Otežano disanje kod pasa može se pojaviti kod svakog kućnog ljubimca, bez obzira na dob, spol ili pasminu. Riječ je o zabrinjavajućem znaku koji često ukazuje na to da organizam ne dobiva dovoljno kisika ili da postoji problem s dišnim sustavom, srcem ili krvožilnim sustavom.
Kada primijetite da pas teško diše, da se muči pri udisanju ili izdisanju, da proizvodi neuobičajene zvukove pri disanju ili da se brzo umara, situaciju treba shvatiti ozbiljno. Ponekad je nakon naporne igre ili trčanja ubrzano disanje normalno, ali otežano disanje koje traje dulje, izgleda neprirodno ili se javlja u mirovanju razlog je za hitan odlazak veterinaru.
Vlasnik često prvi primijeti da nešto nije u redu jer najbolje poznaje uobičajeni ritam i način disanja svog psa. Upravo zato je važno znati kako izgleda normalno disanje te koje promjene mogu upućivati na otežano disanje kod pasa i zahtijevaju stručnu pomoć.
Simptomi otežanog disanja kod pasa
Simptomi koji prate otežano disanje kod pasa mogu biti vrlo različiti, ovisno o uzroku problema, dobi i općem zdravstvenom stanju ljubimca. Kod nekih pasa promjene su suptilne i razvijaju se polako, dok se kod drugih pojave naglo i dramatično, što izgleda vrlo zastrašujuće za vlasnika.
Važno je promatrati cijelo ponašanje psa, a ne samo brzinu disanja. Pas koji se bori za zrak često zauzima neobičan položaj tijela, širi laktove od prsnog koša, isteže vrat i drži glavu podignutu kako bi olakšao protok zraka. U težim slučajevima može doći i do nesigurnog hoda, gubitka ravnoteže ili kolapsa.
Neki od najčešćih općih simptoma su:
- Naporno, otežano disanje (poznato kao dispneja), pri čemu se vidi kako pas ulaže dodatni napor pri svakom udahu ili izdahu
- Vrlo ubrzano disanje (poznato kao tahipneja), čak i kada je pas miran i ne izlaže se fizičkom naporu
- Disanje na otvorena usta, iako pas nije izložen vrućini ili fizičkom opterećenju
- Širenje nosnica pri svakom udahu, kao znak da pas pokušava udahnuti što više zraka
- Bučno disanje, zviždanje, hrkanje ili škripanje pri udisaju ili izdisaju
- Površno, vrlo plitko disanje koje ne osigurava dovoljno kisika
- Nemir, tjeskoba, hodanje amo-tamo ili pokušaj skrivanja zbog osjećaja nelagode i gušenja
- Plavkaste ili izrazito blijede sluznice (desni i jezik), što može ukazivati na nedostatak kisika u krvi
Otežano disanje kod pasa ponekad je popraćeno kašljem, posebno ako je riječ o bolestima srca ili kroničnim plućnim bolestima. Kašalj se može javljati u napadajima, noću, nakon aktivnosti ili kada se pas uzbudi. Vlasnici ga često opisuju kao „kašalj poput trube” ili kao da se pas pokušava iskašljati nešto što mu je zapelo u grlu.
Važno je razlikovati normalno dahtanje, koje psi koriste za regulaciju tjelesne temperature, od stanja u kojem je otežano disanje kod pasa prisutno čak i u hladnijem okruženju, u mirovanju ili tijekom spavanja. Ako pas teško dolazi do daha bez jasnog razloga, stanje se nipošto ne smije ignorirati.
Posebno su osjetljive brahiocefalne pasmine (kao što su mops, francuski i engleski buldog, shih tzu, pekinezer) jer zbog građevine lubanje i skraćene njuške imaju uže dišne putove. Kod njih se otežano disanje kod pasa može pojavljivati već u mladoj dobi, pogoršavati pri vrućini, uzbuđenju ili naporu te naposljetku dovesti do ozbiljnih komplikacija.
Uzroci otežanog disanja kod pasa
Otežano disanje kod pasa nije bolest sama za sebe nego simptom koji upućuje na različita stanja i bolesti. U nekim se slučajevima radi o relativno jednostavnom problemu, primjerice o stranoj tvari u grlu, dok u drugim slučajevima uzrok može biti ozbiljna kronična bolest srca ili pluća.
Kod dispneje, kada je disanje vidljivo otežano i naporno, uzroci mogu uključivati infekcije dišnih puteva i pluća, poput upale pluća ili bronhitisa, zatim tumore u području prsnog koša, nakupljanje tekućine u prsnoj šupljini ili oko pluća, kongestivno zatajenje srca te različite bolesti plućnog tkiva. Srčani crv (heartworm) i druge parazitarne bolesti također mogu uzrokovati ozbiljna oštećenja pluća i srca, što postupno dovodi do toga da otežano disanje kod pasa postane kronični problem.
Kada je prisutna tahipneja, odnosno vrlo brzo disanje, uzrok može biti snižen broj crvenih krvnih stanica (anemija), zbog čega se smanjuje sposobnost krvi da prenosi kisik. Tijelo tada pokušava nadoknaditi nedostatak kisika ubrzanim disanjem. Brzo disanje može se javiti i ako je razina kisika u zraku niža nego inače ili ako postoje krvni ugrušci koji sprječavaju normalan protok krvi kroz pluća.
Otežano disanje kod pasa često je povezano i s pretjeranim dahtanjem. Pas koji jako dahće kada nije vruće, nije uzbuđen i nije bio fizički aktivan može patiti od povišene tjelesne temperature, pretilosti, boli, visokog krvnog tlaka ili jakog stresa i tjeskobe. Hormonalni poremećaji, poput Cushingove bolesti, također mogu dovesti do pojačanog dahtanja i osjećaja nedostatka zraka.
Ne smije se zanemariti ni mogućnost da strani predmet, poput komadića kosti, sjemenke, igračke ili dijela biljke, zaglavi u grlu ili dušniku. U takvoj situaciji otežano disanje kod pasa može nastupiti naglo i dramatično, uz gušenje, nemir, pokušaj kašljanja i trljanje njuške šapama. Riječ je o hitnom stanju u kojem je svaka minuta važna.
Ozljede prsnog koša, udarac automobilom, pad s visine ili ugriz u području vrata i glave mogu oštetiti rebra, pluća ili dušnik te dovesti do nakupljanja zraka ili krvi oko pluća. Tada se pluća ne mogu normalno širiti pri udisaju i otežano disanje kod pasa postaje sve izraženije kako se stanje pogoršava.
Kod starijih pasa čest je uzrok kronična bolest srca, pri čemu srce više ne može učinkovito pumpati krv. Tekućina se tada može nakupljati u plućima, što dovodi do kašlja, umaranja pri kratkim šetnjama i postupno sve težeg disanja. Vlasnici ponekad primjećuju da se otežano disanje kod pasa pogoršava noću ili kada pas leži, pa zato instinktivno traži položaj u kojem lakše dolazi do zraka.
Veterinarsko zbrinjavanje i dijagnostika
Kada primijetite da je prisutno otežano disanje kod pasa, potrebno je što mirnije, ali odlučno organizirati odlazak veterinaru. Ovo se stanje smatra hitnim, osobito ako pas ne može udahnuti dovoljno zraka, ako se guši, kolabira ili mu sluznice poprimaju plavkastu nijansu. Ne preporučuje se čekati da „prođe samo od sebe”, jer se u pozadini može nalaziti ozbiljan problem.
Dok putujete do ambulante, psa treba držati u što mirnijem položaju, izbjegavati nepotrebno diranje i uznemiravanje te mu osigurati svjež zrak. U automobilu treba otvoriti prozor ili uključiti ventilaciju, ali istodobno paziti da pas ne bude izložen naglim promjenama temperature.
Veterinar će najprije prikupiti podatke o tome kada je otežano disanje kod pasa započelo, koliko traje, je li se pogoršavalo s vremenom i je li povezano s naporom, hranjenjem, promjenom položaja ili određenim situacijama. Pitat će i o ranijim bolestima, lijekovima koje pas uzima, putovanjima, ugrizima krpelja i drugim detaljima koji mogu pomoći u otkrivanju uzroka.
Slijedi detaljan klinički pregled, pri čemu se sluša srce i pluća, provjerava boja sluznica, mjeri tjelesna temperatura i procjenjuje opće stanje. Ako je otežano disanje kod pasa jako izraženo, prioritet će biti stabilizacija stanja – osiguravanje kisika, smanjenje stresa i, prema potrebi, primjena lijekova koji olakšavaju disanje ili smanjuju nakupljanje tekućine.
Za postavljanje konačne dijagnoze veterinar se može poslužiti rendgenskim snimkama prsnog koša, ultrazvukom srca (ehokardiografija), elektrokardiogramom (EKG), krvnim pretragama, analizom plinova u krvi, bronhoskopijom ili drugim dodatnim pretragama. Svaka od njih pomaže razumjeti zašto je otežano disanje kod pasa prisutno i na kojoj se razini dišnog ili krvožilnog sustava nalazi problem.
U slučajevima kada se sumnja na strano tijelo u dišnim putevima, može biti potrebna hitna intervencija kojom se ono uklanja. Ako je riječ o tekućini u prsnoj šupljini, moguće je da će veterinar iglom i špricom ili posebnom cjevčicom ispustiti nakupljenu tekućinu kako bi se pluća ponovno mogla širiti. Kada otežano disanje kod pasa nastaje zbog alergijske reakcije, cilj je brzo smanjiti oticanje dišnih puteva i zaustaviti daljnji razvoj alergijske reakcije.
Liječenje i kućna skrb
Točno liječenje ovisi o uzroku zbog kojega se pojavilo otežano disanje kod pasa. Kod infekcija dišnih puteva veterinar može propisati antibiotike, protuupalne lijekove, lijekove za širenje bronha i druge pripravke koji olakšavaju disanje. U slučaju srčanih bolesti koriste se lijekovi koji olakšavaju rad srca, smanjuju nakupljanje tekućine i poboljšavaju cirkulaciju.
Neki će psi trebati hospitalizaciju barem na kraće vrijeme, kako bi bili pod stalnim nadzorom i primali kisik, infuziju ili lijekove intravenozno. Kada se stanje stabilizira, vlasnik dobiva detaljne upute kako nastaviti skrb kod kuće, što je posebno važno ako je otežano disanje kod pasa posljedica kronične bolesti koja zahtijeva dugotrajnu terapiju.
Pridržavanje uputa o doziranju lijekova iznimno je važno. Terapiju ne treba prekidati čim se pas počne osjećati bolje, jer se tada otežano disanje kod pasa može brzo vratiti ili se stanje još više zakomplicirati. Sve promjene u terapiji treba dogovarati isključivo s veterinarom.
Uz lijekove, važnu ulogu ima i prilagodba životnog stila. Pretili psi imaju veći rizik da se razvije otežano disanje kod pasa, pa je regulacija tjelesne težine uz pomoć prilagođene prehrane i umjerene fizičke aktivnosti ključna. Šetnje treba prilagoditi mogućnostima psa, izbjegavati najveće vrućine i ne forsirati ga da nastavi aktivnost ako pokazuje znakove umora ili nedostatka zraka.
Za pse s kroničnim srčanim ili plućnim bolestima vlasniku se često preporučuje da kod kuće prati disanje u mirovanju – primjerice, da redovito broji koliko puta pas udahne u jednoj minuti dok spava. Ako primijeti da se broj udisaja postupno povećava, to može biti rani znak da se otežano disanje kod pasa ponovno pogoršava i da je potrebno ranije javiti se veterinaru.
Okolina u kojoj pas boravi trebala bi biti što mirnija, bez izloženosti dimu cigareta, jakim mirisima, prašini ili drugim iritansima koji mogu dodatno opteretiti dišni sustav. Ako je otežano disanje kod pasa povezano s alergijama, ponekad je potrebno promijeniti ležaj, izbjegavati određene vrste deterdženata ili spriječiti kontakt s tvarima koje izazivaju reakciju.
Brahiocefalne pasmine koje od malih nogu pokazuju da im je otežano disanje kod pasa kroničan problem ponekad se mogu operativno pomoći, primjerice širenjem nosnica ili korekcijom mekog nepca. O tim se zahvatima detaljno razgovara s veterinarom, koji procjenjuje koristi i rizike za konkretnog ljubimca.
Bilježenje kada se simptomi javljaju, u kojim situacijama, koliko traju i kako se mijenjaju tijekom vremena može biti od velike pomoći pri kontrolnim pregledima. Na taj način veterinar lakše procjenjuje napredak ili pogoršanje i prilagođava terapiju, a vlasnik bolje razumije kako otežano disanje kod pasa utječe na svakodnevni život njegovog ljubimca.
