Tumori mozga kod pasa abnormalne su tvorbe nastale nekontroliranim rastom stanica koje zahvaćaju moždano tkivo ili ovojnice koje okružuju mozak. Mogu biti primarni ili sekundarni. Primarni tumor nastaje izravno u mozgu psa, dok sekundarni tumor potječe iz drugog dijela tijela te se širi prema mozgu ili u moždano tkivo. Bez obzira na podrijetlo, tumori mozga kod pasa mogu ometati rad živčanog sustava i uzrokovati ozbiljne neurološke smetnje.
Sekundarni tumori nisu isto što i primarni rak mozga jer stanice koje rastu ne moraju potjecati iz moždanog tkiva. Ponekad se promjena ne nalazi u samom mozgu, nego iz susjednog područja prodire prema njemu. To se, primjerice, može dogoditi kada tvorba iz nosne šupljine ili kosti postupno zahvati okolne strukture. Zbog ograničenog prostora unutar lubanje i takav rast može imati snažan učinak na ponašanje, kretanje i opće stanje životinje.
Uzroci zbog kojih nastaju tumori mozga kod pasa nisu potpuno razjašnjeni. Smatra se da na abnormalan rast stanica mogu utjecati nasljedni čimbenici, prehrana, okoliš, izloženost određenim kemijskim tvarima i rad imunosnog sustava. Ozljede i infekcije također se navode kao mogući čimbenici koji mogu imati ulogu, iako se u pojedinog psa često ne može utvrditi jedan jasan uzrok.
Simptomi koje uzrokuju tumori mozga kod pasa često su teški, mogu postupno narušavati svakodnevno funkcioniranje i u mnogim slučajevima znatno utjecati na kvalitetu života. Neke se promjene razvijaju polako pa ih vlasnik u početku može zamijeniti za starenje, umor ili prolaznu promjenu raspoloženja. Druge nastupaju iznenada i vrlo intenzivno. Ako se pojave napadaji, nagle promjene ponašanja, poremećaji vida ili gubitak koordinacije, potrebno je odmah potražiti veterinarsku pomoć.
Simptomi tumora mozga kod pasa
Simptomi koje uzrokuju tumori mozga kod pasa ovise o veličini tvorbe, njezinu položaju i brzini rasta. Budući da različiti dijelovi mozga upravljaju različitim funkcijama, dvije životinje s tumorom slične veličine ne moraju pokazivati jednake znakove. Tvorba koja pritišće područje povezano s kretanjem može uzrokovati slabost ili nesiguran hod, dok promjena u drugom području može prvenstveno utjecati na ponašanje, vid ili svijest.
Znakovi se mogu razvijati postupno i s vremenom postajati sve izraženiji. Vlasnik može prvo primijetiti da se pas teže snalazi u prostoru, sporije reagira, češće zastaje ili se ponaša neuobičajeno. U drugim slučajevima simptomi se pojavljuju naglo, bez očitog upozorenja. Takav tijek posebno je uznemirujući kada se prvi put javi napadaj, kada pas izgubi ravnotežu ili kada odjednom ne prepoznaje poznatu okolinu.
Najčešći znak koji mogu izazvati tumori mozga kod pasa jest napadaj, osobito kada se prvi put pojavi nakon što je pas navršio pet godina. Napadaj može izgledati dramatično, ali može biti i manje očit. Neki psi padaju, grče se i gube kontakt s okolinom, dok drugi kratko zure, trzaju pojedinim dijelom tijela ili djeluju zbunjeno. Svaki prvi napadaj zahtijeva veterinarsku procjenu jer tumori mozga kod pasa nisu jedini mogući uzrok, ali pripadaju među ozbiljna stanja koja treba razmotriti.
Promjene vida mogu uključivati djelomičan ili potpun gubitak vida, nesigurno kretanje u slabije osvijetljenom prostoru i sudaranje s predmetima. Pas može djelovati kao da ne primjećuje osobu ili predmet s jedne strane tijela. Abnormalni pokreti očiju također mogu upućivati na poremećaj živčanog sustava. Kod stanja kao što su tumori mozga kod pasa takve se promjene ponekad javljaju zajedno s naginjanjem glave, okretanjem u krug ili gubitkom ravnoteže.
Naginjanje ili okretanje glave može biti trajno ili povremeno. Pas može držati glavu nagnutu na jednu stranu, kružiti uvijek u istom smjeru ili imati teškoće pri promjeni smjera. Kada tumori mozga kod pasa utječu na centre za koordinaciju i ravnotežu, hod može postati širok, nesiguran ili nepravilan. Životinja može posrtati, padati, pogrešno procjenjivati udaljenost ili zauzimati neuobičajen stav kako bi zadržala stabilnost.
Kada se razvijaju tumori mozga kod pasa, promjene ponašanja mogu biti među prvim znakovima. Inače miran pas može postati razdražljiv, povučen ili neuobičajeno agresivan. Društven pas može izbjegavati dodir, prestati reagirati na poznate naredbe ili djelovati dezorijentirano u vlastitom domu. Važno je takve promjene ne tumačiti automatski kao neposluh. Osobito kada se pojave zajedno s drugim neurološkim znakovima, mogu upućivati na zdravstveni problem koji zahtijeva pregled.
Preosjetljivost na bol ili dodir oko vrata može se očitovati odmicanjem, cviljenjem, napetošću ili odbijanjem podizanja glave. Gubitak koordinacije može otežati penjanje, silazak niz stepenice, ulazak u automobil ili ustajanje s poda. Slabost i letargija često dodatno smanjuju aktivnost pa pas više spava, sporije se kreće i pokazuje manje interesa za šetnju ili igru.
Gubitak apetita može nastati zbog opće slabosti, mučnine, dezorijentiranosti ili promijenjene sposobnosti normalnog uzimanja hrane. Pas može prići zdjelici, ali ne početi jesti, može ispustiti hranu ili djelovati kao da ne razumije uobičajenu rutinu hranjenja. Kod tumora mozga kod pasa svaka trajna promjena apetita zaslužuje pozornost, osobito kada je praćena mršavljenjem, slabošću ili drugim neurološkim simptomima.
Mokrenje u kući kod prethodno naučenog psa može biti posljedica promjene ponašanja, dezorijentiranosti ili slabije kontrole tjelesnih funkcija. Vlasnik može primijetiti da pas više ne traži izlazak, ne prepoznaje mjesto na kojem se inače obavlja nužda ili djeluje zbunjeno nakon nezgode. Takvo ponašanje nije nužno namjerno i ne bi ga trebalo kažnjavati prije nego što se isključi zdravstveni uzrok.
Krvarenje iz nosa, kihanje, dahtanje i otežano disanje mogu se pojaviti kada tvorba potječe iz područja nosne šupljine ili kada zahvaća strukture povezane s disanjem. Ti znakovi nisu specifični samo za tumore mozga kod pasa, ali njihova kombinacija s promjenama ponašanja, napadajima ili poremećajima kretanja povećava potrebu za brzom veterinarskom procjenom.
Mogući simptomi uključuju:
- sljepoću ili oslabljeni vid
- abnormalne pokrete očiju
- naginjanje ili okretanje glave
- kretanje u krug
- neuobičajenu agresivnost ili druge promjene ponašanja
- preosjetljivost na bol ili dodir oko vrata
- gubitak koordinacije
- nepravilan hod ili neuobičajen stav tijela
- gubitak apetita
- slabost
- letargiju
- mokrenje u kući kod psa koji je prethodno bio naučen na obavljanje nužde izvan doma
- krvarenje iz nosa
- kihanje
- dahtanje i otežano disanje
Pojedinačni simptom ne potvrđuje da postoje tumori mozga kod pasa. Napadaji, slabost, promjene vida i gubitak ravnoteže mogu imati različite uzroke. Ipak, kombinacija više znakova, njihovo pogoršavanje ili iznenadna pojava zahtijevaju hitnu procjenu veterinara. Pravodobna reakcija važna je zato što teški neurološki simptomi mogu brzo ugroziti sigurnost psa, osobito ako pada, ne može normalno disati ili doživljava ponavljane napadaje.
Uzroci tumora mozga kod pasa
Kada su u pitanju tumori mozga kod pasa, točan uzrok često nije moguće odrediti. Tumori mozga kod pasa vjerojatno nastaju djelovanjem više čimbenika, a ne jednog izoliranog razloga. Genetska sklonost može utjecati na način na koji se stanice dijele i popravljaju oštećenja. Prehrana i okoliš mogu dugoročno djelovati na opće zdravlje, dok određene kemijske tvari i promjene u imunosnom sustavu mogu pridonijeti okolnostima u kojima abnormalne stanice nastavljaju rasti.
Ozljeda i infekcija također se razmatraju kao mogući čimbenici. To ne znači da će pas nakon udarca u glavu ili infekcije nužno razviti tumor. Veza nije jednostavna ni jednaka u svih životinja. U praksi se kod mnogih pasa ne pronađe jasan događaj koji je prethodio bolesti, pa vlasnik ne bi trebao automatski zaključiti da je tumor nastao zbog određene pogreške u njezi.
Dob je važan čimbenik rizika. Stariji psi, osobito oni stariji od pet godina, češće razvijaju ovo stanje. To ne znači da su mlađi psi potpuno zaštićeni, nego da se vjerojatnost povećava s dobi. Kada stariji pas prvi put dobije napadaj ili pokaže naglu neurološku promjenu, tumori mozga kod pasa jedna su od mogućnosti koje veterinar može uzeti u obzir.
Brahicefalični psi – psi s kratkom njuškom – skloniji su tumorima glijalnih stanica i tumorima hipofize. Građa glave sama po sebi nije dokaz bolesti, ali pripadnost skupini s većim rizikom može biti važna kada se procjenjuju simptomi. Vlasnici takvih pasa trebaju obratiti pozornost na nove napadaje, promjene ponašanja, poremećaje vida i neuobičajeno kretanje.
Određene pasmine također se češće povezuju s ovim stanjem. Među njima su bostonski terijeri, bokseri, dobermani, engleski buldozi, zlatni retriveri, staroengleski ovčari i škotski terijeri. Povećana sklonost ne znači da će svaki pas navedene pasmine razviti tumor. Isto tako, tumori mozga kod pasa mogu se pojaviti i u pasmina koje nisu na tom popisu, kao i u križanaca.
Nasljedni i pasminski čimbenici mogu pomoći u procjeni rizika, ali ne mogu zamijeniti pregled. Dva psa iste pasmine i dobi mogu imati potpuno različit zdravstveni tijek. Zbog toga je važnije pratiti stvarne promjene kod pojedine životinje nego oslanjati se samo na opći profil rizika. Svaka nova i neobjašnjiva neurološka smetnja zaslužuje ozbiljnu pozornost.
Liječenje tumora mozga kod pasa
Kada se liječe tumori mozga kod pasa, tri glavna pristupa su operacija, kemoterapija i terapija zračenjem. Odabir pristupa ovisi o vrsti tvorbe, njezinu položaju, veličini, mogućnosti pristupa, općem stanju psa i simptomima koje uzrokuje. Kod tumora mozga kod pasa cilj liječenja može biti potpuno uklanjanje tvorbe kada je to moguće, smanjenje njezine veličine ili usporavanje ponovnog rasta.
Drugi važan cilj jest kontrolirati nakupljanje tekućine i pritisak koji tumor može uzrokovati unutar lubanje. Budući da je lubanja čvrst i zatvoren prostor, čak i promjena koja raste postupno može pritiskati osjetljivo moždano tkivo. Smanjenje mase ili oteklina može ublažiti dio simptoma i pomoći psu da lakše hoda, jede, odmara se ili reagira na okolinu.
Operacija se primjenjuje kako bi se uklonio cijeli tumor ili njegov dio. Potpuno uklanjanje nije uvijek moguće jer se tvorba može nalaziti blizu važnih moždanih struktura ili može biti teško dostupna. Djelomično uklanjanje ipak može smanjiti pritisak i količinu tumorskog tkiva. Odluka o zahvatu mora uzeti u obzir očekivanu korist i rizike za pojedinog psa.
Kemoterapija se koristi za smanjivanje tumora ili nadzor njegova rasta. Njezina uloga može ovisiti o vrsti stanica i odgovoru bolesti na lijekove. Terapija zračenjem također se primjenjuje radi smanjivanja tvorbe ili usporavanja ponovnog rasta nakon drugog oblika liječenja. Kada tumori mozga kod pasa zahtijevaju kombinirani pristup, veterinarski tim može povezati više metoda kako bi postigao što bolju kontrolu bolesti.
Mnogi psi koji se liječe dobivaju i lijekove za simptome, osobito za napadaje. Kontrola napadaja važna je jer ponavljane epizode mogu dodatno iscrpiti životinju i povećati rizik od ozljede. Simptomatsko liječenje ne uklanja nužno sam tumor, ali može poboljšati svakodnevno funkcioniranje i olakšati skrb. Vlasnik treba lijekove davati točno prema veterinarskim uputama i prijaviti svaku novu ili pogoršanu reakciju.
Tijekom liječenja korisno je pratiti učestalost napadaja, promjene apetita, sposobnost kretanja, ponašanje, mokrenje i kvalitetu sna. Bilješke o tome kada se simptom pojavio, koliko je trajao i kako se pas ponašao nakon njega mogu pomoći veterinaru u procjeni tijeka bolesti. Kod tumora mozga kod pasa male promjene u svakodnevnom ponašanju ponekad su važne jer mogu pokazivati poboljšanje, stabilnost ili napredovanje problema.
Kada su dijagnosticirani tumori mozga kod pasa, prognoza ovisi o vrsti tumora, njegovu položaju, proširenosti i primijenjenoj terapiji. Općenito, kombinacija operacije i terapije zračenjem povezuje se s najduljim vremenom preživljenja. U navedenim okvirima ono se najčešće kreće od šest mjeseci do tri godine, ali pojedinačni ishod može biti kraći ili dulji. Takav raspon ne može unaprijed odrediti što će se dogoditi određenom psu.
Pri donošenju odluka važno je razmotriti ne samo očekivano trajanje života nego i udobnost, sposobnost kretanja, interes za hranu, kontakt s ukućanima i mogućnost kontrole napadaja ili boli. Tumori mozga kod pasa mogu se ponašati različito, pa plan skrbi treba prilagoditi stvarnom stanju životinje. Redovita komunikacija s veterinarom pomaže u pravodobnoj prilagodbi lijekova i procjeni učinka terapije.
Budući da tumori mozga kod pasa mogu uzrokovati nagla pogoršanja, hitna pomoć potrebna je kada pas doživi prvi napadaj, više napadaja u kratkom razdoblju, teško diše, ne može ustati, naglo izgubi vid ili postane izrazito dezorijentiran. Takvi znakovi mogu imati i druge uzroke, ali zahtijevaju brzu procjenu. Kod pasa s već potvrđenom dijagnozom svako iznenadno pogoršanje treba odmah prijaviti veterinaru koji vodi liječenje.
