Mnogi ljubitelji pasa smatraju jazavčare prekrasnim, odanim i zabavnim kućnim ljubimcima, no postoje i ljudi koji tvrde da je s njima iznimno zahtjevno živjeti. Takvo mišljenje najčešće ne proizlazi iz toga da su ovi psi sami po sebi loši, nego iz nesklada između njihovih snažnih nagona, tjelesnih osobina i očekivanja budućih vlasnika. Jazavčari mogu biti šarmantni, hrabri i privrženi, ali istodobno tvrdoglavi, glasni i skloni ponašanjima koja traže mnogo strpljenja. Zato vrijedi detaljnije pogledati razloge zbog kojih ih neki ljudi opisuju kao jednu od najzahtjevnijih pasmina za svakodnevni život.
Jesu li jazavčari doista najgora pasmina?
Jazavčari su poznati i pod različitim nadimcima, poput kobasičastih pasa, dok se u drugim jezicima često nazivaju wiener dogs, doxies, teckels ili dackels. Mogu imati kratku, dugu ili oštru dlaku, a mnogi ih vlasnici vole zbog živahnog karaktera, odvažnosti i dojmljive osobnosti koja često djeluje mnogo veće od njihova tijela.
Riječ je o niskim, izduženim psima iz skupine goniča. Visoki su približno 13-23 centimetra, ovisno o veličini i građi, a životni vijek naveden u izvornom opisu iznosi 12-16 godina. Njihov prepoznatljiv izgled, kratke noge i dugo tijelo čine ih vrlo upečatljivima, dok ih inteligencija i radoznalost često pretvaraju u stalne promatrače svega što se događa u domu.
Kao i svaka druga pasmina, jazavčari imaju prednosti i nedostatke. Mnogi se dobro prilagođavaju različitim životnim uvjetima, pa mogu živjeti u kući, manjem stanu ili većem prostoru. Veličina im omogućuje lakše snalaženje u skučenijem domu, ali mala tjelesna građa ne znači da imaju skromne potrebe za pažnjom, pravilima i mentalnom aktivnošću.
Ovi lovački psi uglavnom ne trebaju iscrpljujuće višesatne treninge, što može odgovarati ljudima koji ne vode izrazito aktivan život. Ipak, to ne znači da se mogu zanemariti. Redovite šetnje, njuškanje, igra i zadaci koji ih mentalno angažiraju važni su kako bi njihova energija dobila prikladan smjer. Njega dlake ovisi o njezinu tipu, ali mnogi vlasnici smatraju da je svakodnevno održavanje razmjerno jednostavno.
Jazavčari su vrlo oprezni i mogu biti dobri čuvari doma jer će glasno upozoriti vlasnika na nepoznat zvuk, osobu ili kretanje. Također su razigrani i skloni nestašlucima, pa obitelji često zabavljaju svojim reakcijama, upornošću i neobičnim položajima za odmor. U odgovarajućem domu mogu biti izvrsni pratitelji.
Ipak, nijedan pas ne odgovara svakoj osobi. Pozitivne osobine ne poništavaju zahtjeve koje donose snažan lovački nagon, osjetljiva kralježnica i potreba za dosljednim odgojem. Upravo zbog sljedećih razloga neki ljudi smatraju da jazavčari nisu dobar izbor za njihov način života.
1. Jazavčari su tvrdoglava pasmina
Ovi maleni psi imaju snažnu osobnost i ne treba pretpostaviti da će automatski biti poslušni samo zato što ih je lako fizički kontrolirati. Često samostalno procjenjuju situaciju i odlučuju što im je u tom trenutku zanimljivije. Zbog toga obuka može biti sporija, osobito kada vlasnik nije dosljedan ili kada pas ne vidi jasan razlog da izvrši naredbu.
Ako jure životinju, kopaju po dvorištu ili su potpuno zaokupljeni igrom, mogu zanemariti poziv i ponašati se kao da ga nisu čuli. Jednako tako, naviknu li se na šetnju, obrok, igru ili spavanje u točno određeno vrijeme i na određenome mjestu, promjena rutine može izazvati otpor. Njihova upornost nije nužno neposluh iz zlobe – ona je dio samostalnosti koja se razvijala uz lovačke zadatke.
Jazavčari zato trebaju ranu, strpljivu i dosljednu obuku utemeljenu na pozitivnom potkrepljenju. Kratke, jasne vježbe obično su korisnije od dugih ponavljanja koja ih zamaraju. Pravila moraju biti jednaka za sve članove kućanstva jer će pas brzo uočiti tko dopušta ponašanje koje mu drugi brane. Bez takve dosljednosti tvrdoglavost lako postaje svakodnevni izvor frustracije.
2. Jazavčari su skloni problemima s leđima
Njihovo izduženo tijelo mnogima je simpatično, ali takva građa može biti povezana s ozbiljnim opterećenjem kralježnice. Duga leđa i kratke noge povećavaju osjetljivost na ozljede diskova i druge poteškoće. Među najpoznatijim problemima spominje se bolest intervertebralnog diska, odnosno IVDD. Učestalo skakanje na krevet, kauč ili u automobil, kao i naglo doskakivanje tijekom igre, može dodatno opteretiti leđa.
Ni redovito penjanje i spuštanje stubama nije bezazleno kada se ponavlja godinama. Vlasnik zato mora paziti na raspored namještaja, klizave površine i mjesta s kojih bi pas mogao skočiti. Težina životinje također je važna jer dodatno opterećenje može pogoršati postojeće tegobe i otežati kretanje.
U domu se često postavljaju rampe ili niske stepenice uz kauč, krevet i druga mjesta kojima pas redovito pristupa. Takva pomagala nisu ukras, nego način smanjivanja nepotrebnih skokova. Potrebno je i naučiti pravilno podizati psa tako da mu se podupiru prednji i stražnji dio tijela. Jazavčari stoga traže stalnu pozornost na pokrete koji bi kod drugih pasa mogli proći bez posljedica.
3. Jazavčari vole lajati
Unatoč maloj visini, njihov lavež može biti dubok, snažan i iznenađujuće glasan. Budući da su uzgajani kao lovački psi, brzo reagiraju na nov zvuk, miris, lice ili životinju. Zvono na vratima, koraci u hodniku, prolaznik ispred prozora ili pomicanje predmeta u susjednoj prostoriji mogu pokrenuti dugo upozoravanje.
Kao i drugi psi, lajanjem mogu izražavati glad, nelagodu, dosadu, uzbuđenje ili želju za izlaskom. Problem nastaje kada vlasnik ne prepozna uzrok ili kada pas nauči da će glasnim ponašanjem uvijek dobiti pažnju. Tada se lavež može pojavljivati u sve većem broju situacija, čak i kada nema stvarne prijetnje.
U stanu ili gusto naseljenoj zgradi takvo ponašanje može izazvati pritužbe susjeda. Dovoljno kretanja, rana socijalizacija, mirno upoznavanje s uobičajenim zvukovima i zadaci za mentalnu stimulaciju mogu pomoći u kontroli. Ponekad je korisna pomoć stručnjaka koji će procijeniti zašto pas pretjerano laje. Jazavčari se mogu naučiti mirnijem reagiranju, ali vlasnik mora biti spreman na sustavan rad.
4. Jazavčari su skloni debljanju
Ovi psi često imaju dobar apetit i vrlo uvjerljiv način traženja dodatne hrane. Ako ukućani popuštaju molećivom pogledu, nude ostatke sa stola ili ne usklađuju količinu obroka s aktivnošću, tjelesna masa može postupno porasti. Kod psa s dugim leđima višak kilograma posebno je nepovoljan jer dodatno opterećuje kralježnicu i zglobove.
Redovita aktivnost, uravnotežena prehrana i praćenje tjelesne mase važni su za očuvanje zdravlja. Poslastice treba uračunati u ukupnu količinu hrane, a svi članovi obitelji trebaju znati koliko ih pas smije dobiti. Jazavčari mogu biti vješti u tome da od različitih ljudi zatraže isti zalogaj, pa nedostatak dogovora u kući lako dovodi do pretjeranog hranjenja.
5. Jazavčari imaju snažan lovački nagon
Njihova prošlost lovačkih pasa znači da mnogi snažno reagiraju na male životinje koje se brzo kreću. Ptice, vjeverice, glodavci, mačići ili drugi sitni kućni ljubimci mogu probuditi želju za potjerom. To ne znači da će svaki pojedinac biti opasan, ali vlasnik ne smije pretpostaviti da će se nagon sam od sebe ugasiti.
U kućanstvu s manjim životinjama potrebni su nadzor, sigurno odvajanje prostora i vrlo pažljivo upoznavanje. Čak i pas koji se u zatvorenom ponaša mirno može vani iznenada potrčati za plijenom. Tijekom šetnje povodac je zato razuman izbor, osobito na mjestima gdje se pojavljuju ptice, mačke ili divlje životinje.
Jazavčari mogu zanemariti poziv kada ih preplavi uzbuđenje potjere. Zbog niskog tijela lako se provlače ispod grmlja, kroz uske otvore ili prema mjestima na kojima ih vlasnik teško može slijediti. Pouzdana ograda i kontrolirana šetnja važniji su nego što njihova mala veličina na prvi pogled sugerira.
6. Jazavčari mogu razviti snažnu tjeskobu zbog odvajanja
Poznati su po tome što se snažno vežu uz svoje ljude i žele sudjelovati u gotovo svakoj obiteljskoj aktivnosti. Ta privrženost može biti vrlo ugodna, ali može postati problem kada pas ostaje sam dulje vrijeme. Tjeskoba se može očitovati lajanjem, cviljenjem, grebanjem vrata, uništavanjem predmeta ili obavljanjem nužde u domu.
Žvakanje cipela, rubova namještaja ili jastuka nije uvijek znak razmaženosti. Ponekad je riječ o pokušaju nošenja sa stresom i odsutnošću osobe uz koju se pas osjeća sigurno. Kažnjavanje nakon povratka obično ne pomaže jer pas ne povezuje kaznu s ponašanjem koje se dogodilo ranije, a dodatni strah može pogoršati problem.
Jazavčari najbolje napreduju u domu u kojem se samoća uvodi postupno i u kojem imaju predvidljivu rutinu. Osoba koja svakodnevno radi dugo izvan kuće ili često putuje mora unaprijed razmotriti tko će psu pružiti društvo, kretanje i izlazak. Bez takve organizacije ova pasmina može biti vrlo zahtjevna za samca ili obitelj s dugim radnim danom.
7. Jazavčari mogu biti teritorijalni
Osoba koja očekuje psa spremnog da bez zadrške dijeli igračke, ležaj i prostor s drugim životinjama možda će se iznenaditi. Neki primjerci snažno čuvaju svoje predmete, hranu, omiljeno mjesto ili osobu. Kada procijene da im netko ulazi u prostor, mogu režati, lajati ili pokušati otjerati uljeza.
Takva zaštitnička reakcija može biti posebno problematična u domu s djecom koja još ne razumiju pseće granice. Dijete može posegnuti za igračkom, zagrliti psa dok odmara ili mu prići tijekom jela, a pas to može protumačiti kao prijetnju. Nadzor odraslih zato je obvezan, kao i učenje djece da poštuju pseći prostor.
Rana socijalizacija i dosljedna obuka pomažu psu da mirnije prihvaća goste, djecu i druge životinje. Jazavčari trebaju naučiti da prisutnost drugih ne znači gubitak resursa ili sigurnosti. Vlasnik pritom ne smije prisiljavati psa na kontakt, nego postupno graditi pozitivna iskustva i sprječavati situacije u kojima bi se obrambeno ponašanje moglo učvrstiti.
8. Jazavčari vole kopati
Kopanje je ponašanje povezano s njihovom lovačkom prošlošću, ali se može pojaviti i zbog dosade, tjeskobe, viška energije ili želje za stvaranjem hladnijeg mjesta za odmor. U vrtu mogu raskopati gredice, travnjak ili prostor uz ogradu. Ponekad zakapaju igračku ili hranu, a ponekad jednostavno slijede miris ispod površine zemlje.
Vlasnik koji želi očuvati vrt mora psu ponuditi prihvatljivu zamjenu. Određeni dio dvorišta može se urediti kao mjesto na kojem je kopanje dopušteno, uz skrivene igračke ili predmete koje pas smije tražiti. Istodobno treba ograničiti pristup osjetljivim gredicama i provjeriti može li pas kopanjem napraviti prolaz ispod ograde.
Jazavčari mogu kopati i po dekama, jastucima ili krevetu prije nego što legnu, što je blaži oblik istog instinktivnog ponašanja. Kada su dugo sami ili nedovoljno angažirani, kopanje može postati uporno i razorno. Redovita igra njuškanja, traženje skrivenih predmeta i kratke vježbe poslušnosti mogu smanjiti dosadu, ali teško je očekivati da će se urođeni poriv potpuno izgubiti.
U kućanstvu s malom djecom odrasli moraju nadzirati svaki kontakt, osobito tijekom hranjenja, odmora ili igre s omiljenim predmetima. Djecu treba naučiti da psa ne podižu nepravilno, ne ometaju dok spava i ne pokušavaju silom uzeti ono što čuva. Jednako je važno spriječiti skakanje s kreveta, naslonjača i drugih povišenih površina jer ponavljani doskoci mogu ugroziti osjetljiva leđa. Rampe, prepreke i jasno određena pravila kretanja po domu zato trebaju biti dio svakodnevne brige.
