Osteoartritis i drugi oblici artritisa često se smatraju bolestima starijih pasa. Iako se simptomi artritisa doista često javljaju u poznijoj dobi, i mlađi psi mogu biti osjetljivi, osobito ako imaju ozljedu zgloba, razvojni poremećaj ili nasljednu sklonost problemima lokomotornog sustava.
Artritis je upala jednog ili više zglobova. S vremenom se stanje može pogoršavati, a znakovi mogu početi kao blaga jutarnja ukočenost i postupno napredovati do šepanja, oteklina te bolnih, osjetljivih zglobova. Kod mnogih pasa osteoartritis se razvija polako, pa promjene u ponašanju lako prođu nezapaženo.
Dobra je vijest da, iako je artritis najčešće kronično stanje, liječenje i prilagodbe svakodnevice mogu znatno poboljšati kvalitetu života. Ako primijetite znakove boli ili ograničene pokretljivosti, obratite se veterinaru kako biste zajedno izradili plan skrbi i, po potrebi, plan kontrole boli povezan s osteoartritisom.
U nastavku su objašnjene vrste, simptomi, mogući uzroci i opcije liječenja artritisa kod pasa, s posebnim naglaskom na osteoartritis koji je najčešći oblik kronične bolesti zglobova.
Uzroci i vrste artritisa kod pasa
Artritis nije jedan jedini poremećaj, nego skup različitih stanja koja zahvaćaju zglobove. Neki oblici nastaju zbog trošenja i promjena u hrskavici, dok su drugi povezani s imunološkim sustavom ili infekcijama. Važno je utvrditi koji je oblik prisutan, jer se pristupi liječenju razlikuju, a osteoartritis često zahtijeva dugoročnu strategiju.
Tri su glavne vrste artritisa, a svaku mogu potaknuti različiti čimbenici:
Osteoartritis može biti posljedica dobi, ali se može razviti i nakon ozljede zgloba ili drugog stanja – primjerice displazije kukova ili puknuća križnog ligamenta – i kod mlađih pasa. Ponavljano opterećenje zgloba, poput skakanja preko prepreka, naglih okreta ili zahtjevnog treninga, može s vremenom pridonijeti promjenama. Osteoartritis je češći u mnogim velikim pasminama, a psi s prekomjernom tjelesnom masom skloniji su problemima zbog većeg pritiska na zglobove i bržeg razvoja nelagode pri kretanju.
Kod osteoartritisa dolazi do postupnog oštećenja zglobne hrskavice, promjena u zglobnoj čahuri i okolnim strukturama, te do boli koja se često pojačava nakon aktivnosti ili u hladnijim danima. Mnogi psi ne “plaču” od boli – umjesto toga smanjuju kretanje, sporije ustaju ili izbjegavaju određene položaje.
Imunološki posredovan artritis nastaje kada se protutijela, koja bi trebala štititi organizam, usmjere na vlastito vezivno tkivo. Posljedica može biti oštećenje zgloba i hrskavice ili pak prvenstveno upala unutar zgloba. Ovakav artritis može zahvatiti jedan ili više zglobova, a simptomi se ponekad pojavljuju u “valovima” – jedno razdoblje je bolje, drugo lošije.
U praksi se može vidjeti bolnost, otečenost i ograničenje pokreta, a veterinar će prema anamnezi i nalazima procijeniti postoji li potreba za dodatnim testovima. Iako nije isto što i osteoartritis, kronična upala može dugoročno opteretiti zglobove, pa je rana kontrola upale važna.
Infektivni artritis uzrokovan je zaraznim bolestima, primjerice Lyme bolesti ili pjegave groznice Stjenjaka. Drugi mogući uzrok je ulazak bakterija u krvotok iz zaražene rane, nakon čega se infekcija može “smjestiti” u zglob. U takvim slučajevima simptomi ponekad nastupe naglije, a pas može biti i općenito lošijeg stanja.
Infektivni artritis zahtijeva veterinarsku obradu i ciljano liječenje, jer kontrola boli bez rješavanja uzroka nije dovoljna. Nakon sanacije infekcije, dio pasa se u potpunosti oporavi, dok kod drugih mogu zaostati promjene koje kasnije nalikuju osteoartritisu.
U stvarnom životu, uzrok često nije samo jedan. Pas može imati predispoziciju (građa kukova ili laktova), doživjeti ozljedu i zatim razviti kronične promjene. Zato se osteoartritis najbolje promatra kao stanje na koje utječu genetika, način života, tjelesna masa i prethodne traume – i zato je plan skrbi gotovo uvijek individualan.
Simptomi artritisa kod pasa
Simptome artritisa kod pasa često je teško prepoznati u početku. Psi ne mogu reći kako se osjećaju, a znakovi mogu biti toliko blagi da ih skrbnici pripišu umoru, “tvrdoglavosti” ili promjeni raspoloženja. Kod osteoartritisa je to posebno čest slučaj, jer se promjene razvijaju postupno.
Ipak, s vremenom se simptomi najčešće pogoršavaju, osobito ako se ne prepozna bol ili ako pas i dalje radi aktivnosti koje previše opterećuju bolne zglobove. Neki psi kompenziraju tako da prenose težinu na druge noge – i tada se problem može proširiti na više zglobova.
Obratite pozornost i na suptilne promjene: pas možda i dalje želi u šetnju, ali hoda sporije; možda se raduje igri, ali brzo odustane; možda traži mekše mjesto za ležanje ili izbjegava skliske podove. Kod osteoartritisa su takvi “mali znakovi” često jednako važni kao i očito šepanje.
Evo nekih simptoma artritisa kod pasa na koje treba paziti:
- Nezainteresiranost za tjelovježbu
- Oklijevanje ili nevoljkost pri penjanju uz stepenice ili na namještaj
- Poteškoće pri ustajanju nakon ležanja
- Spavanje više nego inače
- Cviljenje ili pokazivanje znakova boli pri dodiru
- Jutarnja ukočenost koja se poboljšava tijekom dana
- Otečeni zglobovi
- Povećanje tjelesne mase
- Depresivno raspoloženje
- Letargija
- Gubitak apetita
- Deformacije zglobova
- Neobičan stav pri hodanju
- Šepanje jedne ili više nogu
Ako primijetite navedene znakove, posebno ako traju dulje ili se ponavljaju, veterinar može procijeniti je li riječ o osteoartritisu ili drugom uzroku boli. Ponekad se slični simptomi javljaju i kod ozljeda mišića, problema s kralježnicom ili neuroloških stanja – zato je procjena stručnjaka ključna prije bilo kakvih promjena terapije.
Liječenje artritisa kod pasa
Liječenje artritisa kod pasa započinje pravilnom dijagnozom. Veterinar može postaviti dijagnozu uz pomoć rendgenskih snimaka, krvnih pretraga i analize zglobne tekućine. Kod osteoartritisa rendgen često pomaže procijeniti promjene u zglobu, ali se intenzitet boli ne mora uvijek savršeno poklapati s izgledom na snimci – zato je važan i klinički pregled te razgovor o ponašanju psa kod kuće.
Rendgenske snimke mogu biti važne i za praćenje napredovanja bolesti te prilagodbu terapije kako bi pas bio što bezbolniji. Kod osteoartritisa cilj je smanjiti bol, očuvati pokretljivost i usporiti pogoršanje funkcije, uz što manje nuspojava. U praksi to obično znači kombinaciju lijekova, promjena prehrane, kontrolu tjelesne mase i pažljivo doziranu aktivnost.
Ako rendgenske snimke pokažu da deformirani zglob ili mehanički problem uzrokuje teškoće, veterinar može preporučiti kirurški zahvat, koji u određenim slučajevima može usporiti daljnje pogoršanje ili poboljšati stabilnost. Češće se, međutim, započinje s medikamentoznom terapijom i planom kontrole boli, osobito kada osteoartritis zahvaća više zglobova ili kada je operacija neprikladna.
Ako veterinar propiše lijekove ili novu prehranu, raspitajte se gdje ih je najsigurnije nabaviti i kako ih pravilno davati. Kod terapija za osteoartritis važno je pratiti upute, ne preskakati kontrole i odmah prijaviti nuspojave poput povraćanja, proljeva, letargije ili gubitka apetita.
Prije bilo kakvog pokušaja liječenja obavezno se posavjetujte s veterinarom. U nastavku su opcije o kojima možete razgovarati:
Terapije lijekovima:
- Analgetici i protuupalni lijekovi, poput Rimadyla, česti su izbor i većina ih pasa dobro podnosi. Kod dugotrajnije primjene veterinar može preporučiti povremene kontrole kako bi se pratila opća sigurnost terapije, osobito funkcija jetre i probavnog sustava. Kod osteoartritisa je cilj pronaći najmanju učinkovitu dozu koja održava udobnost i pokretljivost.
- Palaprin se često naziva “pseći aspirin”. Riječ je o puferiranom aspirinu namijenjenom psima, koji može smanjiti iritaciju probavnog sustava u usporedbi s običnim aspirinom. Ipak, samoinicijativno davanje lijekova iz kućne ljekarne može biti rizično – veterinar treba procijeniti je li takav izbor siguran za vašeg psa i je li prikladan kod osteoartritisa.
- Adequan je injekcija koja se daje kroz nekoliko tjedana. Može djelovati kao olakšanje boli, a uz to se koristi s ciljem potpore hrskavici i poticanja stvaranja zglobne tekućine. Kod osteoartritisa se ponekad kombinira s drugim mjerama, osobito kada je potrebno dugoročno upravljanje nelagodom.
- Steroidi poput Prednizona i Deksametazona mogu smanjiti oteklinu i bol u zglobovima, ali dugotrajna primjena može imati neželjene učinke i u nekim slučajevima doprinijeti problemima koji otežavaju kontrolu simptoma. Veterinar će odvagnuti koristi i rizike, posebno kod pasa s osteoartritisom koji već imaju kroničnu bol i trebaju stabilan, održiv plan.
Ostali oblici liječenja:
- Ketogena prehrana nekim psima može odgovarati u okviru šireg plana prehrane, ali nije univerzalno rješenje i ne mora biti prikladna za svakog psa. Ako razmišljate o prehrambenoj strategiji, važno je da je veterinar uskladi s dobi, tjelesnom masom, razinom aktivnosti i eventualnim drugim bolestima, jer kod osteoartritisa prehrana može biti jednako važna kao i lijekovi.
- Ako je trauma uzrok, može biti potrebna operacija za popravak ligamenata ili stabilizaciju zgloba. Kada se mehanički problem riješi, rehabilitacija i kontrola boli mogu spriječiti da se kasnije razvije osteoartritis ili da se postojeće promjene pogoršaju.
- Smanjenje tjelesne mase kod pasa s viškom kilograma može olakšati pritisak na zglobove. Manje opterećenja često znači lakše kretanje i manje “preskakanja” aktivnosti, što može biti presudno u svakodnevici psa s osteoartritisom.
- Akupunktura je nekim psima pomogla u ublažavanju boli, a u najboljim scenarijima može smanjiti potrebu za većim dozama lijekova. Učinkovitost varira, pa je korisno pratiti funkcionalne znakove – koliko se pas lakše diže, kako podnosi šetnju i je li san mirniji – osobito kod osteoartritisa.
- Promjene prehrane, uključujući namirnice i dodatke koji imaju cilj smanjiti upalne procese, mogu pomoći u ublažavanju nelagode. Veterinar može preporučiti specifične opcije te objasniti što je razumno očekivati, jer se kod osteoartritisa učinak dodataka često procjenjuje kroz tjedne, a ne kroz dane.
- Tjelesna aktivnost može održavati zglobove pokretnima i mišiće snažnima. Važno je da bude niskog opterećenja kako bolni zglobovi ne bi postali još osjetljiviji – primjerice mirnije šetnje, kraći izlazi više puta dnevno, vježbe na ravnoj podlozi ili kontrolirane vježbe u sklopu rehabilitacije. Kod osteoartritisa je kvaliteta kretanja važnija od “velike kilometraže”.
Ako želite nabaviti opremu ili dodatke za podršku pokretljivosti, oslonite se na preporuku veterinara i birajte rješenja koja smanjuju opterećenje zglobova – primjerice neklizajuće podloge, rampe i udobne ležajeve – kako biste psu s osteoartritisom olakšali svakodnevne aktivnosti.
