Koji je normalan srčani ritam psa u mirovanju? Kolika bi trebala biti tjelesna temperatura? Diše li vaš pas prebrzo?
To su pitanja koja si možete postaviti kada se pas ne osjeća najbolje i trebate referentnu točku. Ponekad je korisno znati osnovne vitalne znakovi kako biste procijenili jesu li puls, temperatura ili disanje u skladu s onim što očekujete.
Vitalni znakovi kod pasa razlikuju se od ljudskih, pa iako je vama normalno oko 98.6 stupnjeva Fahrenheita, kod psa to može biti potpuno drugačije. Zbog toga je važno promatrati psa kao zasebnu cjelinu, a ne uspoređivati ga s ljudskim vrijednostima.
Ako vitalni znakovi vašeg psa nisu u granicama uobičajenog, posjet veterinaru treba biti prioritet kako bi se po potrebi napravile pretrage i pravodobno riješili zdravstveni problemi. U nastavku su navedene vrijednosti koje se tipično očekuju kod zdravih pasa, uz praktične smjernice kako ih mjeriti i kako razumjeti promjene.
Najkorisnije je imati vlastitu polaznu vrijednost – kada je pas zdrav i miran, izmjerite vitalne znakovi nekoliko puta u različitim danima. Takav “osobni prosjek” često pomaže da ranije uočite odstupanje, osobito kod pasa koji se lako uzbude ili kod onih koji imaju specifične navike disanja i pulsa.
Normalni srčani ritam kod pasa
Normalan puls, odnosno srčani ritam kod pasa, može se razlikovati ovisno o dobi i veličini psa. U pravilu, vitalni znakovi štenaca i malih pasmina u mirovanju pokazuju brži rad srca nego kod velikih pasmina ili odraslih pasa.
Štenci mogu imati puls u mirovanju od 160 do 200 otkucaja u minuti kada se rode, a to može porasti i do 220 otkucaja u minuti u dobi od dva tjedna. Do 180 otkucaja u minuti može biti normalno sve do navršene godine dana.
Veliki odrasli psi mogu imati srčani ritam u mirovanju od 60 do 100 otkucaja u minuti, dok mali odrasli psi mogu imati normalan srčani ritam od 100 do 140 otkucaja u minuti.
U praksi je važno uzeti u obzir okolnosti mjerenja, jer vitalni znakovi mogu odstupati i bez bolesti. Pas koji je upravo ustao, čuo zvono, osjetio miris hrane ili očekuje šetnju može imati brži puls iako je potpuno zdrav. Zato se mjerenje u mirovanju radi kada je pas opušten – idealno dok leži ili mirno sjedi i ne prati uzbuđeno što se događa oko njega.
Razlike se mogu uočiti i među pojedinim psima iste veličine. Neki su prirodno “življi”, dok su drugi mirniji, pa vitalni znakovi mogu biti stabilno na nižem ili višem kraju uobičajenog raspona. Bitno je promatrati trend i promjenu u odnosu na uobičajeno stanje vašeg psa.
Promjene srčanog ritma kod psa
Srčani ritam se može povećati uz normalnu tjelesnu aktivnost ili emocionalne reakcije poput uzbuđenja ili stresa. To najčešće nije razlog za zabrinutost, osim ako dovodi do zdravstvenih komplikacija ili pogoršava postojeće stanje. U takvim situacijama, korisno je smiriti psa i ponovno provjeriti vitalne znakovi nakon što se opusti.
S druge strane, problem može postojati ako primijetite promjene u srčanom ritmu u mirovanju dok je pas opušten. To može biti znak ozbiljnih srčanih ili krvnih stanja, a može upućivati i na to da je pas izvan forme te u riziku od zdravstvenih poteškoća.
Ako je srčani ritam vašeg psa u mirovanju izvan uobičajenog raspona, razumno je dogovoriti pregled kod veterinara. Nemojte se oslanjati na jednu pojedinačnu mjeru – vitalni znakovi su najinformativniji kada se promatraju kroz više mjerenja u sličnim uvjetima.
Obratite pozornost i na prateće znakove. Primjerice, ako uz promijenjen srčani ritam u mirovanju primjećujete slabost, nevoljkost za kretanjem, kašalj, neuobičajeni umor ili promjene boje sluznice, to su informacije koje veterinaru mogu biti važne. Vitalni znakovi nisu “dijagnoza”, ali su kvalitetan signal da se nešto možda mijenja u organizmu.
Kako izmjeriti srčani ritam psa
Za mjerenje srčanog ritma trebat će vam štoperica ili sat koji prikazuje sekunde. Što je mjerenje jednostavnije, veća je vjerojatnost da ćete ga pravilno ponoviti i usporediti kroz vrijeme – a upravo kontinuitet čini vitalne znakovi korisnima.
Otkucaje srca možete osjetiti tako da stavite ruku na lijevu stranu prsnog koša psa, iza prednje noge. Alternativno, možete provjeriti puls na unutarnjoj strani gornjeg dijela stražnje noge, gdje se puls često lakše napipa kod nekih pasa.
Brojite otkucaje koje osjetite tijekom 15 sekundi i dobiveni broj pomnožite s četiri kako biste dobili otkucaje u minuti.
Mjerenje ponovite više puta jer može blago varirati. Također je korisno mjeriti vitalne znakovi kada je pas zdrav i u mirovanju, kako biste imali normalnu polaznu vrijednost i lakše prepoznali kada nešto odstupa.
Ako imate psa koji ne voli dodir po prsima ili je osjetljiv na manipulaciju nogu, priđite mjerenju postupno. Kratko ga pomazite, pričekajte da se smiri, pa tek onda mjerite. Stres može umjetno povisiti puls – i time “iskriviti” vitalne znakovi koje želite procijeniti u mirnom stanju.
Normalna tjelesna temperatura kod pasa
Kao i kod ljudi, tjelesna temperatura psa može malo varirati, a da pas pritom bude potpuno zdrav. Vitalni znakovi se tumače kao raspon, a ne kao jedna “savršena” brojka.
Uobičajena temperatura zdravog, normalnog, odraslog psa je 100 do 102.5 stupnjeva Fahrenheita, što u prosjeku iznosi oko 101.3 stupnjeva Fahrenheita.
Štenci imaju nešto nižu normalnu tjelesnu temperaturu, između 94 i 97 stupnjeva Fahrenheita, sve dok ne navrše otprilike mjesec dana.
U svakodnevnom životu, način na koji pas izgleda i ponaša se često je jednako važan kao i broj. Ako je pas vedar, jede, pije, reagira normalno i nema drugih simptoma, blago odstupanje jednog vitalnog znaka ponekad može biti prolazno. No kada se promjena temperature ponavlja ili se pridružuju drugi simptomi, tada vitalni znakovi postaju jasniji pokazatelj da je potreban veterinarski pregled.
Ne zaboravite da okolina utječe na tjelesnu temperaturu. Pas koji je bio na suncu, u toplom automobilu ili u pregrijanom prostoru može imati povišenu temperaturu, a pas koji je dugo bio na hladnoći može imati sniženu. U oba slučaja, vitalni znakovi se mijenjaju zbog uvjeta – ali i dalje mogu zahtijevati brzu reakciju ako je odstupanje izraženo.
Promjene tjelesne temperature kod psa
Mnogi zdravstveni problemi ili čimbenici iz okoline mogu uzrokovati da tjelesna temperatura psa varira izvan normalnog raspona. Kada temperatura prijeđe 103 ili padne ispod 100 stupnjeva Fahrenheita, to je razlog za zabrinutost.
Ako je temperatura vašeg psa toliko izvan normalnog raspona, vrijeme je za posjet veterinaru. U takvim situacijama vitalni znakovi treba promatrati zajedno s općim stanjem – razinom svijesti, disanjem, hidratacijom i ponašanjem.
Povišena temperatura može biti simptom različitih stanja, od blagih do po život opasnih, a pregrijavanje se može lako dogoditi ako pas predugo boravi u vrućem okruženju bez mogućnosti hlađenja.
Niska tjelesna temperatura također može biti znak ozbiljnih komplikacija ili posljedica hipotermije nakon izlaganja ekstremnoj hladnoći.
Važno je znati da “vruć nos” nije pouzdana metoda procjene. Ako sumnjate na temperaturu, oslonite se na mjerenje. Vitalni znakovi imaju smisla kada se temelje na stvarnim očitanjima, a ne na dojmu ili folklornim pravilima. Ako pas drhti, djeluje klonulo, odbija hranu ili ima izrazito promijenjeno ponašanje, temperatura je samo jedan dio slike koju treba procijeniti stručno.
Kako izmjeriti tjelesnu temperaturu psa
Temperaturu psa možete izmjeriti termometrom. Ovisno o vrsti termometra, mjerenje ćete raditi rektalno ili u uhu. Najvažnije je biti nježan i smiren – inače stres može pogoršati suradnju psa i otežati provjeru vitalnih znakova.
Rektalni termometri trebaju se koristiti s medicinskim lubrikantom kako bi se izbjegla ozljeda ili nelagoda. Klasični stakleni termometar treba uvesti 1 do 2 inča u rektum na dvije minute kako bi očitanje bilo točno.
Digitalni termometri su jednostavniji za korištenje, osobito ako mogu očitati temperaturu preko uha.
Bez obzira na vrstu termometra, pokušajte mjeriti u sličnim uvjetima. Ako danas mjerite odmah nakon igre, a sutra nakon dugog sna, usporedba može biti varljiva. Vitalni znakovi su najkorisniji kada su uvjeti mjerenja što sličniji.
Ako je pas uznemiren, zamolite drugu osobu da ga mirno pridržava. Ne koristite silu – nagli pokreti mogu dovesti do ozljede i stvoriti trajnu odbojnost prema mjerenju. Kada se vitalni znakovi trebaju pratiti više dana, bolja je kratka i mirna rutina nego jedno “herojsko” mjerenje koje pas zapamti kao stresno iskustvo.
Normalna brzina disanja kod pasa
Normalna brzina disanja kod pasa u mirovanju može značajno varirati. Kao i drugi vitalni znakovi, disanje se tumači u kontekstu veličine psa, dobi, kondicije i situacije.
U prosjeku pas napravi 24 udaha u minuti, ali može biti i samo 10 udaha u minuti ili čak 35 udaha u minuti te se i dalje smatrati normalnim.
Ovo se odnosi samo na disanje u mirovanju. Svaka tjelesna aktivnost ili promjena emocionalnog stanja može dovesti do ubrzanog disanja i to može biti zdrava reakcija.
Disanje je posebno osjetljivo na uzbuđenje. Pas koji očekuje izlazak, čuje poznate zvukove ili je u novom prostoru može disati brže bez ikakve bolesti. Zato je važno da vitalni znakovi disanja mjerite dok je pas stvarno miran – najbolje dok spava ili mirno leži, a ne dok vas prati pogledom i iščekuje što ćete učiniti.
Promatrajte i kvalitetu disanja. Je li disanje glatko i tiho, ili čujete napor, piskanje ili kašalj? Broj udaha je koristan, ali vitalni znakovi uključuju i “kako” pas diše, ne samo “koliko puta”. Ako primijetite napor pri disanju, to je informacija koju treba shvatiti ozbiljno.
Promjene u disanju kod psa
Mnoga stanja mogu promijeniti brzinu disanja u mirovanju kod pasa. Vitalni znakovi disanja često su među prvim pokazateljima da se nešto mijenja, osobito kod problema sa srcem i plućima.
Anemija, zatajenje srca, bolest pluća ili bilo koji drugi respiratorni poremećaj mogu uzrokovati ubrzano disanje, kao i jednostavno loša kondicija te prekomjerna tjelesna težina.
Šok, trovanje, fizička ozljeda i mnogi drugi zdravstveni problemi mogu uzrokovati sporije ili pliće disanje.
Trebate posjetiti veterinara ako primijetite promjenu u disanju vašeg psa u mirovanju. Ako pas dašće, diše vrlo brzo i ima staklaste oči, to može biti znak pregrijavanja – i trebate odmah otići veterinaru.
Ne zanemarujte trajnost promjene. Ako se ubrzano disanje pojavi jednom i brzo se normalizira, situacija može biti prolazna. Ako se, međutim, vitalni znakovi disanja ponavljano razlikuju od uobičajenog, ili pas noću miruje, a vi primjećujete konstantno ubrzanje, to je signal da je potrebno stručno ispitivanje. Kod nekih stanja, rana procjena može biti presudna za ishod.
Pratite i položaj tijela. Pas koji se stalno ispružuje s vratom naprijed, ne želi leći na bok ili se često premješta kao da ne može naći udoban položaj, može pokušavati olakšati disanje. U tim slučajevima vitalni znakovi treba provjeriti, ali i reagirati bez odgađanja.
Kako izmjeriti brzinu disanja psa
Za mjerenje brzine disanja koristite štopericu ili sat koji prikazuje sekunde. Cilj je dobiti pouzdanu procjenu, pa je najbolje mjeriti vitalni znakovi u razdoblju kada pas miruje i nema vanjskih podražaja.
Brojite koliko puta se prsni koš psa podigne u 15 sekundi i pomnožite s četiri kako biste dobili udaha u minuti.
Učinite to više puta kako biste dobili točnije očitanje i provjeravajte dok je pas zdrav i u mirovanju, kako biste uspostavili polaznu vrijednost s kojom ćete kasnije uspoređivati.
Kako biste smanjili pogreške, brojite podizanja prsnog koša umjesto zvukova disanja, jer pas može disati tiho ili s povremenim pauzama. Ako je dlaka gusta, stavite ruku nježno na rebra kako biste osjetili ritam. Vitalni znakovi disanja će tada biti lakše uočljivi i mjerljiviji.
Provjeravate li ponekad vitalne znakovi svog psa kako biste ranije primijetili da nešto nije u redu? Je li vam takva navika bila korisna u razgovoru s veterinarom kada ste trebali opisati što ste uočili?
