Imam pse gotovo cijeli život. Ali baš kao i s djecom – što ih duže imate, to više shvaćate koliko još toga ne znate. Nisam imala pojma da brkovi psa mogu otpasti sve dok nisam udomila svog mješanca bigla, Chancea.
Kad sam prvi put počela pronalaziti brkovi psa, najčešće na krevetu, iskreno sam se uspaničila. Nikad prije nisam vidjela takvo nešto i odmah sam pomislila da je možda bolestan.
Srećom, malo istraživanja mi je razbistrilo situaciju. Iako brkovi psa koji ispadaju ponekad mogu biti znak zdravstvenog problema, ako gubitak nije nagao ni pretjeran, najčešće nema razloga za brigu.
U nastavku je nekoliko stvari koje sam putem naučila – i koje bih voljela da sam znala ranije, jer bih si uštedjela dosta nepotrebnog stresa oko brkovi psa.
Što su brkovi i zašto ih psi imaju?
Kad razmislite o tome kako pas “istražuje” svijet, postane jasnije koliko su brkovi psa važni. Ljudi koriste prste da bi opipali, procijenili udaljenost i oblik, a psi se jako oslanjaju na njušku, lice i područje oko usta.
Brkovi psa su duže, čvršće i grublje dlake koje se najčešće vide na njuški, ali ih ima i iznad očiju, na obrazima te na bradi. Nisu isto što i obična dlaka, jer imaju posebnu ulogu u osjetilnom sustavu.
U korijenu brkovi psa nalaze se gusti završeci živaca smješteni oko folikula. Ti završeci šalju signale u mozak i zato su brkovi psa iznimno osjetljivi na dodir, sitne vibracije, strujanje zraka i promjene temperature.
Zbog te osjetljivosti, brkovi psa mogu pomoći u procjeni prostora oko glave. Primjerice, kad pas gurne njušku prema nečemu nepoznatom, brkovi psa mogu prvi “osjetiti” objekt i pružiti informaciju o tome koliko je blizu, kakav je rub i postoji li prepreka.
To je osobito korisno u mraku ili u situacijama kad je vid ograničen – primjerice u gustoj travi, u uskim prolazima, kod njuškanja po kutovima ili pri istraživanju nepoznatog terena. Brkovi psa tada funkcioniraju kao dodatni “radar” koji povećava sigurnost kretanja.
Zato se brkovi psa ne bi smjeli podrezivati. Iako se nekima čini da je to samo “uljepšavanje”, u praksi je to zadiranje u osjetilni organ. Kad se brkovi psa skrate, pas može postati nesigurniji u prostoru, oprezniji nego inače ili razdražljiv – ne zato što je “tvrdoglav”, nego zato što mu nedostaje dio osjetilnih informacija na koje se navikao.
Posebno mi je bilo zanimljivo saznati da brkovi psa ne služe samo “da izgledaju simpatično”. Oni su u mnogim svakodnevnim situacijama mali, ali bitni dio navigacije i orijentacije. Udomljeni pas koji se tek prilagođava novom domu često se oslanja na rutine i poznate signale – a brkovi psa su jedan od tih signala koji mu pomažu da procijeni okolinu.
Ako vam se čini da vaš pas brkovi psa često koristi dok istražuje – primjerice kad lagano dotakne rub namještaja prije nego što prođe ili kad njuškom “skenira” površinu – niste to umislili. Uloga brkovi psa u takvom ponašanju je vrlo stvarna.
Zašto brkovi otpadaju?
Pitanje koje mi je najviše odzvanjalo u glavi bilo je jednostavno: ako su brkovi psa tako važni, zašto uopće ispadaju? Najkraći odgovor je – zato što je to dio prirodnog ciklusa rasta i obnove.
Ljudi stalno gube stanice kože, a i dlaka nam otpada u određenoj mjeri. Kod pasa je slično: dlaka raste, stari, opada i ponovno raste. Brkovi psa nisu izuzetak, iako se često doživljavaju kao nešto “stabilno” što uvijek stoji na mjestu.
Uobičajeno je da brkovi psa s vremenom popucaju na vrhu, rascvjetaju se ili jednostavno ispadnu. To se može dogoditi bez ikakvog dramatičnog razloga – pas se trlja o dekicu, provlači kroz grmlje, njuši po tvrđim površinama, igra se, ili samo normalno živi svoj pseći život.
Važno mi je bilo shvatiti još jednu stvar: prirodan gubitak brkovi psa obično ne ostavlja psa “bez brkova”. Ispadne jedan ili dva, a novi se s vremenom pojave. Zato pas u pravilu ne izgubi toliko brkovi psa da bi bio dezorijentiran ili “izgubljen” u prostoru.
Ipak, postoje situacije kad brkovi psa ispadaju zbog vanjskih utjecaja ili zdravstvenih razloga. U tom slučaju obrazac gubitka često izgleda drukčije – brkovi psa ispadaju učestalije, vide se prazna mjesta, koža oko njuške može biti crvena ili osjetljiva, a pas može pokazivati svrbež ili nelagodu.
Jedan od čestih, potpuno banalnih razloga zašto brkovi psa završavaju na vašem krevetu ili kauču je trenje. Psi vole spavati s glavom na rubu jastuka, gurati njušku pod deku ili se naslanjati na dlan. Brkovi psa tada dolaze u kontakt s tkaninom i s vremenom jedan može otpasti kao dio ciklusa.
Drugi razlog može biti intenzivna igra s drugim psima. Ako se psi guraju njuškama, hvataju za igračku ili se “hrvaju” na prijateljski način, brkovi psa mogu se saviti, oštetiti ili ispasti. Kod kratkodlakih pasa taj je gubitak često uočljiviji jer su brkovi psa kontrastni i lako ih primijetite na posteljini.
U nekih pasa brkovi psa ispadaju češće u razdobljima pojačanog linjanja, iako brkovi nisu “poddlaka”. Promjene u tijelu – sezonske, hormonalne ili povezane s općim stanjem kože – mogu utjecati i na to koliko primjećujete brkovi psa po kući.
Postoje i situacije u kojima ljudska intervencija izazove problem. Ako se brkovi psa namjerno šišaju, čupaju ili se pas često tretira grubim groomingom oko njuške, folikuli mogu postati nadraženi. Čak i prečesto brisanje njuške agresivnim sredstvima može iritirati kožu na području gdje brkovi psa rastu.
Zatim su tu i kožni problemi. Razne iritacije, alergijske reakcije, kontaktni dermatitis ili upale folikula mogu zahvatiti područje njuške. Kad je koža upaljena, brkovi psa mogu ispasti ranije nego inače, a novi mogu sporije rasti dok se koža ne smiri.
Ako pas često trlja lice o tepih, namještaj ili šapama “češlja” njušku, to je znak da ga nešto smeta. U takvim situacijama brkovi psa mogu stradati sekundarno – ne zato što su “problem”, nego zato što su na mjestu gdje je iritacija.
Paraziti također mogu biti faktor. Ne treba odmah paničariti, ali ako primijetite pojačani svrbež, crvenilo, sitne ranice ili promjenu teksture kože, a uz to brkovi psa otpadaju češće, dobro je razmisliti o veterinarskom pregledu. Koža njuške je osjetljiva i promjene se na njoj brzo vide.
Ponekad je znak upozorenja upravo obrazac: ako brkovi psa ispadaju simetrično s obje strane njuške u kratkom razdoblju, ili ako se pojavljuju ogoljena mjesta, to već izgleda manje kao prirodan ciklus. Još je izraženije ako se uz to mijenja i ponašanje – pas je trom, slabije jede, skriva se ili je neuobičajeno razdražljiv.
Jedna od korisnih navika koju sam razvila je da ne gledam samo brkovi psa na posteljini, nego i cjelokupnu sliku. Je li koža oko njuške uredna? Miriše li normalno? Ima li pas normalnu energiju? Je li stolica uobičajena? Pije li vodu kao i inače? Ako je sve drugo u redu, pojedinačni brkovi psa koje pronađem više mi ne izgledaju kao alarm.
Ako želite biti praktični, možete napraviti malu “mentalnu kontrolnu listu” kad primijetite brkovi psa po kući. Prvo: radi li se o jednom ili dva? Drugo: vidi li se crvenilo, oteklina ili osip? Treće: češe li se pas ili trlja lice? Četvrto: postoje li druge promjene na dlaci i koži? Ovakav pristup pomaže da se ne donosi zaključak samo na temelju jednog pronađenog brka.
Kod mene je, primjerice, bilo tipično da pronađem brkovi psa na mjestima gdje Chance voli spavati. Kad sam povezala uzorak – krevet, dekica, rub jastuka – postalo mi je logično da je riječ o trenju i normalnoj izmjeni.
Ipak, postoji trenutak kad je “bolje spriječiti nego liječiti”. Ako sumnjate da vaš pas pokazuje znakove bolesti, nemojte oklijevati kontaktirati veterinara. Brkovi psa sami po sebi nisu dijagnoza, ali mogu biti mali dio većeg mozaika simptoma.
Veterinar će, ako je potrebno, pogledati kožu oko folikula, provjeriti ima li upale, procijeniti stanje dlake, te prema potrebi preporučiti daljnje korake. To može biti jednostavan pregled i savjet o njezi – ili, ako postoji sumnja na kožni problem, ciljano liječenje koje će smanjiti iritaciju pa će brkovi psa ponovno normalno rasti.
Ako u kućnoj njezi koristite šampon ili maramice, birajte nježne proizvode namijenjene psima i izbjegavajte područje njuške ako nema stvarne potrebe. Koža gdje rastu brkovi psa ne voli agresivno trljanje, a pas će se ionako pokušati polizati čim osjeti miris sredstva.
Još jedna stvar koja mi je pomogla je da prestanem “tražiti problem” čim nađem brkovi psa. Umjesto toga, promatram psa. Ako se ponaša normalno, jede, pije, igra se i nema promjena na koži, tada brkovi psa koje pronađem doživim kao normalnu pojavu.
Primjećujete li i vi da brkovi psa ponekad završe na krevetu ili podu? Je li vas to ikad zabrinulo, ili ste odmah pretpostavili da je riječ o prirodnom procesu? Voljela bih čuti kako je kod vas – jer mi je upravo razmjena iskustava pomogla da shvatim da brkovi psa koji povremeno otpadaju nisu nužno razlog za paniku.
Povezani članci:
- Mogu li psi plakati?
- Kako prepoznati ima li vaš pas dlaku ili krzno i zašto je to važno
