu. Ovako oblikujete navike prije nego što se uopće pojavi neželjeno ponašanje pasa.
Trenirajte samostalnost: kratka, postupno produljivana razdoblja odvajanja uz punu žvakalicu ili hranilicu slagalicu. Psi koji znaju odmarati se sami rjeđe razvijaju vokalizaciju, destrukciju i druge oblike koji spadaju pod neželjeno ponašanje pasa kada ostanu sami.
Uvedite „grooming rutinu”: dodirivanje šapa, ušiju, njuške, četkanje, kratke simulacije pregleda kod veterinara. Udobnost uz rukovanje smanjuje stres – a manji stres znači i manje prilika da izbije neželjeno ponašanje pasa prilikom brige o zdravlju.
Liječenje problema u ponašanju kod odraslih pasa
Mnogi od najvjernijih, najodanijih i najinteligentnijih pasa dolaze iz skloništa, gdje većina pasa odavno prijeđe dob od dvanaest tjedana. Ako ste propustili rano razdoblje socijalizacije ili se određeno ponašanje već ukorijenilo, ne brinite – liječenje može biti vrlo učinkovito, a i odrastao pas može zauvijek ostaviti iza sebe neželjeno ponašanje pasa.
Osiguravanje obilja mentalne i tjelesne aktivnosti ključno je za održavanje uravnoteženog psa. To je ujedno i snažan alat prevencije. Šetnje s njušenjem, potraga za poslasticama po stanu ili dvorištu, hranilice slagalice i učenje trikova svakodnevni su „ventili” koji preusmjeravaju energiju i sprečavaju neželjeno ponašanje pasa.
Istina je: umoran pas je sretan pas. Što više raznovrsne, prikladne stimulacije vaš pas dobiva, to je manja vjerojatnost da će kopati, žvakati ili pokušati pobjeći. Ako pritom imate jasna pravila i rutinu, opada i stres – a s njim i sklonost da se pojavi neželjeno ponašanje pasa.
Kao i ljudi, psi su društvena bića. Dugi, usamljeni dani bez ikakve aktivnosti nisu samo nepravedni, nego i otvoren poziv za probleme. U nedostatku zadaće pas će smisliti vlastitu zabavu, a to često izgleda točno onako kako ne želite – kao neželjeno ponašanje pasa.
Ako radite cijeli dan ili vas često nema, razmislite o angažiranju šetača pasa ili pronalaženju dnevnog boravka za pse. Čak i nekoliko dodatnih šetnji tjedno može bitno smanjiti frustraciju i time umanjiti neželjeno ponašanje pasa.
Radite na vještinama samoregulacije: vježbe „sjedni i čekaj”, mirno ležanje na dekici, posjeti terasama i parkovima na sigurnoj udaljenosti od okidača. Postupno skraćujte udaljenost tek kad je pas opušten. Ovakav, promišljen napredak sprečava izbijanje epizoda u kojima bi se ponovno aktiviralo neželjeno ponašanje pasa.
Uvedite sigurnosnu opremu: udobno prsno ormo, dobro pristajuća brnjica uvedena pozitivno, dugi povodnik za vježbanje prisjećanja. Sigurnost vama daje mir, a psu prostor za učenje bez dodatnog stresa, pa se smanjuje rizik da se učvrsti neželjeno ponašanje pasa.
Obratite se stručnjacima za ozbiljne probleme
Pojedini slučajevi traže pomoć iskusnog trenera ili ponašanjaša. Fizička korekcija nije prikladna i gotovo uvijek pogoršava situaciju. Ako vidite da se situacija ne popravlja ili se radi o strahu, agresiji ili teškoj separacijskoj tjeskobi – to jest situacijama u kojima se lako učvrsti neželjeno ponašanje pasa – potražite stručnu ruku vodilju.
Za ozbiljne probleme, poput separacijske anksioznosti i agresivnog ponašanja, obratite se provjerenom stručnjaku. U takvim slučajevima najčešće se primjenjuje desenzibilizacija i protukondicioniranje – na engleskom često nazvano counterconditioning – kao temeljna metoda promjene emocionalne reakcije.
U biti, desenzibilizacija uparuje pozitivno pojačanje – poslastice, pohvalu, pažnju – s okidačem koji pokreće problem, stvarajući novu, pozitivnu asocijaciju. Tako se korak po korak slabi obrazac koji se opisuje kao neželjeno ponašanje pasa i jača mirno, poželjno reagiranje.
Jednostavno rečeno: vaš pas zalaje i zaletava se – anksiozno ponašanje – svaki put kad susjedska djeca projure biciklima – okidač. Krenuvši s vrlo ograničenom izloženošću, desenzibilizacija uparuje prizor djece na biciklima s puno poslastica i pohvala – pozitivnim pojačanjem – sve dok se ne promijeni emocija koja stoji iza onoga što nazivamo neželjeno ponašanje pasa.
Prije ili paralelno s treningom dobro je obaviti veterinarski pregled. Bol, nelagoda ili hormonske promjene mogu biti skriveni uzroci koji potiču ono što vidite kao neželjeno ponašanje pasa. Kad uklonite medicinske čimbenike, plan treninga postaje učinkovitiji i humaniji.
Birajte stručnjake koji rade suvremenim, nenasilnim metodama, koriste poslastice, igru i upravljanje okolinom, a izbjegavajte one koji zagovaraju zastrašivanje i kažnjavanje. Kriteriji napretka trebaju biti jasni i mjerljivi: što pas radi umjesto onoga što je prije činilo neželjeno ponašanje pasa, na kojoj udaljenosti od okidača može ostati miran i koliko se brzo oporavlja nakon uzbuđenja.
Pseće loše navike ukorijenjene su u instinktu i pojačavaju se kad je pas dosadan, pod stresom ili oboje. Rana edukacija, mentalna i fizička aktivnost te obilje pažnje i vodstva daleko će odvesti i u prevenciji i u tretmanu onoga što zovemo neželjeno ponašanje pasa.
Je li vaš pas ikada imao problem u ponašanju koji ste uspjeli istrenirati? Koje savjete imate za druge skrbnike? Podijelite svoja iskustva u komentarima!
