Iako su poremećaji hranjenja često tema kada se govori o ljudima, i kod pasa se mogu pojaviti obrasci jedenja koji zabrinjavaju vlasnike.
Životinje imaju različite razloge za neobične navike u prehrani – od učenja i instinkta do bolesti i stresa – a posljedice mogu biti jednako ozbiljne za zdravlje i kvalitetu života.
U nastavku su opisani poremećaji hranjenja koji mogu pogoditi pse, što ih može potaknuti i kada je razumno potražiti stručnu pomoć.
1. Prejedanje
Psi koji jedu previše izlažu se riziku pretilosti i komplikacijama povezanim s viškom tjelesne mase, uključujući opterećenje zglobova, probleme sa srcem te poremećaje jetre i bubrega. U praksi se poremećaji hranjenja ove vrste najčešće razvijaju kada je hrana stalno dostupna ili se porcije ne mjere, pa pas može jesti kad god poželi.
Mnogi vlasnici pretpostave da prosjačenje znači da je pas gladan, no velik broj pasa je oportunistički u jedenju. Pojest će ono što im je dostupno čim se ukaže prilika, bez obzira na to jesu li već siti, što može poticati poremećaji hranjenja povezani s navikama u kućanstvu.
Takvo ponašanje je uobičajeno u psećem svijetu, što znači da vi – kao skrbnik – trebate regulirati koliko hrane pas smije pojesti. To uključuje jasan raspored obroka, odmjeravanje porcija i dogovor svih članova obitelji da se „mali zalogaji“ ne pretvore u dodatni obrok.
Prejedanje, međutim, nije uvijek posljedica ljudi. Hormonalne bolesti poput hipotireoze ili Cushingove bolesti mogu potaknuti debljanje i osjećaj pojačanog apetita, pa poremećaji hranjenja mogu izgledati kao „stalna glad“ koju pas ne uspijeva kontrolirati. Usporavanje metabolizma kako pas stari također može biti faktor, osobito ako se razina aktivnosti smanji, a prehrana ostane ista.
Određene pasmine lakše dobivaju na težini, pa u takvim okolnostima prehranu treba prilagoditi kako bi se spriječili poremećaji hranjenja i progresivno povećanje tjelesne mase. Nekad je dovoljno smanjiti energetski unos i povećati kretanje, a nekad je nužan plan prehrane koji prati veterinar.
Čak i jedenje iste količine kao prije početka bolesti, jedenje kao drugi pas druge pasmine ili jedenje kao u mladosti može predstavljati prejedanje u novim okolnostima. Koristan znak je promjena u kondiciji, a ne samo broj grama u posudi – zato je korisno periodično provjeriti tjelesnu kondiciju i prilagoditi obroke.
2. Nedovoljno jedenje ili anoreksija
Nije neobično da pas ponekad preskoči obrok, osobito ako je dan bio neobičan ili je pas uzbuđen. No kada pas prestane jesti u potpunosti, posljedice mogu biti ozbiljne, a poremećaji hranjenja te vrste zahtijevaju brzu procjenu.
Anoreksija kod pasa može se povezati sa simptomima poput boli, povišene temperature, žutice, otežanog disanja, slabosti pluća i rada srca, nadutosti trbuha te promjena u veličini pojedinih organa. Ne moraju biti prisutni svi znakovi, a ponekad je prvi signal upravo promjena apetita.
Uzroci nedovoljnog jedenja su brojni i često su jedan od ranih pokazatelja bolesti. Ako vaš pas prestane jesti, razumno je konzultirati veterinara. Bolesti koje zahvaćaju imunološki, dišni, probavni, koštani, endokrini ili neurološki sustav mogu dovesti do gubitka apetita zbog boli, mučnine ili mehaničke zapreke, pri čemu poremećaji hranjenja mogu biti „vrh sante leda“.
Nedovoljno jedenje može biti povezano i sa starenjem, srčanim problemima, nuspojavama lijekova, gutanjem toksičnih tvari ili pojavom abnormalnih izraslina. Ponekad je uzrok dentalni – upala desni, slomljen zub ili bol u ustima – pa pas želi jesti, ali odustaje nakon nekoliko zalogaja.
Problem ne mora biti isključivo fizički, nego i psihološki, osobito kada pas doživi promjenu okoline ili dnevne rutine. Selidba, dolazak novog člana obitelji ili drugačiji raspored šetnji mogu potaknuti stres, a poremećaji hranjenja se tada pojavljuju kao odbijanje hrane ili vrlo selektivno jedenje.
Separacijska anksioznost također može dovesti do toga da pas ne jede kada ostane sam. Stres, depresija ili nedostatak tjelesne aktivnosti mogu smanjiti apetit, baš kao i situacije u kojima pas nema mirno mjesto za jelo pa se stalno osvrće i prekida obrok.
Budući da su uzroci raznoliki, važno je napraviti veterinarsku procjenu i po potrebi pretrage. Često će trebati promjene u prehrani – primjerice drugačija tekstura hrane, zagrijavanje obroka radi jačeg mirisa ili raspodjela na više manjih obroka – a ako problem postane ozbiljan, pas može privremeno trebati potporu infuzijom i nadzor.
3. Jedenje izmeta ili koprofagija
Psi mogu jesti izmet iz više razloga. Ponašanje poznato kao koprofagija može biti opasno jer se u izmetu pasa i drugih životinja mogu nalaziti paraziti i uzročnici bolesti poput virusa, protozoa i bakterija. Zbog toga poremećaji hranjenja povezani s jedenjem izmeta zaslužuju ozbiljan pristup, a ne samo neugodu.
Ova navika je relativno česta i uzrok može biti teško precizno odrediti. Također je zahtjevna za prekidanje, pa je brzo čišćenje nakon nužde i izbjegavanje otpada drugih životinja tijekom šetnji važan korak dok paralelno tražite temeljni razlog.
Pas može jesti izmet kao način prikupljanja informacija. Pomoću osjetljivog organa za mirise – vomeronazalnog organa – pas može „pročitati“ tko je ostavio izmet, kakvi su bili hormonski signali i što je životinja jela. U tom kontekstu poremećaji hranjenja mogu biti djelomično povezani s istraživanjem okoliša, osobito kod mladih pasa.
Ponekad psi reagiraju na instinkt da održavaju prostor čistim. Ženke u prirodi mogu pojesti izmet kako ne bi privukle grabežljivce mladuncima. Slično se može dogoditi u kućanstvu s više pasa kada podređeni pas jede izmet dominantnog, bilo zbog stresa, bilo zbog učenja.
Ako psa kažnjavate zbog nužde u kući, može razviti naviku da „ukloni dokaz“ kako bi izbjegao kaznu. Takav obrazac lako preraste u trajno ponašanje, pa se preporučuju metode učenja bez zastrašivanja i dosljedno nagrađivanje pravilnog ponašanja.
Štenci ponekad jedu izmet kako bi procijenili je li nešto hrana ili nije. Mnogi prerastu naviku, ali neki trebaju vođeno preusmjeravanje, mentalnu stimulaciju i jasnu rutinu. Ako je pas neadekvatno hranjen, može pokušavati „reciklirati“ otpad kako bi nadoknadio hranjive tvari koje nije apsorbirao, što je još jedan način na koji se poremećaji hranjenja mogu manifestirati.
Mačji izmet može biti privlačan psima jer sadrži ostatke hrane bogate proteinima. Iako se to psu može činiti „ukusno“, rizik od parazita i probavnih smetnji ostaje, pa je najbolje spriječiti pristup mačjem pijesku.
Paraziti ili problemi s gušteračom mogu pridonijeti koprofagiji. Također je moguće da pas jede izmet kako bi privukao pažnju, osobito ako je reakcija ukućana burna. Budući da uzroci variraju, razumno je razgovarati s veterinarom kada se pojave poremećaji hranjenja ovog tipa i razmotriti kombinaciju medicinske i bihevioralne strategije.
4. Proždrljivo gutanje hrane
Proždrljivo gutanje je situacija kada pas jede prebrzo, često bez dovoljno žvakanja. To može dovesti do gušenja ili probavnih problema poput povraćanja, uvrtanja želuca ili nadutosti. U toj dinamici poremećaji hranjenja nisu samo „loša navika“, nego potencijalno hitan zdravstveni rizik, osobito kod velikih pasa.
Prebrzo jedenje može potaknuti i probleme u ponašanju. Ako pas vjeruje da bi mu hrana mogla biti oduzeta, može reagirati agresivno kada mu se čovjek ili drugi pas približi dok jede, pa poremećaji hranjenja prelaze u problem čuvanja resursa.
Ovakvo ponašanje može se prenijeti iz šteneće dobi u odraslu. Kada štenci sisaju, mogu osjećati da se moraju natjecati s leglom za resurse, pa uče „ubrzati“ kako bi dobili svoj dio. U kućanstvima s više životinja taj se obrazac može održati, ali može se pojaviti i kod pasa koji su jedini ljubimac, osobito ako su ranije imali iskustvo natjecanja ili nesigurnosti.
Određena medicinska stanja, primjerice paraziti, mogu utjecati na sposobnost tijela da apsorbira hranjive tvari, pa pas osjeća stalnu glad. Slično, nutritivno neadekvatna hrana može ostaviti dojam „praznog“ obroka. U oba slučaja poremećaji hranjenja mogu se očitovati kao ubrzano jedenje i stalno traženje dodatne hrane.
Ako je proždrljivo gutanje nova pojava, smislen je posjet veterinaru radi pregleda i po potrebi testiranja. Veterinar može isključiti parazite, preporučiti hranu prikladnije energetske gustoće ili predložiti režim hranjenja koji smanjuje osjećaj hitnosti. Ako je obrazac dugotrajan, važno je da pas jede na mjestu gdje se ne osjeća prisiljenim natjecati za obrok – odvojeno od drugih životinja i udaljeno od prolaza gdje ljudi stalno prolaze.
Postoje zdjele i hranilice koje su osmišljene da usporavaju jedenje. Često imaju izbočine ili labirinte koje pas mora zaobilaziti kako bi došao do hrane, čime se obrok produžuje i smanjuje rizik od gutanja velikih komada. Takve intervencije mogu biti korisne kada se poremećaji hranjenja temelje na brzini jedenja.
Možete pokušati i ručno hranjenje ili posluživanje manjih količina u više navrata umjesto pune posude odjednom. Neki psi bolje reagiraju na raspodjelu obroka u nekoliko faza, a učenje čekanja prije početka jela može smanjiti uzbuđenje i poboljšati samokontrolu.
5. Pika
Pika je konzumiranje predmeta koji nisu namijenjeni kao hrana. To može biti sve – od tkanine i plastike do metalnih predmeta ili kamenčića – praktički bilo što što pas može zgrabiti.
Pika može dovesti do gušenja i niza probavnih problema, uključujući začepljenja koja mogu biti kobna ako se ne liječe. Fizički uzroci mogu biti ozbiljni i uključivati promjene u mozgu, probleme s gušteračom ili poremećaje cirkulacijskog sustava. Kada se pojave poremećaji hranjenja povezani s gutanjem nejestivih predmeta, veterinarski pregled služi i za procjenu rizika od opstrukcije.
Razumno je posjetiti veterinara kako bi se takvi uzroci isključili. Drugi uzroci su psihološki i traže modifikaciju ponašanja, a često i promjenu okruženja kako bi pas imao manje prilika za „pogrešan izbor“.
Stres i separacijska anksioznost mogu dovesti do neobičnih ponašanja poput pike, baš kao i dosada ili usamljenost. Neki psi nalaze fizičko i mentalno olakšanje u žvakanju, pa biraju predmete koji nisu sigurni. U tom smislu poremećaji hranjenja mogu biti „ventil“ za nakupljenu energiju ili frustraciju.
Stresirani ili frustrirani psi mogu razviti kompulzivne poremećaje koji se pokazuju kroz ponašanja poput pike. Važno je da pas dobiva dovoljno kretanja i mentalne stimulacije tijekom dana – primjerice kroz njuškave šetnje, rad na jednostavnim zadacima, traženje poslastica i igru koja ima jasna pravila.
Pika može biti i traženje pažnje. Ako se uzrujate kada pas uzme neki predmet, pas može učiti da time dobiva reakciju, pa ponavlja ponašanje. Čak i negativna pažnja može biti nagrada ako pas u tom trenutku traži bilo kakav kontakt.
Psi također mogu progutati predmet kao oblik natjecanja. Primjerice, ako često pokušavate istrgnuti predmet iz psećih usta, pas može brže progutati kako mu ga ne biste uzeli. U takvim situacijama poremećaji hranjenja nisu povezani s hranom, nego s dinamikom interakcije, pa je učenje naredbe „pusti“ uz nagradu često sigurniji pristup od fizičkog nadmetanja.
Osigurajte da pas ima dovoljno sigurne stimulacije, uklonite stresore iz okoline i trenirajte da na naredbu ispusti predmet. Rad na separacijskoj anksioznosti, uvođenje rutine i osiguravanje prikladnih igračaka za žvakanje često su dio plana. Sve su to zadaci koji zahtijevaju vrijeme i dosljednost, pa je najbolja opcija konzultirati profesionalnog biheviorista ili veterinara koji vam može pomoći da upravljate pikom i potencijalnim uzrocima.
Ima li vaš pas neobične navike jedenja? Kako ste ih pokušali promijeniti uz stručne savjete? Podijelite iskustvo u komentarima.
