Dermatomiozitis kod pasa nasljedna je bolest posredovana imunološkim sustavom koja prvenstveno zahvaća kožu, a u pojedinim slučajevima može utjecati i na mišiće te krvne žile. Najčešće se pojavljuje kod škotskih ovčara, šetlandskih ovčara i njihovih križanaca. Bolest se uglavnom uočava kod mladih pasa, no može se razviti i u odrasloj dobi. Dermatomiozitis kod pasa ne napreduje jednako kod svake životinje: neke promjene ostaju površinske i ograničene, dok druge istodobno zahvaćaju kožu i mišiće. Zbog razlika u težini i tijeku bolesti važno je svaku promjenu na koži, kretanju ili gutanju procijeniti u suradnji s veterinarom, osobito kada se više znakova pojavi u kratkom razdoblju.
Prvi znakovi obično uključuju upalu kože i lezije koje se često pojavljuju prije nego što pas navrši šest mjeseci, a ponekad se mogu primijetiti već nekoliko tjedana nakon rođenja. Kada se dermatomiozitis kod pasa razvije vrlo rano, simptomi su često izraženiji nego kod bolesti koja se prvi put pojavi u odrasloj dobi. Rano prepoznavanje promjena može olakšati prilagodbu njege i smanjiti rizik od dodatnog oštećenja osjetljive kože. Budući da mlad pas još raste i razvija se, poteškoće s hranjenjem, kretanjem ili očuvanjem mišićne mase mogu imati veći utjecaj na njegovu svakodnevicu nego sama vidljivost kožnih promjena.
Kožne lezije mogu biti blage ili vrlo izražene, a njihov se intenzitet tijekom vremena može povećavati i smanjivati. Dermatomiozitis kod pasa zato se ne procjenjuje samo prema jednom danu ili jednom izgledu promjene, nego prema tome kako se simptomi razvijaju kroz vrijeme. U težim slučajevima mogu se pojaviti atrofija mišića, usporen rast, hromost, proširen jednjak te ranice na licu, šapama i repu. Budući da se klinička slika može mijenjati, vlasnici trebaju promatrati ne samo izgled kože nego i način na koji pas jede, pije, hoda, žvače i guta.
Primijetite li znakove koji upućuju na dermatomiozitis kod pasa, obratite se veterinaru kako bi procijenio stanje, isključio druge bolesti i odredio pristup koji može ublažiti simptome. Liječenje se usmjerava na kontrolu tegoba, zaštitu zahvaćene kože i mišića te prilagodbu svakodnevne skrbi. U nastavku su opisani najvažniji simptomi, mogući uzroci i načini zbrinjavanja ove bolesti.
Simptomi dermatomiozitisa kod pasa
Simptomi se mogu znatno razlikovati među psima, pa čak i među štencima iz istog legla. Kod jednog psa promjene mogu ostati ograničene na nekoliko manjih područja kože, dok kod drugoga mogu zahvatiti više dijelova tijela i utjecati na kretanje ili hranjenje. Dermatomiozitis kod pasa također može imati promjenjiv tijek – razdoblja pogoršanja mogu se izmjenjivati s razdobljima u kojima su lezije manje uočljive.
Neki psi razviju blage znakove koji se s vremenom povuku uz malo liječenja i pažljivo praćenje. Drugi trebaju intenzivniji veterinarski nadzor, potporu pri hranjenju ili boravak u veterinarskoj ustanovi. Težina bolesti ne može se pouzdano procijeniti samo prema jednoj leziji jer su važni i opće stanje psa, prisutnost boli, sposobnost gutanja te znakovi mišićne slabosti. Kod dermatomiozitisa kod pasa vlasnik može voditi bilješke o mjestu i izgledu lezija, promjenama apetita i načinu hoda kako bi veterinar lakše procijenio tijek tegoba između pregleda.
Kod pasa koji imaju dermatomiozitis mogu se pojaviti sljedeći simptomi:
- Lezije na licu, osobito na nosu, oko očiju i na vrhovima ušiju. Ta su područja izložena trenju, dodiru i vanjskim utjecajima, pa promjene mogu biti crvene, osjetljive, ljuskave ili prekrivene krasticama.
- Lezije na vrhu repa. Zbog čestog dodirivanja površina i mahanja repom zahvaćeno se mjesto može ponovno nadražiti, zbog čega ga treba redovito pregledavati i štititi od dodatnih ozljeda.
- Čirevi na jastučićima šapa. Oni mogu uzrokovati nelagodu pri hodanju, izbjegavanje oslanjanja na određenu šapu ili skraćivanje koraka, osobito na tvrdim i grubim podlogama.
- Gubitak noktiju. Promjene oko ležišta nokta mogu biti bolne, a otvoreno ili oštećeno područje može biti podložnije sekundarnoj infekciji i zahtijevati pažljivu higijenu.
- Ukočen ili neujednačen hod. Takav hod može biti povezan s bolnim lezijama na šapama, slabošću zahvaćenih mišića ili kombinacijom kožnih i mišićnih tegoba.
- Čirevi u ustima. Ove promjene mogu otežati uzimanje hrane i vode, izazvati nelagodu pri žvakanju te navesti psa da sporije jede ili odbija tvrđe komade hrane.
- Koža prekrivena krasticama i ljuskama. Površina kože može djelovati suho, hrapavo ili zadebljano, a češanje i trljanje mogu dodatno oštetiti već osjetljiva područja.
- Prhut. Pojačano ljuštenje kože može se pojaviti uz druga kožna oštećenja, a njegova količina može varirati ovisno o trenutačnoj aktivnosti bolesti i stanju kože.
- Alopecija, odnosno gubitak dlake. Dlaka se može prorijediti ili potpuno nestati iznad lezija, što zahvaćenu kožu čini izloženijom sunčevoj svjetlosti, trenju i drugim podražajima.
- Upala i crvenilo kože. Koža može biti toplija, osjetljiva ili bolna na dodir, a crvenilo se može pojačati nakon boravka na suncu ili nakon aktivnosti koja uzrokuje trenje.
- Otežano jedenje, pijenje ili gutanje. Taj simptom zahtijeva posebnu pozornost jer pas možda neće moći unijeti dovoljno hrane i vode bez prilagodbe teksture obroka ili načina hranjenja.
- Aspiracijska upala pluća povezana s proširenim jednjakom. Do nje može doći kada sadržaj umjesto u želudac dospije u dišne putove, zbog čega su kašalj, otežano disanje ili nagla slabost razlog za hitnu veterinarsku procjenu.
- Atrofija mišića, osobito oko glave, lica ili čeljusti. Smanjenje mišićne mase može promijeniti izgled glave i otežati žvakanje, držanje hrane u ustima ili normalno otvaranje čeljusti.
- Sekundarne infekcije kože. Oštećena kožna barijera lakše se nadražuje i može postati osjetljivija na mikroorganizme, pa su neugodan miris, iscjedak, jače crvenilo ili bol znakovi za pregled.
Uzroci dermatomiozitisa kod pasa
Glavni uzrok bolesti jest nasljedna sklonost. Dermatomiozitis kod pasa gotovo je potpuno vezan uz šetlandske ovčare, škotske ovčare i njihove križance, što upućuje na snažnu genetsku sastavnicu. Nasljeđivanje ne znači da će svaki pas iste pasmine imati jednako izražene simptome. Težina promjena, dob u kojoj se pojavljuju i zahvaćenost mišića mogu se razlikovati čak i među blisko povezanim životinjama. Zbog nasljedne povezanosti važno je da se sumnja na dermatomiozitis kod pasa prenese veterinaru zajedno s podacima o pasmini i, kada su poznati, pojavnosti sličnih tegoba u srodnih pasa.
Kod drugih pasmina mogu se pojaviti slične kožne promjene, ali one često pripadaju stanju koje se naziva ishemijska dermatopatija. To stanje povezano je sa smanjenom opskrbom kože krvlju i nije isto što i dermatomiozitis kod pasa. Razlikovanje je važno jer sličan izgled lezija ne mora značiti isti uzrok, isti tijek bolesti ni potpuno jednak pristup praćenju i liječenju.
U razvoju bolesti mogu sudjelovati i imunološki posredovani procesi te infektivni čimbenici. Iako je nasljedna povezanost najvažnija, dermatomiozitis kod pasa može imati složenu kliničku sliku u kojoj se kožne i mišićne promjene ne pojavljuju uvijek istodobno. Bolest je rijetko zabilježena i kod chow chow pasa te velških korgija. Budući da kožne lezije mogu nalikovati ozljedama, alergijskim reakcijama, infekcijama i drugim dermatološkim bolestima, veterinarska procjena potrebna je prije donošenja zaključka o uzroku promjena.
Liječenje dermatomiozitisa kod pasa
Liječenje je usmjereno na upravljanje bolešću jer ne postoji jednostavan postupak kojim bi se ona potpuno uklonila. Većina pasa može se zbrinjavati ambulantno ili kod kuće uz redovite kontrole, no način skrbi ovisi o težini kožnih lezija, sposobnosti hranjenja, zahvaćenosti mišića i općem stanju životinje. Plan skrbi može uključivati promjene aktivnosti, zaštitu od sunca, prilagodbu hrane, njegu kože i praćenje mogućih infekcija, pri čemu se svaka mjera usklađuje s trenutačnim simptomima. Dermatomiozitis kod pasa zahtijeva individualan pristup jer se potrebe mogu mijenjati kako se simptomi povlače ili ponovno pojačavaju.
Aktivnosti koje mogu ozlijediti kožu ili preopteretiti zahvaćene mišiće treba ograničiti. To uključuje grubu igru, kretanje po oštrim ili izrazito hrapavim površinama te ponavljano trenje osjetljivih dijelova tijela. Izlaganje ultraljubičastom zračenju također treba smanjiti, pa je korisno planirati izlazak u doba slabijeg sunca i omogućiti psu boravak u hladu. Kod bolesti kao što je dermatomiozitis kod pasa zaštita kože dio je svakodnevne terapijske rutine.
Psi koji teško žvaču ili gutaju mogu trebati promjenu prehrane i načina hranjenja. Hranu je ponekad potrebno omekšati, usitniti ili ponuditi u obliku koji pas lakše uzima bez pretjeranog naprezanja čeljusti. Nekim psima treba pomoći ručnim hranjenjem i osigurati mirno okruženje tijekom obroka. Svaka prilagodba mora odgovarati stvarnim sposobnostima psa, bez prisiljavanja na gutanje kada ono očito izaziva poteškoće.
Veterinar može objasniti kako prilagoditi hranjenje pojedinom psu i na koje znakove treba paziti tijekom obroka. Ako je jednjak proširen, može biti potrebna hospitalizacija i potporna skrb jer postoji opasnost da hrana ili tekućina dospiju u dišne putove. Dermatomiozitis kod pasa tada ne zahvaća samo izgled kože nego može ozbiljno utjecati na sigurnost hranjenja i disanja.
Hipoalergeni šamponi mogu pomoći u nježnom održavanju kože i u kontroli nekih sekundarnih infekcija, ali trebaju se koristiti prema preporuci veterinara kako se koža ne bi dodatno isušila ili nadražila. Protuupalni lijekovi mogu smanjiti dio upale, no dugotrajna primjena može imati neželjene učinke. Kada se liječi dermatomiozitis kod pasa, korist terapije mora se redovito uspoređivati s mogućim nuspojavama i promjenama općeg stanja. Zato se terapija mora pratiti, a doziranje i trajanje liječenja ne treba mijenjati bez stručnog savjeta.
Lezije se ponekad povuku bez intenzivnog liječenja, a zatim se ponovno pojave. U takvim slučajevima veterinar može preporučiti promatranje, zaštitu kože i bilježenje promjena umjesto nepotrebnog liječenja svake blage lezije. Redovito pregledavanje lica, ušiju, repa, šapa i usne šupljine pomaže u ranom uočavanju pogoršanja. Fotografiranje promjena u jednakim uvjetima može olakšati usporedbu njihova izgleda, ali ne zamjenjuje veterinarski pregled niti procjenu dubine oštećenja. Kod dermatomiozitisa kod pasa posebno je važno reagirati na znakove infekcije, izraženu bol, otežano gutanje, kašalj ili naglu promjenu hoda.
