Kada je riječ o treningu za hodanje s povodcem, ima više nijansi nego što se na prvi pogled čini. Štenci se ne rađaju s razumijevanjem što je hodanje uz vodstvo, a novi skrbnici moraju sustavno raditi sa svojim psima – bilo da je riječ o mladim štencima ili odraslim, udomljenim psima – kako bi bili sigurni i poslušni tijekom šetnje. Upravo zato je hodanje na povodcu vještina koju treba strpljivo uvježbati od prvog dana.
Povlači li vaš pas čim ugleda drugog psa ili prolaznika? Imate li štenca koji se „ukopa” na mjestu čim mu stavite ormu? Trening za dobro ponašanje na šetnji može biti zahtjevan – uglavnom zato što se mnogi psi previše uzbude čim shvate da je vrijeme za van, a tijekom same šetnje rado stave svoje prioritete ispred vaših. Zbog toga je dosljedno hodanje na povodcu temelj svake sigurne rutine.
Neki su psi odlučni doći do odredišta – primjerice do psećeg parka – što je brže moguće. Drugi pak šetnju doživljavaju kao opušteno „razgledavanje” pa žele stati kod svake ograde, grma ili stupa, onjušiti svaku mrljicu i provjeriti svaki predmet na putu. U oba slučaja cilj je isti: pretvoriti hodanje na povodcu u mirnu, predvidljivu suradnju.
U nastavku je sve što trebate znati ako započinjete s treningom: bilo da tek učite štene kako pravilno koračati dok je na vodstvu ili želite obnoviti vještine hodanja na povodcu s odraslim psom.
Naviknite štene na ormu ili ogrlicu
Kada prvi put stavite povodac i ogrlicu na štene, moguće je da se neće pomaknuti ni centimetar. Ako pokušate odmah nakon stavljanja opreme izaći u šetnju, velika je vjerojatnost da će pružati otpor. Zato je za uspješno hodanje na povodcu presudno da opremu najprije poveže s ugodom i smirenošću.
Kako biste psa navikli na ormu ili ogrlicu, dajte mu da ih nosi po kući prije nego što uopće pokušate izaći van. Kad se navikne na osjećaj opreme, zakačite povodac i pustite ga da malo hoda samostalno. Ovakav uvod čini hodanje na povodcu prirodnijim i manje stresnim.
Radite kratke sesije i neka budu zabavne! Dajte psu poslastice i puno maženja kako biste mu pokazali da su orma, ogrlica i povodac uvod u ugodno iskustvo. Što je početak ugodniji, to će kasnije hodanje na povodcu biti stabilnije.
Naučite psa na jasan znak
Kako biste spriječili da štene trzaje, laje ili se ukoči tijekom šetnje, uvedite jasan signal – klik iz kliker-treninga, kratku riječ (ne ime psa!) ili neki drugi zvučni znak. Dosljedan znak daje ritam kojem se hodanje na povodcu usklađuje.
Kada pas na trenutak pogleda prema vama, nagradite ga poslasticom. S vremenom će nakon vašeg „kreni” ili drugog signala prići očekujući nagradu. To pomaže da, čim izađete među mirise, zvukove i podražaje, pozornost ostane na vama – i da hodanje na povodcu ostane pod kontrolom.
Kada pas pouzdano reagira na znak, izađite u šetnju. Štene može biti preplavljeno mnoštvom mirisa, zvukova i životinja. Ako ugleda drugog psa i krene se bacati ili lajati, dajte svoj signal i, čim se pas zaustavi i prekine neželjeno ponašanje, nagradite ga. Takva razmjena jasno povezuje hodanje na povodcu s nagradama za smirenost.
Ponavljajte dok ne počne očekivati nagradu svaki put dok hoda vani. Zatim nagrađujte povremeno. Psi na najbolje rezultate reagiraju na nepredvidivo pojačanje – jednom nagrada, drugi put samo pohvala. To čuva stabilno hodanje na povodcu i kad šetnje postanu duže i uzbudljivije.
Što ako pas i dalje vuče povodac
Ako ste primijenili ove savjete i još ste uvijek na mukama, ne gubite nadu. Postoji niz razloga zašto je pas i dalje preuzbuđen, tvrdoglav ili slabije reagira na naredbe. Razumijevanje uzroka pomaže da hodanje na povodcu postane lakše za oboje.
Kod nekih je pasa problem višak energije. Psi – a osobito štenci – trebaju mnogo strukturirane igre kako bi „izdušili”. Ako se borite s povlačenjem ili reaktivnošću, igrajte se 15 do 20 minuta prije šetnje. Lagani umor često pretvara hodanje na povodcu iz natezanja u skladan korak.
Kako obuzdati prečesta zaustavljanja
Nije tajna da psi žele dobro onjušiti prije nego što obave nuždu. Ako se vaš pas voli dugo zadržavati, krenite nešto bržim tempom. Brži ritam postavlja ton cijele šetnje – a hodanje na povodcu ujednačenim korakom smanjuje broj stajanja.
Kad se pas ipak zaustavi, ograničite „istraživanje” na 30 sekundi ili manje. Nakon toga upotrijebite kratku naredbu poput „požuri” ili „ajmo” i nagradite ga kad krene dalje. Time učite da hodanje na povodcu ima početak, sredinu i nastavak – bez dugih zadrški.
Možete dodati i vrlo lagan, kratak poteg povodca zajedno s cueom kako biste ga pokrenuli. Povlačenje neka bude tek toliko da privuče pozornost, nikako da izazove nelagodu. Udobno, predvidljivo hodanje na povodcu ne temelji se na sili nego na jasnoći i ritmu.
Kako postupati s psom koji se previše uzbudi zbog šetnje
Neki psi i štenci polude od uzbuđenja čim čuju da se povodac pomiče. Cvile, skaču i vrte se od nestrpljenja. Kad se to događa, svaki korak prema vratima usmjerite u učenje samokontrole – tako će i hodanje na povodcu kasnije biti mirnije.
Ako vaš pas to radi svaki put kad posegnete za povodcem, dajte naredbu „sjedi” i pričekajte da sjedne prije nego što uopće pokušate zakačiti karabin. Ako odbija, spremite povodac. Sjednite, pričekajte koju minutu pa krenite ispočetka. Ova mala ritualizacija pripreme čini da hodanje na povodcu započne u tišini i fokusu.
Ponavljajte dok ne sjedne, a kad to učini – puno pohvale dok stavljate povodac. Ako se opet počne meškoljiti, zastanite, ponovite „sjedi”, pa pokušajte ispočetka. Možda je frustrirajuće, ali ustrajnost se isplati: kad polazak krene smireno, cijelo hodanje na povodcu bit će jednostavnije.
Kako postići da pas hoda s opuštenim povodcem
Idealno je da pas ne vuče niti zaostaje dok ga vodite. Kako bi pratio vaš tempo, možete koristiti jednu od četiri metode u nastavku. Možda će jedna vama i vašem psu bolje „sjesti” od ostalih – no ne odustajte prerano. Dajte svakoj metodi vremena i izaberite onu kojom hodanje na povodcu najbrže postaje ugodno.
Metoda 1: Stanite čim povuče
Hodajte svojom uobičajenom rutom. Čim pas počne vući, stanite i pričekajte. Možda će još neko vrijeme natezati, ali ostanite na mjestu dok se povodac ne opusti. Ova jednostavna dosljednost brzo pokaže da je smireno hodanje na povodcu jedini put naprijed.
Dozovite psa k sebi i recite „sjedi”. Ako sjedne, nagradite ga i pohvalite. Upotrijebite kratku naredbu poput „uz nogu” ili riječ heel, pa nastavite. Kad hoda s opuštenim povodcem, dajte novu poslasticu i puno pohvale. Ako ponovno povuče, ponovite postupak: stani – pozovi – sjedi – nagrada – nastavi. Tako gradite refleks da je mirno hodanje na povodcu isplativo.
Rezultate nećete vidjeti prvi dan – niti možda prvi tjedan. No dosljedno proveden trening uči psa dvjema stvarima: prvo, kad hoda blizu i opušteno, dobiva nagrade; drugo, kad povuče, šetnja se zaustavlja i mora se vratiti na početak. S vremenom hodanje na povodcu postaje miran, automatiziran obrazac.
Ako pas vuče kako bi došao do predmeta ili da obavi nuždu, vrijedi isto pravilo. Nakon povratka i „sjedi”, možete dati „slobodno” kao dopuštenje da onjuši. Pritom dajte dovoljno lufta u vodstvu kako hodanje na povodcu ne bi opet završilo povlačenjem.
Metoda 2: Puno nagrada hranom
Ako vaš pas dobro reagira na poslastice, ova metoda može biti pun pogodak. Ideja je da je ono što vi nudite – šaka ukusnih zalogaja – vrednije od ičega zbog čega bi povukao. Tako svaki korak pretvara hodanje na povodcu u nagrađivanu suradnju.
Na početku pokažite psu da u ruci imate zalogaje. Dajte mu da ponjuši ruku kako bi znao gdje su. Recite naredbu za kretanje i svakih nekoliko koraka nagradite ga za opušteno hodanje na povodcu. Ako povuče, primijenite korake iz Metode 1: stanite, pozovite ga, „sjedi”. Pokažite poslastice i nastavite.
Ako skače po vašoj ruci, recite kratko „eh-eh” i prislonite šaku uz prsa kao znak da se smiri. Kad se smiri, recite „sjedi”, ponovno pokažite poslastice i krenite. Zatim opet, svakih nekoliko koraka – nagrada. Postupno povećavajte razmak između zalogaja kako bi hodanje na povodcu postalo stabilno i uz povremene, nepredvidive nagrade.
Metoda 3: Okreti od 180° (ne koristiti s davilicama ili bodljikavim ovratnicima)
Većina pasa prirodno „gura naprijed” dok hoda, osim kad njuška ili obavlja nuždu. Nekima zaustavljanje, poslastice i pohvale neće obuzdati taj poriv te će i dalje vući. Ova metoda uskraćuje napredak brzim okretima – a hodanje na povodcu uči da je smirenost preduvjet kretanja.
Počnite s upozorenjem. Kad vidite da će pas povući, prije nego što dođe do kraja vodstva, recite „polako” ili „lagano”. Posluša li, pohvalite ga, pozovite, nagradite i nastavite. Ne posluša li, ne govorite ništa, okrenite se i krenite u suprotnom smjeru.
Dođe li pas k vama rado, pohvalite i nagradite, zatim se okrenite i nastavite prvotnim smjerom. Ako ne dođe, stanite, pozovite ga i recite „sjedi”. Potom opet krenite u prvotni smjer. Ako ponovno povuče, opet se okrenite. Poruka je jasna: kad vuče, ne ide naprijed; kad je miran, hodanje na povodcu teče.
NAPOMENA: Ako pas trči, nagli okret i trzaj mogu ozlijediti i psa – i vas! Cilj je iznenaditi okretom, ne povrijediti. Budite obazrivi i koristite metodu odmjereno.
Metoda 4: Kratko „povuci i pusti” (ne koristiti s davilicama ili bodljikavim ovratnicima)
Neki su psi toliko navikli da vode „svojom voljom” da pružaju snažan otpor prethodnim metodama. U tim slučajevima može pomoći brz, kratak poteg s trenutačnim popuštanjem. Ispravno izveden, poteg je tek pozornost, a ne kazna – i vraća ritam na mirno hodanje na povodcu.
Kao i u Metodi 3, najprije pokušajte upozorenjem. Kad primijetite da će povući, recite „polako” prije nego što zategne remenje. Ako posluša, uvijek pohvalite, pozovite ga, nagradite pa nastavite. Ako ne, ponovite „polako”, držite kraj povodca jednom rukom, a drugom uhvatite nekoliko desetaka centimetara bliže ogrlici, napravite kratak poteg i odmah popustite.
Snaga poteza ovisi o veličini i snazi psa. Vrckavi pomeranci zasigurno ne trebaju jednak poteg kao dobermani. Poanta je privući pozornost – ne „namotati” psa natrag. Ponekad ćete morati ponoviti 2-3 puta prije nego što uspori ili se vrati k vama. Čim posluša, puno pohvale i nagrada – tako hodanje na povodcu postaje navika.
NAPOMENA: Kao i u Metodi 3, prejak trzaj može ozlijediti psa. Traheja je osjetljiva, zato ovu metodu koristite odgovorno – idealno s ormom – i čim krene na bolje, prebacite se na Metodu 1 ili 2 kako bi hodanje na povodcu ostalo nježno i sigurno.
Što ako se mom psu uopće ne sviđa šetnja?
Pojedini psi odbijaju hodati. Zaustave se, sjednu i ne žele dalje – ili se okreću natrag prema domu. Najčešće je razlog strah i tjeskoba zbog prizora i zvukova u okolini, što valja riješiti prije nego što se ugodno hodanje na povodcu uopće može razviti.
Počnite tako da ga jednostavno iznesete iz stana ili kuće; sjednite na klupu u parku ili potražite mirnije mjesto za početak – recimo stambenu ulicu umjesto prometne ceste. Tako stvarate okruženje u kojem hodanje na povodcu nije preplavljeno podražajima.
Krenite polako i koristite poslastice i pohvale kao mamac. Prve sesije neka budu kratke: do kraja ulice i natrag. Zatim postupno produžujte. Uključite elemente Metode 1 kako biste preusmjerili pažnju: pozovite ga, recite „sjedi”, nagradite i nastavite. Takav ritam čini hodanje na povodcu predvidljivim i sigurnim.
Dozivajte psa k sebi, tražite „sjedi”, pa ga nagradite i pohvalite dok hodate. Tako ga učite da se usmjeri na vas, a ne na buku i gužvu oko sebe. Kad se fokus prebaci s okoline na vas, hodanje na povodcu prirodno postaje smirenije.
Kod učenja zapamtite: dosljednost je ključ. Prvih nekoliko tjedana može biti naporno dok psa učite ili „re-učite” pravilnom kretanju. No kad ostanete vjerni metodi, rezultati dolaze. Svaka mirna, kratka šetnja cigla je u zidu stabilnog, svakodnevnog hodanja na povodcu.
Jeste li ikada imali problema s time da pas mirno hoda uz vas? Koje savjete biste dali onima koji trenutačno uče hodanje na povodcu i žele da njihove šetnje postanu opuštenije i sigurnije?
