Kao i kod ljudi, ono što životinje jedu – ali i ono što im u prehrani nedostaje – može se jasno odraziti na njihovo opće stanje. Koža i dlaka među prvim su mjestima na kojima vlasnici mogu primijetiti da nešto nije u ravnoteži. Sjajna, elastična i uredna dlaka te koža bez pretjeranog perutanja, crvenila i nadraženosti često prate dobro prilagođenu prehranu. Upravo zato prehrana ljubimaca nije važna samo za energiju, tjelesnu masu i probavu nego i za očuvanje zaštitne funkcije kože te uredan rast dlake.
Prema navodima VCA Hospitals, približno 25 posto veterinarskih pregleda pasa povezano je s kožnim problemima. Kada je uzrok takvih poteškoća prehrambene prirode, često je riječ o neuravnoteženim obrocima, loše sastavljenoj domaćoj hrani ili komercijalnoj hrani neodgovarajuće kvalitete. Ponekad problem ne nastaje zbog glavnog obroka, nego zato što pas ili mačka krišom pojedu dodatnu hranu, ostatke sa stola ili nejestive predmete. Takvi dodaci mogu narušiti prehrambenu ravnotežu, otežati procjenu stvarnog unosa i prikriti odnos između onoga što životinja jede i promjena koje se vide na koži.
Važno je promatrati cijelu sliku. Jedna promjena na dlaci ne mora automatski značiti da je uzrok prehrana, ali trajne ili višestruke promjene zaslužuju pažnju. Prehrana ljubimaca djeluje zajedno s genetikom, dobi, okolišem, njegom, parazitima, alergijama i postojećim bolestima. Zbog toga je najbolje bilježiti kada su se simptomi pojavili, jesu li povezani s promjenom hrane i postoje li istodobno probavne smetnje, svrbež, promjene apetita ili ponašanja.
Znakovi prehrambenih problema na koži i dlaci
Na psećoj koži i dlaci mogu se pojaviti različiti znakovi koji upućuju na to da prehrana ljubimaca nije dovoljno uravnotežena ili da životinja ne iskorištava hranjive tvari na očekivan način. Neki znakovi razvijaju se postupno pa ih vlasnik lakše uoči uspoređujući izgled dlake tijekom nekoliko tjedana. Posebno je korisno obratiti pozornost na područja koja se redovito četkaju, šišaju ili briju jer se na njima brzina i kvaliteta ponovnog rasta mogu lakše pratiti.
- Dlaka s ispucanim vrhovima koja može biti rijetka, bez sjaja, lomljiva ili suha
- Spor ili vrlo slab rast dlake na ošišanim ili obrijanim područjima
- Promjena prirodne boje dlake
- Dekubitusi ili ranice na mjestima dugotrajnog pritiska
Takve promjene nisu dijagnoza same po sebi. Uravnotežena prehrana ljubimaca može poduprijeti normalne procese obnove, ali ne može sama objasniti svaki simptom. Suha dlaka može biti povezana s načinom njezana s načinge, učestalošću kupanja, grijanjem prostora ili boravkom na suncu, dok prorijeđena dlaka može pratiti hormonske, parazitarne ili upalne poremećaje. Ipak, kada se više znakova pojavi istodobno, prehrana ljubimaca postaje važan dio veterinarsonske, parazitarne ili upalne poremećaje. Ipak, kadake procjene. Veterinar tada može razmotriti kvalitetu izvora proteina, ukupni unos masti, probavljivost hrane i eventualne nedostatke pojedinih mikronutrijenata.
Slično vrijedi i za mačke. Prema informacijama koje prenosi PetWebMD, mačkama je potrebna kvalitetna i pravilno uravnotežena hrana, a nedostatak ili višak određenih sastojaka može se pokazati na koži i dlaci. Mačke se često vrlo temeljito uređuju, pa promjena izgleda krzna može biti povezana i s promjenom njihovih navika. Kada se mačka rjeđe liže, dlaka može postati masnija, neuredna i sklonija stvaranju prhuti.
Prekomjerna tjelesna masa dodatno može otežati uređivanje. Mačka koja se ne može lako dosegnuti po leđima, bokovima ili području oko korijena repa možda neće učinkovito uklanjati odumrlu dlaku i ljuskice kože. U tom slučaju prehrana ljubimaca utječe dvostruko – izravno, preko unosa hranjivih tvari, i neizravno, preko tjelesne mase koja ograničava normalno ponašanje uređivanja.
Na mački treba pratiti osobito sljedeće promjene:
- Suhu kožu koja se ljušti
- Prhut među dlakama ili na mjestima na kojima mačka leži
- Dlaku bez prirodnog sjaja
- Neuredno, slijepljeno ili zapušteno krzno
Promjene se mogu razlikovati ovisno o duljini, gustoći i boji dlake. Kada je prehrana ljubimaca stabilna, lakše je uočiti je li novi simptom povezan s nekim drugim čimbenikom. Kod tamnih mačaka prhut može biti vrlo vidljiva, dok se kod svijetlih životinja lakše uočavaju crvenilo i promjene pigmentacije kože. Redovito četkanje pomaže vlasniku da pravodobno primijeti ljuskice, krastice, osjetljiva mjesta i promjene u gustoći krzna. Ipak, četkanje ne može zamijeniti procjenu uzroka, osobito kada su prisutni svrbež, ranice ili naglo ispadanje dlake.
Kako poboljšati prehranu i opće stanje životinje
Danas je relativno lako pronaći hranu prilagođenu veličini, dobi i životnoj fazi psa ili mačke, a pojedine formule uzimaju u obzir i specifične potrebe određenih pasmina. Prehrana ljubimaca treba odgovarati stvarnim potrebama životinje, a ne samo privlačnom nazivu proizvoda. Oznaka hrane može pomoći pri provjeri namjene, sastava i uputa za hranjenje, dok se stvarna prikladnost procjenjuje prema tjelesnom stanju, probavi, razini aktivnosti i reakciji kože i dlake.
Ako životinja ima potvrđenu nepodnošljivost ili alergiju na određeni sastojak, moguće je pronaći kvalitetnu komercijalnu hranu koja izbjegava problematičan izvor i istodobno osigurava potrebne hranjive tvari. Važno je razlikovati sumnju od potvrđenog problema. Nasumično uklanjanje više sastojaka može nepotrebno suziti izbor hrane i otežati sastavljanje potpunog obroka. Veterinarski vođena eliminacijska prehrana provodi se sustavno, uz praćenje simptoma i kontrolirano ponovno uvođenje sastojaka kada je to prikladno.
Domaća hrana može biti opcija kada je sastavljena prema uputama veterinara ili stručnjaka za veterinarsku prehranu. Samo kombiniranje mesa, riže i povrća ne jamči potpun obrok. Prehrana ljubimaca mora dugoročno osiguravati odgovarajuće količine aminokiselina, masnih kiselina, vitamina i minerala. Odnos tih sastojaka jednako je važan kao i njihova prisutnost jer prevelika količina jednog nutrijenta može utjecati na iskorištavanje drugoga.
Dodaci prehrani dostupni su u tekućem obliku, tabletama, kapsulama, prašku i pasti. U tom je kontekstu prehrana ljubimaca temelj, a dodatak samo ciljano sredstvo. Oni mogu biti korisni kada postoji jasna potreba, ali ne bi trebali služiti kao zamjena za uravnoteženu osnovnu hranu. Prije uvođenja dodatka treba provjeriti što životinja već dobiva iz redovitih obroka. Kombiniranje potpune hrane s više različitih dodataka može dovesti do nepotrebnog ili pretjeranog unosa pojedinih vitamina i minerala.
Dodaci mogu imati mjesto i kod životinja koje prirodno imaju osjetljiviju kožu ili sklonost određenim problemima. Primjerice, dodatni unos omega-3 masnih kiselina može pomoći u kontroli iritacije kod nekih pasa sa svrbežom. U pojedinim slučajevima može pridonijeti smanjenju potrebe za antihistaminicima, ali samo kao dio plana koji je odobrio veterinar. Prehrana ljubimaca ne smije se prilagođavati lijekovima bez stručne procjene jer uzrok svrbeža može biti infekcija, parazit, alergija ili druga bolest.
Omega-3 masne kiseline mogu pridonijeti smanjenju upalnih procesa na koži mačaka. Njihova količina mora biti primjerena cijelom obroku, a proizvod treba dozirati prema uputi stručnjaka. Više nije uvijek bolje. Prekomjeran dodatak masti mijenja energetsku vrijednost obroka, može utjecati na probavu i otežati održavanje zdrave tjelesne mase. Zbog toga je važno promatrati ne samo stanje dlake nego i stolicu, apetit i težinu životinje.
Osim omega-3 masnih kiselina, korisne su i druge esencijalne masne kiseline. One sudjeluju u održavanju kožne barijere, gipkosti kože i urednog izgleda dlake. Prehrana ljubimaca koja sadrži odgovarajuću količinu kvalitetnih masti može pomoći da dlaka ostane sjajna i podatna. Međutim, masnoće ne mogu nadoknaditi manjak kvalitetnih proteina jer se dlaka najvećim dijelom gradi od proteinskih struktura.
Proteini osiguravaju aminokiseline potrebne za obnovu kože i rast dlake. Zato prehrana ljubimaca mora sadržavati dovoljno kvalitetnih i probavljivih izvora proteina. Kada je unos nedostatan, kada su izvori proteina slabo probavljivi ili kada životinja zbog bolesti ne iskorištava hranu dobro, dlaka može izgubiti gustoću i kvalitetu. To ne znači da svakoj životinji treba hrana s najvećim mogućim udjelom proteina. Potrebna je količina koja odgovara vrsti, dobi, zdravstvenom stanju i energetskoj potrošnji.
Prehrambeni profil psa i mačke
Prema podacima koje navodi Robin Downing, doktorica veterinarske medicine iz VCA Hospitals, okvirni idealni prehrambeni profil prosječnog odraslog psa može uključivati sljedeće vrijednosti izražene na osnovi suhe tvari:
- 25 do 30 posto proteina
- 10 do 15 posto masti
Za štene se u istom izvoru navodi profil koji uključuje:
- 30 do 35 posto proteina na osnovi suhe tvari
- 15 do 30 posto masti na osnovi suhe tvari
Za štence i odrasle pse ukupna probavljivost hrane trebala bi biti viša od 80 posto. Probavljivost opisuje koliko se hranjivih tvari iz obroka može iskoristiti, ali sama vrijednost ne govori sve o kvaliteti hrane. Prehrana ljubimaca mora istodobno osiguravati potpun profil hranjivih tvari, odgovarajuću energetsku vrijednost i dobru podnošljivost. Hrana koja na papiru izgleda dobro neće biti idealna ako redovito izaziva probavne smetnje ili je životinja odbija jesti.
Za mačju hranu u izvornom tekstu navodi se sljedeći prehrambeni profil:
- Manje od 25 posto proteina
- 20 do 24 posto masti
Mačke imaju drukčije prehrambene potrebe od pasa, pa se pseća i mačja hrana ne bi trebale dugoročno međusobno zamjenjivati. Prehrana ljubimaca mora poštovati biološke razlike među vrstama. Mačkama su potrebni specifični nutrijenti u količinama i oblicima koji se ne podudaraju uvijek s potrebama pasa, zbog čega univerzalni pristup može dovesti do neravnoteže.
Pri tumačenju postotaka važno je razumjeti razliku između vrijednosti navedenih na pakiranju i vrijednosti preračunanih na suhu tvar. Pravilno procijenjena prehrana ljubimaca ne temelji se na jednoj brojci, nego na odnosu svih sastojaka. Hrana s mnogo vlage može imati niži postotak proteina na deklaraciji, iako je udio na osnovi suhe tvari znatno viši. Zato usporedba mokre i suhe hrane samo prema brojci na prednjoj strani pakiranja može biti pogrešna. Veterinar ili veterinarski nutricionist može pomoći pri pravilnom preračunu i procjeni cijelog obroka.
Za pse i mačke važni su i esencijalni minerali te vitamini, uključujući cink, bakar, vitamine A, B, C i E. Ti nutrijenti sudjeluju u različitim procesima koji podupiru kožu i dlaku. Prehrana ljubimaca treba ih sadržavati u uravnoteženim količinama jer i nedostatak i višak mogu biti problematični.
- Bakar pomaže održavanju pravilne pigmentacije dlake i kože
- Cink pomaže u sprječavanju parakeratoze
- Vitamin A sudjeluje u proizvodnji sebuma i diferencijaciji stanica epiderme
- Vitamini skupine B pomažu u sprječavanju kožnih lezija i održavanju vlažnosti kože
- Vitamin C sudjeluje u sintezi kolagena
- Vitamin E djeluje kao antioksidans i pomaže u zaštiti od problema poput alopecije, seboreje i kožnih infekcija
Bakar i cink posebno su važni jer sudjeluju u procesima povezanim s pigmentacijom, stvaranjem keratina i obnovom kože. Ipak, dodatke tih minerala ne treba davati naslijepo. Njihova međusobna ravnoteža utječe na apsorpciju, pa samostalno povećavanje jedne tvari može pogoršati status druge. Prehrana ljubimaca zato se procjenjuje kao cjelina, a ne kao popis pojedinačnih sastojaka koje treba dodavati jedan po jedan.
Vitamini također imaju različite uloge. Vitamin A povezan je s razvojem i obnovom površinskih stanica kože, dok vitamini skupine B sudjeluju u brojnim metaboličkim procesima. Vitamin C važan je za sintezu kolagena, a vitamin E pruža antioksidacijsku zaštitu. Njihova prisutnost u potpunoj hrani obično je prilagođena ciljanoj vrsti i životnoj fazi. Dodavanje velikih doza bez procjene može narušiti ravnotežu obroka.
Kako sigurno pratiti promjene
Promjena hrane ne daje nužno vidljiv rezultat preko noći. Koži treba vrijeme za obnovu, a dlaka raste u ciklusima. Korisno je fotografirati ista područja pod sličnim osvjetljenjem, bilježiti učestalost češanja i pratiti količinu prhuti na četki ili mjestu za spavanje. Tako se prehrana ljubimaca može procjenjivati prema promjenama kroz vrijeme, a ne prema dojmu jednog dana.
Svaku novu hranu u pravilu treba uvoditi postupno kako bi se smanjila mogućnost probavnih smetnji. Postupna prehrana ljubimaca tijekom prijelaza omogućuje lakše praćenje podnošljivosti nove formule. Istodobno uvođenje nove hrane, dodatka, šampona i lijeka otežava prepoznavanje onoga što je doista pomoglo ili izazvalo problem. Praktičnije je promjene provoditi prema veterinarskom planu i voditi jednostavnu evidenciju o obrocima, poslasticama, dodacima i simptomima.
Posebnu pažnju treba posvetiti poslasticama i hrani koju daju različiti članovi kućanstva. Male količine mogu se tijekom dana zbrojiti, promijeniti energetsku vrijednost obroka i narušiti plan koji je osmislio veterinar. Prehrana ljubimaca obuhvaća sve što životinja pojede – ne samo sadržaj glavne zdjelice. To uključuje nagrade za trening, ostatke sa stola, žvakalice, dodatke i hranu koju ljubimac pronađe bez nadzora.
Veterinarski pregled potreban je kada su promjene nagle, kada se koža zacrveni ili postane bolna, kada nastanu ranice, neugodan miris, vlažna područja, opsežno ispadanje dlake ili snažan svrbež. Takvi znakovi mogu zahtijevati liječenje koje sama promjena hrane ne može zamijeniti. Prehrana ljubimaca tada ostaje važan dio potpore, ali se mora uskladiti s dijagnostikom i terapijom osnovnog problema.
Više o cjelovitoj skrbi za kućne ljubimce
Njega kože i dlake povezana je s redovitim četkanjem, primjerenim kupanjem, zaštitom od parazita, održavanjem zdrave tjelesne mase i pravodobnim veterinarskim pregledima. Kada se ti postupci usklade s potpunim i dobro podnošljivim obrocima, vlasnik lakše prepoznaje promjene i može preciznije opisati što se događa. Prehrana ljubimaca tada postaje mjerljiv dio svakodnevne skrbi, a ne povremena reakcija na već razvijen problem.
