Pitanje:
Trener je preporučio “desenzitizaciju” za anksioznost mog psa zbog odvajanja. Što to znači?
Odgovor:
Kod ozbiljnijih problema povezanih sa stresom, poput anksioznosti zbog odvajanja ili agresivnog ponašanja, preporučuje se konzultacija s pouzdanim trenerom ili bihevioristom. U takvim slučajevima desenzitizacija je obično najčešće korištena metoda tretmana.
Što je desenzitizacija
U osnovi, desenzitizacija znači vrlo postupno izlaganje psa onome što izaziva njegovu nelagodu. Proces obično uključuje kontrauvjetovanje – povezivanje pozitivne stimulacije s okidačem. Ideja je ukloniti neželjeno ponašanje tako da se oko okidača stvori nova, pozitivna asocijacija.
Kako desenzitizacija djeluje
Evo primjera situacije u kojoj je desenzitizacija prikladna. Pas laje i nasrće (anksiozno ponašanje) kad god djeca iz susjedstva projure na biciklima (okidač). Rješenje: Počnite s vrlo ograničenim izlaganjem i povežite prizor djece na biciklima s obiljem poslastica i pohvala (pozitivno pojačanje). S vremenom će pas početi voljeti ili barem ignorirati bicikliste, umjesto da ih doživljava kao izvor nervoze.
Evo kako bi desenzitizacija mogla izgledati u ovom scenariju: postavite mali bicikl na kraj dvorišta. Ako pas može podnijeti pogled na njega (bez lajanja ili nasrtanja), pohvalite ga i dajte mu poslastice. Ako ga bicikl uznemiruje, premjestite ga u susjedno dvorište (ili niže niz ulicu – koliko god je potrebno da bi pas ostao smiren).
Postupno pomičite bicikl bliže svom dvorištu, nagrađujući psa poslasticama i pohvalama pri svakom novom koraku. Zatim zamolite prijatelja da stane pokraj bicikla, ali da ne vozi. Ako pas reagira mirno, nagradite ga. Sljedeći korak je da prijatelj sjedne na bicikl, ali da ostane nepomičan, a zatim da se lagano odveze nekoliko metara, potom nešto brže i dalje. Svaki put kad se poveća intenzitet izlaganja, pas prima poslastice i pohvale. Cilj je da pas s vremenom potpuno prestane reagirati na bicikle koji prolaze.
Koliko traje desenzitizacija
Gore navedeni primjer vrlo je širok opis postupnog i specifičnog procesa. Svaki korak može zahtijevati nekoliko sesija, nekoliko dana ili čak tjedana – ili se mora dodatno podijeliti na još manje korake kako bi pas mogao udobno prihvatiti ono što se od njega traži. Brzina napretka ovisi o samom psu. I u ovom slučaju savjetovanje s trenerom iznimno je preporučljivo.
