Bubrežni kamenci kod pasa nastaju kada se u bubrezima počnu taložiti kristali mineralnih soli koji se postupno povezuju u čvrste tvorbe. Veterinari to stanje nazivaju nefrolitijazom, dok se sami kamenci mogu nazivati nefrolitima ili urolitima. Njihova veličina, sastav i položaj mogu se znatno razlikovati, pa neki dugo ne izazivaju vidljive tegobe, dok drugi ometaju otjecanje mokraće, oštećuju mokraćni sustav ili pogoduju razvoju infekcije. Zbog toga se svaka sumnja na ovu bolest mora procijeniti veterinarskim pregledom, a ne samo promatranjem ponašanja psa kod kuće.
Postoji više vrsta bubrežnih kamenaca, a razlikuju se prema mineralima od kojih su građeni. Upravo sastav određuje mogu li se pokušati otopiti prilagođenom prehranom i lijekovima ili je potrebno razmotriti drugi postupak. Važni su i njihov broj, veličina, mjesto na kojem se nalaze te utjecaj na funkciju bubrega. Sitniji kamen ili njegov odlomljeni dio može krenuti iz bubrega prema mokraćovodu, mokraćnom mjehuru i mokraćnoj cijevi. Takvo pomicanje ponekad izaziva jaku bol, upalu ili začepljenje, osobito kada se mokraća više ne može normalno izlučivati.
Ako primijetite krv u mokraći, bolno mokrenje, neuobičajeno često napinjanje, naglu promjenu količine mokraće, povraćanje ili izrazitu klonulost, obratite se veterinaru bez odgađanja. Bubrežni kamenci ne mogu se pouzdano potvrditi samo prema vanjskim znakovima jer slične simptome uzrokuju infekcije, bolesti mokraćnog mjehura, upala bubrega i druga stanja. Veterinar zato može preporučiti analizu mokraće, krvne pretrage i slikovne metode kako bi utvrdio postoji li kamenac, gdje se nalazi i predstavlja li neposredan rizik za zdravlje psa.
Simptomi bubrežnih kamenaca kod pasa
Bubrežni kamenci kod nekih pasa ne uzrokuju nikakve očite simptome. Kamenci se tada otkriju slučajno tijekom ultrazvučnog, rendgenskog ili drugog pregleda koji je učinjen zbog nepovezanog zdravstvenog problema. Kada se tegobe ipak pojave, njihov intenzitet ovisi o vrsti i veličini kamenca, prisutnosti infekcije te o tome je li protok mokraće djelomično ili potpuno ometen. Bubrežni kamenci mogu uzrokovati samo blagu nelagodu, ali se stanje može pogoršati ako kamenac promijeni položaj ili ako se razvije upala.
Najčešći znakovi zbog kojih vlasnik treba posumnjati da su mogući bubrežni kamenci uključuju promjene mokrenja, bol, opće loše stanje i znakove infekcije. Nijedan pojedinačni simptom nije dovoljan za dijagnozu, ali kombinacija više znakova povećava potrebu za brzim pregledom. Posebno je važno pratiti može li pas uopće mokriti i izlazi li uobičajena količina mokraće.
- Povišena tjelesna temperatura, osobito kada je prisutna bakterijska infekcija mokraćnog sustava ili bubrega.
- Bol u trbuhu, slabinama ili području bubrega, koja se može očitovati cviljenjem, nemirom, pogrbljenim držanjem ili izbjegavanjem dodira.
- Krv u mokraći, koja može biti jasno vidljiva ili se otkriti tek laboratorijskom analizom uzorka.
- Učestalije ili rjeđe mokrenje, ovisno o količini unesene tekućine, stanju bubrega i mogućoj opstrukciji.
- Napinjanje, nelagoda ili bol tijekom mokrenja, uz čučanje bez izlučivanja normalne količine mokraće.
- Smanjena količina mokraće, koja može upućivati na dehidraciju, poremećenu funkciju bubrega ili otežan protok.
- Ponavljajuće infekcije mokraćnog sustava koje se vraćaju nakon liječenja ili ne reagiraju očekivano na terapiju.
- Gubitak apetita, odbijanje obroka ili smanjen interes za hranu koju pas inače rado jede.
- Letargija, slabost i smanjena želja za šetnjom, igrom ili drugim uobičajenim aktivnostima.
- Povraćanje, osobito ako je povezano s boli, dehidracijom, infekcijom ili poremećajem bubrežne funkcije.
- Gubitak tjelesne mase koji se razvija zbog smanjenog apetita, dugotrajnog zdravstvenog problema ili ponavljanih epizoda bolesti.
Određeni bubrežni kamenci mogu biti neaktivni. To znači da nisu povezani s infekcijom, ne rastu, ne ometaju protok mokraće i trenutačno ne uzrokuju oštećenje. U takvoj situaciji veterinar može procijeniti da uklanjanje nije odmah potrebno, ali to ne znači da se nalaz smije zanemariti. Potrebne su redovite kontrole, analize mokraće te povremena provjera veličine i položaja kamenaca. Ako se pojave bol, infekcija, rast kamenca ili znakovi opstrukcije, plan liječenja mora se prilagoditi novom stanju.
Uzroci nastanka bubrežnih kamenaca kod pasa
Ne postoji samo jedan uzrok. Bubrežni kamenci razvijaju se kada se u mokraći stvore uvjeti u kojima se određene tvari mogu izdvojiti u kristale, a zatim postupno povećavati. Na taj proces mogu utjecati sastav mokraće, njezina kiselost, koncentracija minerala, količina unesene vode, infekcije, prehrana, lijekovi, nasljedne osobine i metabolički poremećaji. Ponekad se istodobno preklapa nekoliko čimbenika, zbog čega veterinar traži širu zdravstvenu sliku umjesto da se usredotoči samo na sam kamenac.
Bubrežni kamenci lakše nastaju kada se promijene uobičajena svojstva mokraće. Mokraća uobičajeno sadrži otopljene minerale i druge tvari koje se izlučuju iz organizma. Kada pas unosi dovoljno vode i normalno mokri, te se tvari lakše održavaju razrijeđenima. Ako mokraća postane izrazito koncentrirana ili se njezina kiselost promijeni, pojedini minerali mogu se početi taložiti. Višak kalcija ili drugih sastojaka u krvi i mokraći također može povećati sklonost stvaranju kristala. Bubrežni kamenci različita sastava ne reagiraju jednako na promjene prehrane i kiselosti mokraće. Zato se sastav kamenca mora utvrditi pretragama jer se različite vrste ne liječe istim prehrambenim i medicinskim pristupom.
Čimbenici koji mogu povećati vjerojatnost da se razviju bubrežni kamenci obuhvaćaju ponavljane infekcije, nedostatan unos tekućine, određene prehrambene okolnosti i dugotrajnu primjenu pojedinih lijekova. Njihova prisutnost ne znači da će svaki pas razviti kamenac, ali veterinaru može pomoći pri procjeni uzroka i rizika od ponovne pojave.
- Ponavljajuće infekcije mokraćnog sustava mogu promijeniti sastav mokraće i pogodovati nastanku određenih vrsta kristala. Bakteriološka pretraga mokraće može biti potrebna kako bi se odabrao odgovarajući antibiotik.
- Neprikladna ili neuravnotežena prehrana može utjecati na unos minerala i kiselost mokraće, ali terapijska hrana ne smije se uvoditi nasumično jer izbor ovisi o vrsti kamenca i drugim bolestima psa.
- Dugotrajna primjena diuretika ili drugih lijekova može kod pojedinih pasa promijeniti ravnotežu vode i minerala. Terapiju nikada ne treba samostalno prekidati, nego je potrebno razgovarati s veterinarom.
- Dehidracija smanjuje volumen mokraće i povećava njezinu koncentraciju, čime se olakšava taloženje tvari koje u povoljnijim uvjetima ostaju otopljene.
Nasljedna sklonost također može imati važnu ulogu. Određene pasmine češće razvijaju pojedine vrste mokraćnih kamenaca zbog načina na koji njihov organizam prerađuje i izlučuje određene tvari. Pasmine navedene u nastavku mogu imati povećanu predispoziciju, ali bubrežni kamenci mogu se pojaviti i kod bilo kojeg drugog psa. Dob, spol, prethodne infekcije, prehrana, druge bolesti i individualni metabolizam također utječu na ukupan rizik.
- Dalmatiner
- Engleski buldog
- Lhasa apso
- Patuljasti pudl
- Shih tzu
- Jorkširski terijer
Liječenje bubrežnih kamenaca kod pasa
Liječenje se određuje prema vrsti kamenca, njegovoj veličini i položaju, simptomima, prisutnosti infekcije te funkciji zahvaćenog bubrega. Bubrežni kamenci koji ne uzrokuju smetnje ponekad se samo nadziru, dok je kod boli, infekcije, rasta ili opstrukcije potreban aktivniji pristup. Veterinar prije odluke može procijeniti krvne nalaze, sastav mokraće, rezultat urinokulture i nalaz slikovnih pretraga. Ako je kamenac dostupan za analizu, njegov kemijski sastav može pomoći u odabiru terapije i prevenciji ponovne pojave.
Određene vrste bubrežnih kamenaca mogu se pokušati otopiti kombinacijom veterinarski propisane prehrane, povećanog unosa vode i lijekova. Takav postupak nije prikladan za svaki mineralni sastav i obično zahtijeva redovito praćenje. Vlasnik ne bi trebao samostalno mijenjati prehranu ili davati dodatke prehrani jer ono što pomaže kod jedne vrste može biti neučinkovito ili nepoželjno kod druge. Terapijska hrana mora se davati prema uputi, bez proizvoljnog dodavanja namirnica koje bi promijenile planirani sastav obroka.
Povećanje unosa vode može pomoći razrijediti mokraću. Veterinar može savjetovati mokru hranu, dodavanje vode u obrok, više zdjelica sa svježom vodom ili druge prilagodbe koje odgovaraju navikama i zdravstvenom stanju psa. Lijekovi se odabiru prema uzroku i simptomima. Analgetici mogu ublažiti bol, dok se antibiotici koriste kada je bakterijska infekcija potvrđena ili snažno sumnjiva. Antibiotik, dozu i trajanje terapije mora odrediti veterinar jer nepravilna primjena može otežati liječenje ponavljajućih infekcija.
Ako postoji velik rizik od začepljenja mokraćnog sustava ili je protok mokraće već ometen, potrebno je hitno djelovanje. Veterinar može postaviti kateter u mokraćnu cijev kako bi omogućio otjecanje mokraće ili, u određenim okolnostima, pokušao isprati sitnije tvorbe sterilnom otopinom. Takvi postupci ovise o mjestu kamenca i anatomiji mokraćnog sustava. Potpuna nemogućnost mokrenja, izrazita slabost, ponavljano povraćanje ili naglo povećanje boli zahtijevaju neodgodivu veterinarsku procjenu.
Veći bubrežni kamenci ili oni koje nije moguće otopiti ponekad se uklanjaju kirurški. Bubrežni kamenci smješteni u različitim dijelovima mokraćnog sustava zahtijevaju različite zahvate. Vrsta zahvata ovisi o tome nalaze li se u bubregu, mokraćovodu, mjehuru ili mokraćnoj cijevi. U teškim slučajevima, kada je bubreg teško oštećen i više ne funkcionira, veterinarski kirurg može razmotriti njegovo uklanjanje, ali tek nakon procjene funkcije drugog bubrega i općeg stanja psa. Ako su kamenci prisutni u mjehuru ili mokraćnoj cijevi, mogu se ukloniti ili isprati postupkom primjerenim njihovu položaju i veličini.
Ekstrakorporalna litotripsija udarnim valovima, poznata kao ESWL, jedna je od mogućnosti u specijaliziranim ustanovama. Postupak usmjerava udarne valove na kamenac kako bi ga razbio na manje dijelove koji se lakše mogu ukloniti ili izlučiti mokraćnim sustavom. Prikladnost ovisi o vrsti, veličini i položaju kamenca te dostupnosti opreme i stručnog tima. Iako može smanjiti potrebu za otvorenim kirurškim zahvatom, nije prikladna za svakog psa niti uklanja potrebu za naknadnim nadzorom.
Nakon liječenja često su potrebne dugoročne prehrambene i životne prilagodbe. Bubrežni kamenci mogu se ponovno pojaviti, pa veterinar može preporučiti kontrolne analize mokraće, urinokulturu, krvne pretrage i povremeno slikovno praćenje. Važno je pratiti koliko pas pije, koliko često mokri i pojavljuju li se krv, napinjanje ili promjena ponašanja. Propisanu prehranu i lijekove treba davati dosljedno, a svaku promjenu uskladiti s veterinarom koji poznaje nalaze i vrstu prethodno utvrđenog kamenca.
Svaku infekciju mokraćnog sustava treba liječiti prema veterinarskoj procjeni i, kada je potrebno, prema rezultatu urinokulture. Vlasnik treba prijaviti promjenu boje ili mirisa mokraće, bol pri mokrenju, mokrenje u kući kod prethodno urednog psa, pojačanu žeđ, gubitak apetita i klonulost. Pravodobna kontrola omogućuje da se bubrežni kamenci ili njihove komplikacije prepoznaju prije nego što ozbiljnije ugroze protok mokraće i funkciju bubrega.
Ako je pas već imao kamenac, korisno je voditi bilješke o prehrani, unosu vode, učestalosti mokrenja, primijenjenim lijekovima i rezultatima kontrola. Takve informacije veterinaru olakšavaju procjenu promjena između pregleda. Posebnu pozornost treba obratiti na iznenadno napinjanje bez mokraće, jaku bol, povraćanje i izrazitu slabost jer ti znakovi ne pripadaju situacijama koje se sigurno mogu pratiti kod kuće.
