Perikarditis kod pasa nastaje kada se upali perikard, vanjska vreća koja okružuje srce i pomaže mu da se kreće unutar prsnog koša uz što manje trenja. Perikard se sastoji od čvršćeg, vlaknastog vanjskog sloja i nježnijeg unutarnjeg membranskog sloja. Između njih nalazi se uzak prostor ispunjen malom količinom tekućine koja održava površine vlažnima i omogućuje nesmetano kretanje srca pri svakom otkucaju. Kada je ta ravnoteža narušena, zaštitna ovojnica više ne obavlja svoju ulogu na uobičajen način.
Kada se jedan ili oba sloja perikarda upale, može se početi stvarati dodatna tekućina. Njezino nakupljanje postupno povećava pritisak oko srca i može pritiskati okolna tkiva. Zbog toga se srčane komore teže pune krvlju, a srce mora raditi u nepovoljnijim uvjetima. Perikarditis zato nije samo lokalna upala ovojnice nego stanje koje može utjecati na cirkulaciju cijelog organizma. Kako pritisak raste, mogu se pojačavati oteklina, slabost i drugi znakovi smanjene sposobnosti srca da učinkovito pumpa krv.
Ako se perikarditis ne prepozna i ne liječi, stanje može postati životno ugrožavajuće te dovesti do zatajenja srca. Početni znakovi ponekad nisu specifični, pa ih vlasnik može zamijeniti za umor, probavne smetnje ili posljedicu slabije kondicije. Ipak, kombinacija izražene slabosti, otežanog disanja, nesvjestice ili naglog kolapsa zahtijeva hitnu veterinarsku procjenu. Samo veterinar može pravilno povezati kliničke znakove s bolestima srca, potvrditi dijagnozu i odabrati terapiju primjerenu uzroku i težini stanja.
U nastavku su opisani najvažniji simptomi, mogući uzroci i načini liječenja ovog poremećaja kod pasa. Perikarditis se može razvijati postupno ili se pogoršati u kratkom vremenu, osobito kada se tekućina brzo nakuplja u srčanoj vreći. Zbog toga je važno promatrati promjene u ponašanju, podnošenju aktivnosti, disanju, boji sluznica i općoj snazi psa te bez odgađanja zatražiti stručnu pomoć kada se pojave zabrinjavajući znakovi.
Simptomi perikarditisa kod pasa
Simptomi koje izaziva perikarditis povezani su s pritiskom na srce i smanjenom sposobnošću srca da se pravilno puni i steže. Srce uobičajeno pumpa krv bogatu kisikom prema organima i tkivima, a zatim prima krv koja se vraća iz tijela. Kada vanjski pritisak ometa taj ciklus, organi mogu dobivati manje kisika i hranjivih tvari nego što im je potrebno. Posljedice se mogu vidjeti kao umor, slaba tolerancija napora, ubrzan rad srca, otežano disanje i znakovi slabije cirkulacije u udovima i sluznicama.
Ako primijetite neki od sljedećih znakova, osobito ako se pojave zajedno ili se naglo pogoršavaju, psa treba što prije odvesti veterinaru. Perikarditis se ne može pouzdano prepoznati samo prema vanjskim simptomima jer slične tegobe mogu uzrokovati i druge bolesti srca, pluća, krvi ili unutarnjih organa. Veterinarski pregled važan je i kod blažih promjena koje traju, a hitan je kod nesvjestice, kolapsa, izrazite bljedoće, hladnih šapa ili teškog disanja:
- Letargija, smanjena zainteresiranost za okolinu i neuobičajeno dugo odmaranje
- Opća slabost, nesigurnost pri hodu ili teško ustajanje
- Gubitak tjelesne mase bez jasnog razloga
- Slaba podnošljivost kretanja, igre ili uobičajene šetnje
- Sinkopa, odnosno kratkotrajni gubitak svijesti ili nesvjestica
- Povraćanje koje se pojavljuje zajedno s drugim znakovima slabosti
- Slab, teško opipljiv puls
- Tahikardija, odnosno ubrzan rad srca
- Otežano, ubrzano ili naporno disanje
- Bljedilo desni i drugih vidljivih sluznica
- Ascites, odnosno nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini
- Izbočena ili naglašena vratna, odnosno jugularna vena
- Hladni udovi i šape zbog slabije periferne cirkulacije
- Iznenadni kolaps i nemogućnost normalnog stajanja
Ako se perikarditis ne liječi, može napredovati u hemoragijski oblik, pri kojem se krv nakuplja unutar srčane vreće. Tada vanjski pritisak na srce može postati veći od tlaka unutar srčanih komora. Veterinari takvo stanje nazivaju srčanom tamponadom. Srce se u toj situaciji ne može dovoljno proširiti između otkucaja, pa u njega ulazi manje krvi. To znači da se pri sljedećem stezanju prema tijelu izbacuje manja količina krvi, što može brzo izazvati ozbiljnu slabost, poremećaj cirkulacije i kolaps.
Kako se tamponada pogoršava, srcu postaje sve teže učinkovito se stezati i održavati protok krvi. Može se brzo razviti desnostrano kongestivno zatajenje srca, pri kojem se krv zadržava u venama, a tekućina se može nakupljati u trbuhu i drugim tkivima. Perikarditis u toj fazi zahtijeva hitno liječenje jer pas može izgledati izrazito iscrpljeno, disati naporno, imati slab puls i izgubiti svijest. Čekanje da simptomi spontano prođu može biti opasno, osobito kada se stanje mijenja iz sata u sat.
Uzroci perikarditisa kod pasa
Postoji više mogućih uzroka zbog kojih se razvija perikarditis, ali veterinar ponekad ne može utvrditi točan razlog. Tada se stanje opisuje kao idiopatsko, što znači da je uzrok nepoznat unatoč provedenoj obradi. U takvim slučajevima tekućina se može nakupljati u srčanoj vreći bez jasne infekcije, ozljede ili druge prepoznatljive bolesti. Idiopatsko nakupljanje češće se opisuje kod pasa velikih pasmina, no sama veličina psa nije dovoljna za postavljanje dijagnoze niti objašnjava svaki pojedinačni slučaj.
Utvrđivanje uzroka važno je zato što se perikarditis ne liječi jednako u svim okolnostima. Infekcija može zahtijevati antimikrobne lijekove, tumor može zahtijevati onkološko liječenje, a veliko nakupljanje tekućine može tražiti hitno mehaničko rasterećenje srca. Veterinar zato procjenjuje cjelokupno stanje psa, trajanje simptoma, moguće izlaganje toksinima ili zračenju, ranije ozljede, postojeće bolesti i druge podatke koji mogu usmjeriti dijagnostiku. Među poznatim mogućim uzrocima nalaze se:
- Bakterijske ili gljivične infekcije, uključujući tuberkulozu, kokcidioidomikozu, infekcije bakterijama roda Pasteurella i druge uzročnike
- Gripa i druge virusne infekcije koje mogu potaknuti upalnu reakciju
- Hipotireoza, odnosno smanjena aktivnost štitnjače
- Izloženost toksinima ili posljedice terapije zračenjem
- Zadebljanje i smanjena rastezljivost srčane vreće, poznati kao konstriktivni oblik bolesti
- Tumori srca ili tkiva u njegovoj neposrednoj blizini
- Peritoneoperikardijalna dijafragmalna hernija, nasljedno stanje češće opisano kod vajmarskih ptičara
- Trauma ili ozljeda prsnog koša i okolnih struktura
- Kongestivno zatajenje srca povezano s poremećajem cirkulacije i nakupljanjem tekućine
Liječenje perikarditisa kod pasa
Liječenje ovisi o osnovnom uzroku, brzini nakupljanja tekućine i tome je li srce već ozbiljno pritisnuto. Psi kojima je dijagnosticiran perikarditis u pravilu trebaju bolničko praćenje jer se njihovo stanje može promijeniti naglo, a terapiju je potrebno prilagođavati reakciji organizma. Tijekom hospitalizacije veterinarski tim prati disanje, puls, cirkulaciju, razinu slabosti i druge pokazatelje opterećenja srca. Takav nadzor omogućuje brzu reakciju ako pas počne teže disati, ako puls dodatno oslabi ili ako se pojave znakovi kolapsa. Važno je procijeniti i vraća li se tekućina nakon početnog rasterećenja, jer ponovljeno nakupljanje može ponovno ograničiti punjenje srca. Veterinar pritom ne liječi samo posljedicu nego pokušava utvrditi i bolest koja održava upalu ili krvarenje. Cilj je istodobno smanjiti neposredan pritisak, stabilizirati psa i liječiti bolest koja je izazvala upalu.
Kada je uzrok tumor, veterinar može preporučiti kemoterapiju ili drugi onkološki pristup primjeren vrsti i proširenosti bolesti. Ako je perikarditis povezan s bakterijskom infekcijom, mogu se propisati antibiotici, dok se kod drugih uzročnika terapija prilagođava nalazima. Nekim je psima potrebna perikardiektomija, operacijski zahvat kojim se uklanja dio perikarda. Uklanjanjem dijela ovojnice stvara se prostor u kojem se tekućina ne zadržava pod jednakim pritiskom oko srca, a zahvat se razmatra kada se problem ponavlja ili kada druge mjere nisu dovoljne.
Ako se razvije srčana tamponada, veterinar može uvesti cijev ili iglu u prostor perikarda i ukloniti dio nakupljene tekućine. Taj postupak smanjuje pritisak na srce i može brzo poboljšati punjenje srčanih komora. Perikarditis ponekad uzrokuje ponovno stvaranje tekućine, pa postupak može trebati ponoviti. U određenim slučajevima veterinari mogu primijeniti kortikosteroide radi smanjenja upale, ali njihov odabir ovisi o procijenjenom uzroku, općem stanju psa i mogućim rizicima terapije.
Prognoza je obično povoljnija kada se bolest prepozna i liječi na vrijeme, prije nego što dugotrajan pritisak izazove teško oštećenje cirkulacije. Približno polovica pasa liječenih drenažom, odnosno uklanjanjem tekućine iz srčane vreće, oporavi se nakon tog postupka, dok se psi kod kojih se tekućina ponovno nakuplja često liječe perikardiektomijom. Ishod ipak ovisi o uzroku. Perikarditis povezan s izlječivom infekcijom nema isti tijek kao stanje povezano s tumorom, ponavljajućim krvarenjem ili drugom ozbiljnom bolešću.
Najveća opasnost nastaje kada se liječenje odgađa, a srčana tamponada se razvije prije nego što je moguće provesti zahvat. U takvoj situaciji pas može postati kritično slab u vrlo kratkom vremenu, a cirkulacija se može pogoršati do razine na kojoj terapija više ne može pravodobno djelovati. Zato znakove poput nesvjestice, kolapsa, naglog otežanog disanja, izrazite bljedoće i hladnih udova treba smatrati hitnima. Perikarditis zahtijeva veterinarsku procjenu čak i kada su simptomi isprva povremeni, jer privremeno poboljšanje ne znači da je nakupljanje tekućine prestalo.
Redoviti veterinarski pregledi mogu pomoći u ranijem prepoznavanju promjena koje vlasnik još ne može jasno primijetiti kod kuće. Važno je veterinaru opisati kada su se pojavili umor, slabija tolerancija aktivnosti, promjene disanja ili epizode nesvjestice te navesti pogoršavaju li se tijekom kretanja. Ne treba samostalno uvoditi lijekove niti čekati da se stanje riješi bez pregleda. Brzo javljanje veterinaru daje najbolju mogućnost da se perikarditis potvrdi, procijeni njegov uzrok i započne liječenje prije razvoja životno ugrožavajućeg pritiska na srce.
