10 pasmina koje obožavaju snijeg [VIDEOZAPISI]

Zima službeno počinje 21. prosinca i traje do ožujka, što znači da je vrijeme za pseće čizmice, tople kaputiće i svu opremu za hladnoću kako bi šetnje bile ugodne, a ne naporne. Kad se temperature spuste i staze postanu skliske, vrijedi prilagoditi rutinu – kraće izlazke, više kretanja u kontinuitetu i pauze u zavjetrini – posebno ako je vaš pas osjetljiv na hladnoću.

No nisu sve pasmine iste. Dok neki psi jedva čekaju povratak u toplo, drugima su pahulje čista radost. Takvi psi rado njuškaju snijeg, jure za grudama, kopaju i stvaraju svoje tragove, a vi se ponekad pitate tko je u većem “zimskom zanosu” – oni ili djeca u susjedstvu.

U nastavku je deset pasmina koje se često odlično snalaze u zimskim uvjetima i mogu djelovati kao da jedva čekaju svježi snijeg pod šapama.

1. Pembroke Welsh Corgi

Pembroke Welsh Corgiji smatraju se potomcima vallhunda – švedskih govedarskih pasa koje su Vikinzi doveli u Wales – pa je jasno da su čvrstog karaktera i građe.

Imaju dvostruku dlaku: poddlaka je gusta, a preko nje ide duža pokrovna dlaka. Linjaju se prilično ujednačeno tijekom godine, posebno kad se vrijeme mijenja.

To ih dobro priprema za razigrane izlete po snijegu, u čemu će najvjerojatnije uživati.

Kratke noge i dugačko tijelo mogu biti prednost u smislu stabilnosti, ali u dubokom snijegu to znači i više kontakta s hladnom podlogom. Zbog toga nakon šetnje obratite pozornost na trbuh i prsa – ondje se mogu skupiti sitne grudice koje kasnije otope i ostave vlagu po stanu.

Ako vaš corgi voli juriti kroz snijeg, pripazite na tempo: uzbuđenje ih lako ponese, a sitne šape brže dolaze u kontakt s ledom i solju. Kratko ispiranje šapa mlakom vodom nakon povratka često napravi veliku razliku u udobnosti.

2. Staroengleski ovčar

Staroengleski ovčar poznat je po čupavoj dlaci. Ako želite spriječiti stvaranje čvorova, vjerojatno ćete provoditi dosta vremena u njezi i raščešljavanju.

U toplijim mjesecima mogu se brzo pregrijati. Sretniji su u zimskim mjesecima kada ih njihov gusti kaput ne “peče” na svakom koraku.

Pazite da ih dobro obrišete prije nego što ih pustite u kuću nakon šetnje po snijegu. U suprotnom ćete kasnije imati lokvice po podu.

Njihova dlaka može zadržavati vlagu, pa je korisno pri ruci imati upijajući ručnik i četku za grublje dijelove – osobito oko šapa i “perja” na nogama. Ako se u dlaci zadrže grudice, pas se može početi nervozno okretati, grickati ili izbjegavati hodanje.

Ova pasmina često djeluje kao da je stvorena za zimske prizore: sporo, sigurno kretanje i debela dlaka čine ih samopouzdanima, čak i kad se snijeg pretvori u kašastu mješavinu. Ipak, dobro je izbjegavati dugo stajanje na mjestu – kretanje održava ugodnu temperaturu tijela.

3. Tibetanski mastif

Kao što ime sugerira, tibetanski mastif potječe iz Tibeta gdje je vrijeme, kako ste možda čuli, vrlo hladno.

Ovi psi imaju gustu dlaku prikladnu za preživljavanje u ledenim temperaturama. Zbog toga se mogu nositi s većinom zimskih šetnji koje ćete im priuštiti.

Toplije mjesece ne podnose baš najbolje. Tibetanski mastifi mogu izdržati nešto suhe vrućine, pod uvjetom da imaju hlad i vodu. Ipak, ovi psi najzadovoljniji su kad temperatura padne.

U snijegu često djeluju mirno i “službeno”, kao da im je to prirodno okruženje. Njihova gusta dlaka pruža izolaciju, ali i zahtijeva rutinu njege, jer se poddlaka može zbijati ako se predugo zadržava vlaga.

Kako su veliki i snažni, na skliskoj podlozi vrijedi koristiti sigurnu opremu za vođenje. Kad mastif “odluči” krenuti, to je ozbiljna masa u pokretu – a kombinacija leda i uzbuđenja zbog snijega može biti izazovna bez dobre kontrole i mirnog tempa.

4. Sibirski haski

Sibirski haski dolazi iz Sibira, naravno. Izvorno su ih uzgajali Čukči, nomadsko pleme koje je pse koristilo za prijevoz preko snježnih prostranstava, kao i kao obiteljske ljubimce koji su se mogli sklupčati i ugrijati ležajeve.

Danas se i dalje koriste za prijevoz i natjecanja u sanjkanju. Njihova gusta dlaka i bliska veza s vučjim precima čine ih savršenima za boravak u hladnom vremenu.

Zapravo, možda ćete zateći svog haskija kako se gura u hladnjak ako ga ostavite otvorenim predugo.

U šetnji po snijegu haski često “oživi”: ritam postaje elastičniji, a fokus se prebacuje na istraživanje mirisa koji se zimi drugačije šire. Budući da su poznati po energiji i znatiželji, dobro je računati na duže izlaske ili kvalitetne aktivnosti – brzi hod, lagano trčanje ili igre njuškanja u sigurnom prostoru.

Iako izgledaju kao da im je hladnoća najbolji prijatelj, i dalje je važno paziti na znakove nelagode, osobito kad je vjetar jak ili kad se snijeg pretvori u ledenu koru koja može izgrepsti jastučiće šapa.

5. Pomeranac

Pomeranci potječu od drevnih pasmina dalekog sjevera, pa su pomalo kao umanjena verzija američkog eskimskog psa ili samojeda. Njihova poddlaka je mekana, pahuljasta i prilično gusta.

Neki vlasnici uređuju dlaku sve do poddlake, što pomerancu daje izgled plišane igračke. Imaju i pokrovnu dlaku. Ona je ravna i sjajna te pomalo grublja na dodir, ali ih dobro štiti od hladnoće.

Pomeranci se lako pregriju, što znači da im snijeg često više odgovara.

Zbog malog rasta, snijeg im može brzo “narasti” do trbuha, pa je mudro birati staze koje su već utabane. U dubokim nanosima lako se umore, a mokra dlaka kod manjih pasa brže ohladi tijelo.

Ako pomeranac obožava zimu, razmislite o kraćim, češćim izlascima i kratkim pauzama za provjeru šapa. Sol i sitni komadići leda mogu se zalijepiti za dlaku između prstiju, pa je redovita provjera jednostavna, a često i presudna za ugodu.

6. Samojed

Samojed je, poput sibirskog haskija, iz Sibira, gdje su ovi psi bili vrijedni pratitelji naroda Samojeda. Uzgajani su za lov, vuču saonica, čuvanje sobova i maženje radi topline tijekom hladnih noći.

Njihova dvostruka dlaka je vrlo gusta i stalno se linja. S tolikom količinom krzna, neće htjeti biti predugo na vrućini.

Ipak, zimi biste mogli imati problem vratiti ih u kuću, posebno zato što se njihova bijela dlaka tako dobro stapa sa snijegom da ih ponekad nije lako uočiti.

Upravo ta gustoća dlake traži disciplinu u njezi. Nakon igre u snijegu, dobro je kratko raščešljati dijelove koji se najčešće smoče – prsa, noge i rep. Tako se smanjuje rizik da se vlaga zadrži uz kožu.

Samojed često uživa u dugim šetnjama, ali može biti sklon “samostalnim odlukama” kada osjeti zanimljiv miris. U zimskim uvjetima, kad je vidljivost slabija, sigurnost povodnika i pouzdan poziv postaju posebno važni, osobito ako se pas gotovo stopi sa snijegom u daljini.

7. Labrador retriver

Labrador retriver uzgojen je za skakanje u hladne vode sjevernog Atlantika kako bi pomagao ribarima u Kanadi vući mreže, donositi užad i izvlačiti ribu iz mora.

Imaju dvostruku dlaku, a poddlaka je vodootporna, što ih štiti od hladnoće i vlage od snijega ili ledene vode.

Sumnjam da ćete tijekom zimskih šetnji skakati u ocean, ali ako i budete, vaš labrador bit će uz vas, oduševljen.

Labradori su poznati po tome da vole aktivnosti i vodu – zimi se to često pretvori u ljubav prema lokvama, kaši i snijegu. Vodootporna poddlaka pomaže, ali nakon šetnje svejedno provjerite uši, trbuh i područje oko repa, jer se ondje može zadržati vlaga.

Ako se igrate donošenja u snijegu, birajte predmete koji su dovoljno veliki i uočljivi. Manji predmeti mogu “nestati” u bijelini, pa se igra pretvori u dugotrajno kopanje. Labradoru to često neće smetati, ali vama i vašim rukavicama možda hoće.

8. Bernardinac

Bernardinac se pojavio u mnogim crtićima, gdje pronalazi putnike izgubljene u snijegu s bačvicom oko vrata punom stvari protiv hladnoće. I doista, bernardinac je uzgajan za pronalazak zalutalih putnika u blizini švicarskog Hospicija svetog Bernarda.

U svom poslu bili su vrlo dobri, jer su ih njihova snažna građa i sposobnost pronalaženja prolaza održavale toplima i na pravom putu.

Rado će šetati s vama po snijegu i vjerojatno će vas moći vratiti na nogostup ako ga izgubite iz vida.

Velika tjelesna masa pomaže u zadržavanju topline, ali nosi i obvezu pažljivog upravljanja naporom. U dubokom snijegu bernardinac se može brže umoriti nego što očekujete, pogotovo ako se šetnja pretvori u guranje kroz nanos.

Kako su često prijateljski i mirni, ljudi ih vole maziti – zimi to znači da će na njihovoj dlaci završiti i snijeg i rukavice i sve što ide uz to. Nakon šetnje praktično je imati “zonu sušenja” kako se vlaga ne bi prenijela na podove i tepihe.

9. Šetlandski ovčar

Šetlandski ovčar potječe sa Šetlandskih otoka, tik ispod Arktičkog kruga, gdje su uzgajani kako bi pomagali farmerima držati dosadne ptice i ovce podalje od vrtova. Pomagali su i u pastirskim zadacima.

Njihova dvostruka dlaka odbacuje prljavštinu i odbija vodu, pa nakon izleta kroz snijeg i bljuzgavicu često izađu malo čišći nego, primjerice, samojed.

No savršeno su zadovoljni hodanjem po hladnom vremenu koje ih podsjeća na njihov vjetroviti, sjeverni dom.

Šetlandski ovčari često su osjetljivi na podražaje i vole “raditi”, pa zimi uživaju u zadacima – traženju mirisa, učenju trikova u dvorištu ili kontroliranom trčanju po sigurnoj podlozi. Snijeg može biti odličan način da se potroši energija, ali vrijedi paziti na skliske površine, osobito ako pas naglo mijenja smjer.

Njihova dlaka dobro štiti, no redovito provjerite područje iza ušiju i oko ovratnika, jer se ondje mogu stvarati sitni čvorovi kad se vlaga i snijeg ponavljaju iz dana u dan.

10. Keeshond

Keeshond ima gustu, dvostruku pokrovnu dlaku, vunastu poddlaku i dugu vanjsku dlaku s pramenovima niz stražnje noge, što ih sve skupa drži ugodno toplima zimi.

Keeshond zna odbaciti cijelu poddlaku odjednom, što može biti intenzivno. No ova pasmina rijetka je iznimka na popisu jer im dlaka ne smeta ni ljeti. Umjesto toga, ona izolira i štiti od opeklina od sunca, pa im može biti relativno ugodno.

Višeslojna dlaka ovog psa dobro ga štiti od oštrih vremenskih uvjeta, pa rado izlazi van tijekom cijele godine.

U igri po snijegu keeshond često pokazuje živahan, ali uravnotežen temperament. Ipak, njihova raskošna dlaka znači da se nakon povratka kući može nakupiti dosta vlage, posebno na nogama i donjem dijelu tijela. Brzo brisanje i povremeno raščešljavanje pomažu da koža ostane suha i da dlaka zadrži dobru strukturu.

Ako se krećete po gradskim površinama, obratite pozornost na sol i kemijska sredstva. Iako ih dlaka štiti, šape i dalje dolaze u kontakt s iritansima, a snijeg na rubovima nogostupa često krije upravo te ostatke.

(Fotografija: Samantha Rowe / EyeEm/Getty Images)

Voli li vaš pas hladno vrijeme? Preferira li skakati u snijeg tijekom zime? Javite nam u komentarima!