Kada se tjelesna temperatura psa opasno snizi ispod normale, organizam više ne može održavati osnovne životne funkcije na sigurnoj razini. Takvo stanje naziva se hipotermija i najčešće nastaje nakon predugog izlaganja niskim temperaturama, osobito ako je dlaka mokra, a okoliš hladan i vjetrovit.
Kako temperatura pada, usporavaju se rad srca i disanje, a cirkulacija postaje slabija. Ako hipotermija traje dugo ili je izrazito teška, posljedice mogu uključivati neurološke probleme (uključujući komu), srčane komplikacije, zatajenje bubrega, vrlo sporo ili potpuno izostalo disanje, ozebline te, u krajnjem slučaju, smrt.
Tijekom jednog snažnog hladnog vala prije nekoliko godina, žena iz Chicaga ostavila je psa u kućici za pse dvanaest sati. Temperature su pale do minus 15 stupnjeva Fahrenheita. Nažalost, pas je uginuo zbog hipotermije. Policija je ženu uhitila nakon dojave i teretila je za okrutnost prema životinjama.
Riječ je o potresnoj priči – i o situaciji koja se nikada nije smjela dogoditi. Nažalost, mnogi psi svake godine stradavaju na sličan način. Takvi slučajevi pokazuju koliko ovo stanje može biti ozbiljno i smrtonosno te zašto pse uvijek treba skloniti s hladnoće i prijaviti znakove zanemarivanja, osobito tijekom zimskih mjeseci.
Ako kod svog psa primijetite znakove hipotermije, odmah poduzmite korake kako biste ga zagrijali. Bez odgode nazovite veterinara i zatražite upute ili hitan pregled. U nastavku se nalaze najvažnije informacije o simptomima, uzrocima, mogućnostima liječenja i načinima prevencije kako se hipotermija ne bi dogodila vašem ljubimcu.
Simptomi hipotermije kod pasa
Simptomi hipotermije kod pasa postaju sve izraženiji kako tijelo reagira na pad temperature i postupno “gasi” sustave koji više ne mogu raditi u normalnom ritmu. Upravo zato je rana procjena stanja presudna: što se prije reagira, veća je vjerojatnost brzog oporavka bez komplikacija.
Iako se hipotermija u praksi ne viđa svakodnevno, veterinari ističu da se najčešće javlja kada skrbnici ne prepoznaju rane znakove ili pogrešno procijene koliko dugo pas može biti vani. Do nje može doći i kada se ljubimac greškom ostavi vani preko noći, osobito u uvjetima vjetra, vlage i niskih temperatura.
Rani znakovi ponekad izgledaju “bezazleno”, pa ih je lako zamijeniti s umorom ili običnim drhtanjem. Međutim, kod hipotermije je tipično da drhtanje može biti snažno u početku, a zatim prestane kada tijelo više nema energije za proizvodnju topline – taj trenutak zahtijeva hitnu reakciju.
Ako uočite sljedeće znakove kod svog psa, odmah ga utoplite i uputite se u hitnu veterinarsku službu ili kontaktirajte dežurnu ambulantu za daljnje upute:
- Jako drhtanje i tresenje nakon čega drhtanje prestaje
- Pospanost, letargija, slabost ili neuobičajeno sporo reagiranje
- Dlaka i koža hladne na dodir
- Tjelesna temperatura ispod 95 stupnjeva (Fahrenheit)
- Smanjena frekvencija rada srca
- Proširene zjenice (crni unutarnji krug oka izgleda veći)
- Desni i unutarnji kapci blijedi ili plavičasti
- Poteškoće pri hodu, nesiguran korak ili teturanje
- Poteškoće s disanjem ili vrlo sporo disanje
- Stanje omamljenosti, gubitak svijesti ili koma
Važno je razumjeti da se klinička slika može razlikovati ovisno o veličini psa, gustoći dlake, dobi i općem zdravstvenom stanju. Mali psi i psi kratke dlake često brže gube toplinu, dok vrlo mladi i vrlo stari psi teže reguliraju tjelesnu temperaturu. Bez obzira na razlike, hipotermija je hitno stanje kada se pojave znakovi poput plavičastih desni, prestanka drhtanja, otežanog disanja ili gubitka svijesti.
Mjerenje temperature može pomoći u procjeni rizika, ali se pritom treba ponašati oprezno i smireno. Ako je pas uznemiren ili slab, nemojte gubiti vrijeme na višestruke pokušaje – prioritet je postupno zagrijavanje i što brži dolazak veterinaru. U svakoj sumnji, tretirajte situaciju kao moguću hipotermiju i postupajte hitno.
Uzroci hipotermije kod pasa
Hipotermija kod pasa najčešće nastaje zbog predugog boravka na vrlo niskim temperaturama bez mogućnosti da se pas ugrije. Ipak, može se dogoditi i pri “normalnijim” temperaturama ako postoje dodatni rizični čimbenici – primjerice, ako je pas vrlo mlad ili vrlo star, ako je pod anestezijom ili ako je bolestan i oslabljen.
Ulogu mogu imati i zdravstvena stanja koja utječu na regulaciju temperature. Psi koji imaju bolesti povezane s hipotalamusom, uključujući hipotireozu, također mogu biti pod većim rizikom. U tim situacijama pas može sporije reagirati na hladnoću, a organizam teže održava stabilnu temperaturu.
Osim izravnog izlaganja hladnoći, rizik se povećava kada se hladnoća kombinira s vlagom, vjetrom ili dugotrajnim mirovanjem. Mokra dlaka gubi izolacijska svojstva, a vjetar dodatno “oduzima” toplinu s površine tijela. Pas koji je umoran, iscrpljen ili nepokretan može brže ući u hipotermiju jer ne može dovoljno učinkovito stvarati toplinu kretanjem.
Ovo su neki drugi mogući uzroci koji mogu pridonijeti nastanku hipotermije:
- Mokra dlaka ili koža
- Dugotrajan boravak u hladnoj vodi
- Šok
U praksi se često radi o kombinaciji čimbenika. Primjerice, pas može upasti u hladnu vodu, izaći s potpuno mokrom dlakom i potom ostati na vjetru ili snijegu. Drugi scenarij uključuje psa koji je nakon operacije još omamljen od anestezije i ne može se normalno zagrijati. U oba slučaja hipotermija se može razviti brže nego što skrbnik očekuje.
Dodatno, uvjeti smještaja igraju veliku ulogu. Kućica za psa znači vrlo malo ako je vlažna, bez izolacije i bez zaštite od vjetra. Čak i kada pas ima sklonište, dugotrajno izlaganje hladnoći može nadvladati njegovu sposobnost održavanja temperature, osobito ako nema suhe podloge, ako je pothranjen ili već ima zdravstvene probleme. Zato je korisno promatrati ponašanje psa – ako traži zaklon, podvlači rep, podiže šape od hladne podloge ili se pokušava sklupčati na neuobičajen način, može biti na granici pothlađivanja.
Liječenje hipotermije kod pasa
Liječenje hipotermije treba započeti odmah jer se stanje može brzo pretvoriti u životno ugrožavajuću hitnost. U prvim minutama cilj je postupno i sigurno podići tjelesnu temperaturu, smanjiti gubitak topline i što prije uključiti veterinarsku skrb.
Važno je naglasiti da “brže” nije uvijek i “bolje”. Preagresivno zagrijavanje, osobito vrućim izvorima topline izravno na koži, može uzrokovati opekline ili opterećenje organizma. Kod sumnje na hipotermiju preporučuje se kontrolirano zagrijavanje uz stalno promatranje disanja, svijesti i reakcija psa.
Ako sumnjate da vaš ljubimac ima hipotermiju, poduzmite sljedeće korake:
- Maknite ljubimca s hladnoće i smjestite ga u toplu prostoriju.
- Temeljito ga osušite ručnicima ili sušilom za kosu na niskoj temperaturi, držeći ga oko dvanaest inča udaljeno.
- Umotajte ljubimca u deku. Prije toga je možete zagrijati u sušilici za rublje.
- Boce s toplom vodom omotajte ručnicima (kako biste spriječili opekline) i položite ih na trbuh psa.
- Grijaće podloge mogu se koristiti ako je pas suh, ali ga nadzirite kako ne bi grizao kablove.
- Dopustite psu da pije tople tekućine.
- Provjerite temperaturu termometrom. Ako je ispod 95 stupnjeva, pas može biti u riziku od hipotermije. Odmah ga odvedite veterinaru.
Ako je temperatura iznad 95 stupnjeva Fahrenheita, ponovno je izmjerite svakih deset do 15 minuta kako biste procijenili težinu hipotermije dok provodite tehnike zagrijavanja. Kada temperatura dosegne 100 stupnjeva ili više, možete ukloniti bocu s toplom vodom, ali nastavite održavati psa na toplom.
Čak i kada temperatura dosegne 99 stupnjeva ili više, psa treba pregledati veterinar istoga dana. Jedan događaj hipotermije može biti štetan i povećati sklonost ponavljanju, osobito ako je postojao temeljni problem koji je doveo do pothlađivanja.
Ako pas ne pokazuje poboljšanje nakon zagrijavanja unutar 30 do 45 minuta, odmah idite u hitnu veterinarsku ambulantu.
U veterinarskoj praksi liječenje se obično prilagođava težini stanja. Kod blažih slučajeva naglasak je na kontroliranom zagrijavanju i praćenju, dok kod težih slučajeva može biti potrebno intenzivno praćenje vitalnih funkcija. U svakom slučaju, hipotermija zahtijeva stručnu procjenu jer usporeno disanje, slab puls i poremećaji svijesti mogu upućivati na stanje koje se brzo pogoršava.
Dok ste na putu do veterinara, nastojte održati psa u stabilnom položaju i minimalno ga izlagati stresu. Ako je pas slab, nemojte ga poticati na kretanje “da se ugrije” – to može dodatno iscrpiti organizam. Umjesto toga, toplina, suhoća i mir su prioriteti, uz stalno praćenje disanja i svijesti. Ako se pojave plavičaste desni, izrazito plitko disanje ili gubitak svijesti, situacija se smatra hitnom i zahtijeva neposredan dolazak u dežurnu službu.
Prevencija hipotermije kod pasa
Hipotermija se može spriječiti tako da se psu ne dopušta predug boravak vani tijekom vrlo hladnog vremena ili u blizini ledeno hladne vode. Prevencija se svodi na procjenu uvjeta, razumijevanje individualne tolerancije psa i pravodobno sklanjanje u toplo, suho okruženje.
Obratite pozornost na to kako vaš ljubimac podnosi hladnoću jer vrlo mladi i vrlo stari psi, mali psi i psi kratke dlake mogu biti osjetljiviji. Ako se vaš pas uklapa u taj opis, razmislite o tome da ga opremite psećim puloverom ili jaknom te čizmicama za zaštitu šapa tijekom izlazaka.
“Sprej za kuhanje može se nanijeti i na šape kako bi se spriječilo nakupljanje snježnih kuglica i hladne šape,” kaže dr. Armstrong. Postoji i više proizvoda poput voska za šape koji se mogu koristiti za zaštitu psećih stopala zimi, osobito kod pasa koji odbijaju nositi čizmice.
Iznad svega, koristite zdrav razum. Ako je vama prehladno da izađete van čak i kada ste dobro utopljeni, velika je vjerojatnost da je isto i vašem psu.
Korisno je uspostaviti rutinu zimskih izlazaka: kraće šetnje češće, uz mogućnost brzog povratka u toplo. Nakon povratka kući, provjerite jesu li dlaka i šape suhe te uklonite snijeg ili vlagu, osobito između prstiju. Mokra dlaka i hladna podloga najbrže “pomažu” da se hipotermija razvije, zato je sušenje nakon šetnje jednostavna, ali važna mjera.
Posebnu pažnju obratite na pse koji vole boraviti na terasama, u dvorištu ili na balkonu. Čak i kada se čini da je pas “naviknut”, promjene vremena mogu biti nagle. Vjetar i vlaga često čine osjećaj hladnoće znatno gorim nego što pokazuje termometar, pa vrijeme provedeno vani treba prilagoditi stvarnim uvjetima, a ne samo brojci temperature.
Poduzimate li mjere kako biste spriječili hipotermiju kod svog psa? Na koji način osiguravate da vaš ljubimac tijekom zime ostane siguran i topao? Podijelite svoja iskustva u komentarima.
Christine McLaughlin stručnjakinja je za prvu pomoć kućnim ljubimcima te slobodna spisateljica, urednica i autorica.
