Veterinarski kardiolozi u Ujedinjenom Kraljevstvu uočili su zabrinjavajuću povezanost između upale srčanog mišića i bolesti COVID-19 kod pasa i mačaka, pri čemu se kao ključni klinički problem ističe miokarditis.
Kod ljudi miokarditis može biti rijetka nuspojava cjepiva protiv COVID-19. Kod pasa i mačaka, međutim, opaženi slučajevi upućuju na to da se miokarditis pojavljivao osjetno češće u razdoblju kada je virus bio široko rasprostranjen u populaciji.
Prema opažanjima koja su potaknula dodatnu obradu, prije pandemije COVID-19 samo je 1,5 posto pasa i mačaka dobivalo dijagnozu miokarditisa; nakon toga taj je udio porastao na 12,5 posto – porast koji je teško zanemariti.
Važno je naglasiti da se u ovakvim kliničkim izvješćima ne radi samo o laboratorijskom nalazu, nego o stvarnim životinjama s akutnim smetnjama koje zahtijevaju hitnu procjenu srca. Kada se sumnja na miokarditis, veterinar u pravilu razmatra više mogućih uzroka – od infektivnih i imunoloških do toksičnih – i pokušava razumjeti je li nedavna izloženost virusu mogla biti okidač ili tek slučajna podudarnost.
Za vlasnike kućnih ljubimaca to može biti zbunjujuće jer COVID-19 najčešće doživljavaju kao respiratornu bolest ljudi. No u veterinarskoj praksi svaki signal koji upućuje na miokarditis znači da treba razmišljati šire: srce, pluća i cirkulacija čine jedinstven sustav, a životinja može izgledati „samo“ umorno dok se u pozadini razvija ozbiljan poremećaj ritma ili smanjena srčana funkcija.
Kako su istraživači otkrili ovu povezanost?
Uočeni porast potaknuo je istraživanje u ustanovi The Ralph Veterinary Referral Centre, gdje je jedanaest životinja s dijagnozom miokarditis dodatno testirano nakon izloženosti bolesti COVID-19 u kućanstvu.
U studiji se navodi da su to bili psi i mačke koji su bili potišteni, bezvoljni i s gubitkom apetita – klinička slika koja sama po sebi može upućivati na niz bolesti, ali u kombinaciji sa srčanim nalazima zahtijeva ciljanu kardiološku obradu zbog mogućnosti da je u pitanju miokarditis.
„Imali su ili poteškoće s disanjem zbog nakupljanja tekućine u plućima uslijed srčane bolesti, ili su se onesvješćivali zbog prisutnog poremećaja srčanog ritma“, dodatno je pojasnio dr. Luca Ferasin u radu objavljenom u VetRecordu.
Takvi simptomi često se u početku mogu zamijeniti s blažim problemima – primjerice „nedostatkom kondicije“ ili prolaznom infekcijom – no kada se radi o srcu, i osobito kada se razmatra miokarditis, vrijeme je ključno. Kratkotrajne epizode kolapsa, ubrzano disanje u mirovanju ili iznenadna netolerancija napora mogu biti znak da srce ne uspijeva održati stabilan ritam ili adekvatan protok krvi.
U sklopu istraživanja testirano je jedanaest pasa i mačaka čiji su vlasnici imali potvrđenu dijagnozu COVID-19. U svim slučajevima životinje su se razboljele unutar tri do šest tjedana od te dijagnoze u kućanstvu, što je istraživačima dalo vremenski okvir u kojem su promatrali moguću povezanost s miokarditis.
Od testiranih životinja, pet ih je imalo negativne nalaze i na protutijela i na sam virus; dvije mačke i jedan pas bili su pozitivni na varijantu Alpha virusa; dvije mačke i jedan pas imali su pozitivna protutijela.
Bez obzira na to je li nalaz bio pozitivan ili negativan, sve su životinje imale dijagnozu miokarditis. Posebno zabrinjava činjenica da nijedna nije pokazivala tipične znakove COVID-19 koje većina laika (vi, ja) očekuje kada pokušava prepoznati bolest.
To otvara važno pitanje interpretacije: negativan test ne mora nužno značiti da izloženosti nije bilo, osobito ako je testiranje provedeno u trenutku kada virus više nije prisutan u mjerljivoj količini ili kada imunološki odgovor nije detektabilan standardnim metodama. S druge strane, pozitivan nalaz protutijela može govoriti u prilog prethodnom kontaktu s virusom, ali ne objašnjava automatski zašto se razvio miokarditis – zato su ovakve studije prvenstveno signal za oprez i daljnja istraživanja, a ne konačan dokaz uzročno-posljedične veze.
U praksi, veterinarski kardiolog pri sumnji na miokarditis često kombinira više nalaza: klinički pregled, auskultaciju, elektrokardiogram, ultrazvuk srca i laboratorijske parametre koji mogu upućivati na oštećenje srčanog mišića. Kada se takva obrada uklopi s vremenskim slijedom izloženosti COVID-19, nastaje obrazac koji je istraživačima djelovao dovoljno konzistentno da ga javno istaknu.
Za vlasnike je pritom važno razumjeti da miokarditis ne mora uvijek izgledati dramatično. Neke životinje djeluju samo neuobičajeno mirno, spavaju više nego inače ili odbijaju hranu – a tek detaljna obrada otkrije poremećaj ritma ili smanjenu kontraktilnost srca. Upravo zato je u studiji naglašena „netipičnost“ prezentacije: izostanak klasičnih znakova COVID-19 može odgoditi sumnju na bolest i time posredno odgoditi prepoznavanje miokarditis.
„Uspavana“ bolest u sjeni COVID-a?
Veterinarska virologinja Margaret Hosie iz MRC-University of Glasgow Centre for Virus Research iznijela je važnu zabrinutost u razgovoru za NBC News.
Hosie je prenijela da u studiji nije razrađeno – niti je zasad poznato – bilježe li i ordinacije opće veterinarske prakse sličan porast. „Ali možda je to zato što ti veterinari ne znaju da je to mogućnost“, rekla je.
Drugim riječima, svijest o mogućoj povezanosti između COVID-19 i miokarditis može biti presudna. Ako veterinar rutinski pita o nedavnoj izloženosti COVID-19 u kućanstvu, to može usmjeriti dijagnostičko razmišljanje, osobito kada simptomi nisu specifični i kada se u početku ne čini da je riječ o srčanom problemu.
Istodobno, treba biti oprezan s preširokim zaključcima. U ordinacijama se često susreću životinje s umorom, gubitkom apetita i ubrzanim disanjem zbog sasvim drugih razloga – od gastrointestinalnih bolesti do bolnih stanja. No kada se u istoj slici pojave epizode slabosti, preskakanje srca ili znakovi zatajivanja srca, miokarditis ulazi visoko na listu diferencijalnih dijagnoza, a podatak o izloženosti COVID-19 postaje klinički relevantan.
Hosieina opaska ukazuje i na sistemski problem: slučajevi koji završe u specijalističkim centrima nisu nužno reprezentativni za ukupnu populaciju. Ako je miokarditis rijetko prepoznat u primarnoj praksi – primjerice zbog ograničenih mogućnosti EKG-a ili ultrazvuka – tada se dio slučajeva može „provlačiti“ kao nejasno pogoršanje stanja ili kao respiratorni problem, bez jasne dijagnoze miokarditis.
U kontekstu COVID-19, dodatna složenost je i činjenica da se znanje o dugoročnim učincima bolesti postupno nadopunjavalo. I kod ljudi se s vremenom razvila svijest o tome da virus može imati sustavne učinke izvan dišnog sustava. U veterinarskoj medicini sličan proces učenja zahtijeva klinička opažanja, razmjenu informacija između ordinacija te pažljivo dokumentiranje slučajeva u kojima se miokarditis pojavljuje nakon izloženosti virusu.
Za vlasnike kućnih ljubimaca to znači da je korisno voditi jednostavnu vremensku evidenciju kada su u kućanstvu bili bolesni, kada su se pojavili prvi znakovi kod životinje i kako su se simptomi mijenjali. Takve informacije pomažu veterinaru da procijeni je li miokarditis dio šireg postvirusnog sindroma ili je vjerojatnije da je u pitanju drugi uzrok.
Vlasnici kućnih ljubimaca trebaju ostati oprezni
Prema Ferasinu, svi kućni ljubimci uključeni u ovu studiju, osim jednog, u potpunosti su se oporavili. Također se navodi da se porast dijagnoza miokarditis vratio na razine prije pandemije COVID-19.
Unatoč tome, i Ferasin i Hosie savjetuju vlasnicima da ostanu oprezni i informirani te da ograniče izloženost svojih ljubimaca ako se sami razbole.
„Ako nije moguće da netko drugi brine o ljubimcu, trebali bi razmotriti nošenje maske kada pripremaju hranu kako bi smanjili vjerojatnost da ga zaraze“, savjetovala je Hosie.
Takav savjet u praksi znači nekoliko jednostavnih mjera: smanjiti blizak kontakt licem u lice, izbjegavati ljubljenje životinje, ne dijeliti jastuke ili deke tijekom akutne bolesti te provjetravati prostorije. Cilj nije izazvati strah, nego razumno smanjiti vjerojatnost izloženosti, osobito ako se zna da miokarditis može nastupiti bez očitih respiratornih simptoma kod životinje.
Hosie je dodatno istaknula da su mutacije virusa i dalje razlog za zabrinutost te da životinje mogu postati rezervoari virusa. U tom kontekstu, praćenje mogućih komplikacija kao što je miokarditis ima i širi javnozdravstveni značaj, jer svaka nova prilagodba virusa može promijeniti obrasce prijenosa i kliničke učinke.
„Očito smo sada usmjereni na sprječavanje prijenosa s čovjeka na čovjeka, jer je to ključno“, rekla je. „Ali ako bismo skrenuli pozornost s drugih vrsta, mogli bismo si stvarati probleme u budućnosti.“
Za vlasnike pasa i mačaka praktičan dio ove priče je prepoznavanje znakova koji mogu upućivati na miokarditis i pravodobno traženje pomoći. To uključuje iznenadnu bezvoljnost, odbijanje hrane koje traje dulje od uobičajenog, ubrzano ili otežano disanje, kašalj uz slabost, epizode teturanja ili kratkotrajan kolaps, kao i neuobičajeno ubrzan ili nepravilan rad srca ako ga vlasnik može uočiti.
Ako se takvi znakovi pojave, osobito nakon nedavne bolesti COVID-19 u kućanstvu, razumno je veterinaru odmah reći za tu izloženost – ne zato da bi se unaprijed „odredio krivac“, nego zato da bi se miokarditis ranije uzeo u obzir i da bi se brže odabrale odgovarajuće pretrage. U hitnim situacijama veterinar će procijeniti treba li životinji osigurati kisik, stabilizirati ritam ili započeti terapiju usmjerenu na srčanu funkciju, a tek potom razjašnjavati potencijalni okidač.
Liječenje ovisi o tome kako se miokarditis manifestira: kod nekih životinja dominira poremećaj ritma, kod drugih znakovi zatajivanja srca, a ponekad se radi o kombinaciji. Upravo zato je individualna procjena ključna, kao i praćenje nakon akutne faze – jer se miokarditis može povući, ali je važno potvrditi stabilizaciju ritma i oporavak srčane funkcije.
U svakodnevici vlasnika korisno je i promatrati toleranciju napora: pas koji je do jučer bez problema šetao, a sada se brzo umara ili zastaje, zaslužuje pregled. Kod mačaka je promjena često suptilnija – manje igre, skrivanje, odbijanje poslastica – ali i takvi znakovi mogu pratiti miokarditis.
U ovoj se priči pojavljuje i važna poruka o komunikaciji: vlasnik najbolje poznaje „normalno“ ponašanje svoje životinje. Ako se pojavi osjećaj da „nešto nije u redu“, bolje je provjeriti nego čekati, posebno kada postoji mogućnost da je u pitanju miokarditis, stanje koje može napredovati brzo i nepredvidivo.
Ako sumnjate na zabrinjavajuće simptome kod svog psa ili mačke, planirajte posjet veterinaru što je prije moguće. Tijekom pregleda recite sve relevantne informacije – uključujući nedavne bolesti u kućanstvu, promjene apetita, epizode slabosti i trajanje simptoma – kako bi se miokarditis mogao procijeniti na temelju cjelovite slike.
Je li vaš pas tijekom pandemije COVID-19 razvio miokarditis? Poduzimate li korake kako biste zaštitili kućne ljubimce kada se razbolite?
