Mnogi se vlasnici zapitaju može li pas bez posljedica pojesti sadržaj mačje zdjelice, osobito kada ga zateknu kako krade zalogaj tijekom mačjeg obroka. Psi su znatiželjni, privlače ih intenzivni mirisi i često će pokušati pojesti ono što im se nađe nadohvat njuške. Zbog toga jedan slučajni zalogaj nije neuobičajen. Ipak, činjenica da je proizvod namijenjen drugom kućnom ljubimcu ne znači da odgovara prehrambenim potrebama psa. Mačke i psi dijele dom, ali njihov organizam hranu obrađuje na drukčiji način, pa ista zdjelica ne bi trebala služiti objema životinjama.
Kratak odgovor glasi: hrana za mačke nije prikladna ni sigurna kao redovita prehrana za pse. Mala količina najčešće neće biti otrovna niti će kod zdravog psa odmah izazvati ozbiljne posljedice, ali to ne znači da je treba nuditi kao zamjenu za pseći obrok. Prehrambene potrebe pasa i mačaka bitno se razlikuju, osobito kada je riječ o udjelu bjelančevina, masti, vlakana te pojedinih vitamina i minerala. Pas koji povremeno poliže praznu mačju zdjelicu vjerojatno neće imati problema, no pas koji redovito jede takvu hranu može s vremenom razviti probavne smetnje, dobiti na tjelesnoj masi ili opteretiti organe uključene u probavu i metabolizam.
Važno je razlikovati jednokratnu krađu manjeg zalogaja od navike koja traje danima ili tjednima. Procjena ovisi o količini koju je pas pojeo, njegovoj veličini, dobi, zdravstvenom stanju i osjetljivosti probavnog sustava. Štene, stariji pas ili pas koji već ima poteškoće s gušteračom, bubrezima, jetrom ili tjelesnom masom može reagirati osjetljivije od zdravog odraslog psa. U nastavku se objašnjava zašto hrana za mačke može biti problematična za pse, koje znakove treba pratiti i kada je razumno zatražiti savjet veterinara.
Zašto je hrana za mačke loša za pse?
Kada usporedite popis sastojaka na pakiranju pseće i mačje hrane, razlika na prvi pogled možda neće djelovati velika. Obje mogu sadržavati meso, ribu, iznutrice, žitarice, povrće, ulja, vitamine i minerale. Međutim, važan nije samo popis sastojaka nego i njihov omjer, ukupna energetska vrijednost te količina pojedinih hranjivih tvari. Hrana za mačke oblikovana je prema potrebama mačjeg organizma, a često je bogatija životinjskim bjelančevinama i mastima kako bi bila ukusna i nutritivno primjerena obveznim mesojedima. Pseća hrana, s druge strane, formulirana je tako da psu osigura uravnotežen unos energije, aminokiselina, masnih kiselina, vlakana, vitamina i minerala u omjerima primjerenima njegovoj vrsti i životnoj dobi. Zato hrana za mačke ne može dugoročno zamijeniti potpun i uravnotežen pseći obrok.
Mačke su obvezni mesojedi, što znači da ovise o hranjivim tvarima koje prirodno dobivaju iz životinjskog tkiva. Njihova prehrana mora zadovoljiti specifične potrebe koje se ne mogu jednostavno preslikati na pse. Psi su prehrambeno prilagodljiviji svejedi. Mogu probavljati i iskorištavati hranjive tvari iz mesa, ali i iz određenih biljnih izvora, pa im je potrebna drukčija ravnoteža sastojaka. Zbog toga hrana za mačke može biti prebogata za psa, osobito ako je riječ o proizvodu s mnogo masti i energije u maloj porciji. Takav obrok može psu biti iznimno privlačan, ali okus nije pouzdan pokazatelj nutritivne prikladnosti. Čak i kada pas obožava njezin miris i okus, hrana za mačke nije formulirana prema njegovim dugoročnim potrebama.
Ako pas tijekom duljeg razdoblja redovito jede hranu za mačke, mogu se pojaviti različiti zdravstveni problemi. Rizik ne ovisi samo o jednoj namirnici nego o ukupnoj količini, učestalosti, kalorijskom unosu i zdravstvenoj povijesti psa. Neki će psi najprije pokazati blage probavne znakove, dok kod drugih tegobe mogu biti izraženije. Posebno je važno pratiti pse koji su skloni prekomjernoj tjelesnoj masi, imaju osjetljiv želudac ili su ranije imali upalu gušterače. Kada je hrana za mačke dostupna svaki dan, povremena krađa lako može prerasti u redovit dodatni obrok. Među čestim problemima povezanim s redovitim jedenjem mačje hrane nalaze se:
- Pretilost pasa, jer hrana za mačke može sadržavati više energije i masti nego što je psu potrebno. Ako vlasnik ne smanji druge obroke, višak kalorija postupno se pretvara u višak tjelesne mase. Pretilost dodatno opterećuje zglobove, srce i svakodnevnu pokretljivost psa.
- Želučane tegobe, uključujući nelagodu, nadutost, pojačano ispuštanje plinova, nemir ili osjetljivost trbuha. Hrana za mačke može biti previše bogata za psa koji je naviknut na drukčiji sastav obroka, pa nagla promjena lako poremeti probavu.
- Upala gušterače, odnosno pankreatitis, osobito kod pasa koji su osjetljivi na masne obroke ili su već imali sličan problem. Znakovi mogu uključivati povraćanje, bol u trbuhu, gubitak apetita, malaksalost i neuobičajen položaj tijela.
- Proljev, koji može nastati zbog nagle promjene hrane, većeg udjela masti ili individualne netolerancije na neki sastojak. Jedna mekša stolica može proći bez komplikacija, ali učestali, vodenasti ili krvavi proljev zahtijeva veterinarski savjet.
- Povraćanje, osobito ako je pas odjednom pojeo veliku količinu. Povremeno povraćanje može biti reakcija na preobilan ili neuobičajen obrok, no ponavljano povraćanje povećava rizik od dehidracije i može upućivati na ozbiljniji problem.
- Opterećenje bubrega kod pasa koji već imaju bubrežnu bolest ili im je propisana posebna veterinarska prehrana. Hrana za mačke nije usklađena s terapijskim potrebama takvog psa, pa i privremeno odstupanje od preporučenog jelovnika može otežati kontrolu bolesti.
Pankreatitis zaslužuje posebnu pozornost jer može biti ozbiljno i bolno stanje koje zahtijeva brzu veterinarsku procjenu. Nije moguće samo na temelju količine pojedene hrane pouzdano predvidjeti hoće li se razviti upala gušterače. Neki psi mogu pojesti relativno masan obrok bez vidljivih posljedica, dok osjetljiv pas može reagirati i na manju količinu. Kod predisponiranog psa hrana za mačke s većim udjelom masti može dodatno povećati probavno opterećenje. Ako se nakon takvog obroka pas opetovano povraća, odbija vodu ili hranu, djeluje izrazito umorno, cvili pri dodiru trbuha, zauzima pogrbljen položaj ili se ne može smiriti, potrebno je odmah kontaktirati veterinara. Ne treba samostalno davati ljudske lijekove protiv bolova ili mučnine jer neki od njih mogu biti opasni za pse.
Što učiniti ako pas pojede hranu za mačke?
Ako primijetite da je pas pojeo malu količinu, najprije ostanite mirni i pokušajte utvrditi što je točno pojeo. Provjerite je li riječ o suhoj ili mokroj hrani, koliko je otprilike nedostaje iz zdjelice i je li proizvod sadržavao nešto neuobičajeno. Hrana za mačke sama po sebi najčešće nije akutno otrovna za psa, pa nakon nekoliko granula ili nekoliko zalogaja zdrav pas obično ne treba hitno liječenje. Ipak, treba ga promatrati tijekom sljedećih sati i omogućiti mu pristup svježoj vodi. Nemojte izazivati povraćanje bez izričite upute veterinara. Takav postupak nije uvijek potreban, a u nekim okolnostima može dodatno ugroziti psa.
Najčešće posljedice jednokratnog prejedanja su kratkotrajni proljev, mekša stolica, plinovi ili povraćanje. Pas može djelovati žednije, tražiti izlazak izvan uobičajenog rasporeda ili pokazivati blagu nelagodu u trbuhu. Budući da hrana za mačke često ima drukčiji omjer masti i bjelančevina od psećeg obroka, osjetljiv probavni sustav može reagirati i nakon samo jednog obilnijeg jedenja. Ako se simptomi pojave samo jednom i pas se brzo vrati u uobičajeno stanje, obično je dovoljno pažljivo praćenje. Međutim, takav obrok može izazvati jaču reakciju kod štenaca, vrlo malih pasa, starijih životinja i pasa s kroničnim bolestima. Veterinaru se treba javiti ako povraćanje ili proljev traju, ako se ponavljaju, ako u sadržaju ima krvi, ako pas ne može zadržati vodu, ako je izrazito slab ili ako pokazuje znakove boli.
Ako otkrijete da pas redovito jede hranu za mačke – primjerice, krade je iz zdjelice kućne mačke ili odlazi do susjedove terase – prvi je korak spriječiti pristup. Mačju zdjelicu možete postaviti na povišeno mjesto do kojeg mačka može doći, a pas ne može, ili hraniti životinje u odvojenim prostorijama. Korisno je uvesti točno vrijeme obroka i ukloniti zdjelice nakon što ljubimci završe s jelom. Vrata s otvorom za mačku, zaštitna pregrada ili hranilica koja se otvara samo određenom ljubimcu također mogu pomoći. Važno je odabrati rješenje koje ne stvara stres mački i ne potiče natjecanje oko hrane. Kažnjavanje psa nakon krađe obično ne rješava uzrok, osobito ako hrana ostaje dostupna.
Razgovor s veterinarom preporučljiv je kada pas pokazuje bilo koji od navedenih simptoma, kada je pojeo veliku količinu ili kada se krađa hrane ponavlja. Veterinar će uzeti u obzir veličinu psa, njegovu dob, postojeće bolesti, vrstu pojedene hrane i trenutačne znakove. Posebno je važno potražiti savjet ako pas ima dijabetes, bolest bubrega ili jetre, osjetljivu gušteraču, ozbiljnu alergiju, propisanu veterinarsku dijetu ili uzima lijekove. Redovito odbijanje pseće hrane u korist mačje može upućivati i na problem s okusom, teksturom, zubima, mučninom ili općim zdravstvenim stanjem. U tom slučaju nije dovoljno samo maknuti mačju zdjelicu – treba provjeriti zašto pas izbjegava vlastiti obrok.
Pri praćenju psa korisno je zabilježiti vrijeme kada je pojeo hranu za mačke, procijenjenu količinu, naziv proizvoda i simptome koji se pojavljuju. Te informacije mogu veterinaru olakšati procjenu. Nemojte nasumično uskraćivati vodu, nuditi masne poslastice ili naglo mijenjati nekoliko vrsta hrane jer to može dodatno opteretiti probavu. Ako veterinar preporuči privremenu prilagodbu obroka, slijedite njegove upute prema zdravstvenom stanju konkretnog psa. Čak i kada nema neposrednih simptoma, hrana za mačke ne bi trebala postati dodatak svakodnevnoj prehrani psa. Hranu ljubimaca najlakše je držati odvojeno tako da svaki pas i mačka imaju vlastito mjesto, vrijeme hranjenja i zdjelicu kojoj druga životinja ne može pristupiti.
