Konjunktivitis kod pasa, koji vlasnici često opisuju kao crveno ili ružičasto oko, upala je spojnice – tanke sluznice koja prekriva unutarnju stranu vjeđa i dio bjeloočnice. Upaljeno oko može svrbjeti, peći i boljeti, pa pas često žmirka, trlja lice šapom ili izbjegava jako svjetlo. Pravodobno prepoznavanje problema važno je zato što neliječena upala može pogoršati nelagodu, oštetiti osjetljive strukture oka i omogućiti razvoj dodatne infekcije. Promjene na oku ne bi trebalo liječiti nasumično jer različiti uzroci mogu izgledati vrlo slično, a zahtijevati potpuno drukčiji pristup.
Iako konjunktivitis kod pasa može nalikovati istoimenoj tegobi u ljudi, konjunktivitis često nije posljedica zarazne infekcije. Upalu mogu potaknuti prašina, dim, pelud, dlačice, kemijska sredstva, strano tijelo ili mehanička ozljeda. U drugim slučajevima riječ je o bakterijskoj ili virusnoj infekciji, smanjenom stvaranju suza, nepravilnosti vjeđa ili bolesti koja zahvaća cijeli organizam. Zbog toga crvenilo samo po sebi nije dovoljno za postavljanje dijagnoze. Važni su izgled iscjetka, trajanje simptoma, zahvaćenost jednog ili oba oka te opće stanje psa.
Pregled veterinara potreban je kako bi se utvrdilo je li konjunktivitis samostalna upala ili posljedica drugog poremećaja. Veterinar može pregledati vjeđe, spojnicu, rožnicu i suzne kanale te procijeniti postoji li ozljeda, strano tijelo, bol ili poremećaj stvaranja suza. Posebno je važno brzo reagirati ako pas ne može otvoriti oko, ako je rožnica zamućena, ako je prisutna jaka bol ili ako se stanje naglo pogoršava. Terapija se bira prema uzroku, a lijekovi namijenjeni ljudima ne bi se smjeli primjenjivati bez veterinarske upute.
Uzroci konjunktivitisa kod pasa
Konjunktivitis nastaje kada se spojnica nadraži, ozlijedi ili inficira. Budući da je ta sluznica izravno izložena okolišu, reagira na brojne podražaje. Ponekad je uzrok jednostavan i prolazan, primjerice kratkotrajna izloženost prašini, ali upala može biti povezana i s ozbiljnijim očnim bolestima. Veterinar zato ne procjenjuje samo crvenilo nego utvrđuje je li konjunktivitis povezan s promjenama na rožnici, očnom tlaku, vjeđama ili suznom sustavu. Ako je zahvaćeno samo jedno oko, češće se razmatra lokalni uzrok poput stranog tijela ili ozljede, dok obostrane promjene mogu upućivati na alergiju, infekciju ili sustavnu bolest.
Među čestim uzrocima nalaze se:
- Nadražujuće tvari u zraku, uključujući dim, prašinu, aerosole, parfeme i pare sredstava za čišćenje
- Strano tijelo zaglavljeno na površini oka ili ispod vjeđe, primjerice travka, pijesak, sitna grančica ili dlaka
- Alergijska reakcija na pelud, grinje, plijesan ili druge tvari iz okoliša
- Bakterijske infekcije, među kojima se mogu pojaviti bakterije iz rodova streptokoka i stafilokoka
- Virusne infekcije koje zahvaćaju oko samostalno ili u sklopu šire bolesti
- Štenećak i druge bolesti koje mogu izazvati očne i dišne simptome
- Infekcije gornjih dišnih putova praćene kihanjem, kašljem ili iscjetkom iz nosa
- Suho oko, odnosno nedovoljno stvaranje suza koje inače štite i podmazuju površinu oka
- Začepljeni ili suženi suzni kanali zbog kojih se suze ne odvode pravilno
- Nepravilan položaj vjeđa ili trepavica koje stalno dodiruju i nadražuju rožnicu
- Ozljeda oka nastala udarcem, ogrebotinom, igrom, sukobom s drugom životinjom ili kontaktom s vegetacijom
- Glaukom i druga bolna očna stanja koja mogu izazvati crvenilo, suzenje i promjenu izgleda oka
- Imunosno posredovane bolesti u kojima obrambeni sustav organizma napada vlastita tkiva
Rjeđe konjunktivitis može pratiti tumorsku promjenu na oku, vjeđi ili okolnom tkivu. Također se mogu pojaviti ružičaste izrasline koje izgledom podsjećaju na tumor, ali nisu nužno zloćudne. Takve promjene ne mogu se pouzdano procijeniti samo prema fotografiji ili boji, pa je potreban veterinarski pregled, a katkad i dodatna dijagnostika. Svaka kvržica koja raste, krvari, mijenja oblik ili ometa zatvaranje vjeđe zahtijeva osobitu pozornost.
Određene pasmine mogu biti sklonije pojedinim bolestima spojnice. Kod škotskih ovčara češće se opisuju ružičaste lezije koje mogu nalikovati masama, dok njemački ovčari imaju predispoziciju za plazmacelularni konjunktivitis. Sama pasmina ipak nije dovoljna za dijagnozu. Veterinar mora razlikovati nasljednu sklonost od alergije, infekcije, suhog oka, ozljede ili drugih stanja koja mogu uzrokovati gotovo jednake vanjske znakove.
Okoliš i svakodnevne aktivnosti također mogu imati važnu ulogu. Pas koji često trči kroz visoku travu, vozi se s glavom izvan prozora, boravi u zadimljenom prostoru ili se kupa u onečišćenoj vodi izložen je većoj količini čestica koje mogu dospjeti u oko. To ne znači da će se konjunktivitis sigurno razviti, ali vlasnik treba obratiti pozornost na naglo žmirkanje, trljanje lica i pojačano suzenje nakon takvih aktivnosti. Ako se smetnje ne povuku brzo ili su izražene, pregled je sigurniji od čekanja.
Simptomi konjunktivitisa kod pasa
Najuočljiviji znak je ružičasta ili crvena boja spojnice i bjeloočnice. Crvenilo može biti blago ili izrazito, a ponekad je vidljivo tek kada se vjeđa pažljivo podigne. Konjunktivitis se može pojaviti na jednom oku ili na oba oka istodobno. Osim boje, važni su vrsta iscjetka, stupanj otekline i ponašanje psa. Prozirne suze češće prate nadraženost ili alergiju, dok gust, žut ili zelenkast iscjedak može biti povezan s bakterijskom infekcijom, ali izgled iscjetka sam po sebi nije dovoljan za sigurnu procjenu uzroka.
Mogući simptomi uključuju:
- Natečene, crvene ili osjetljive vjeđe
- Pojačano suzenje ili vlažnu dlaku ispod oka
- Proziran, sluzav, žućkast, zelenkast ili gnojan iscjedak
- Žmirkanje, djelomično zatvaranje oka ili odbijanje otvaranja oka
- Učestalo treptanje i kratki grčevi vjeđa
- Oteklinu spojnice, koja može izgledati poput mekanog nabora oko oka
- Trljanje oka šapom, o tepih, namještaj ili tlo
- Slijepljene vjeđe nakon spavanja zbog osušenog iscjetka
- Osjetljivost na svjetlo i povlačenje u tamniji prostor
- Kihanje, kašalj ili iscjedak iz nosa ako postoji bolest dišnih putova
- Promjenu prozirnosti rožnice, plavičastu nijansu ili vidljivu ranicu
- Promjenu ponašanja, razdražljivost ili izbjegavanje dodira oko glave
Blagi konjunktivitis bez boli ponekad se povuče nakon uklanjanja nadražujuće tvari, ali izraženo žmirkanje, trljanje i nemogućnost otvaranja oka znakovi su da pas osjeća bol. Bolno oko može upućivati na oštećenje rožnice, strano tijelo, povišen očni tlak ili drugi hitniji problem. Konjunktivitis tada nije jedino stanje koje treba razmotriti. Odgađanje pregleda može dopustiti pogoršanje ozljede, osobito ako pas šapom dodatno oštećuje površinu oka.
Vlasnik može nježno promatrati oko pri dobrom svjetlu, ali ne bi trebao silom razmicati vjeđe ni pokušavati ukloniti predmet koji je zaboden u tkivo. Nije preporučljivo koristiti stare kapi, tuđu terapiju ili pripravke koji su ostali od prethodne bolesti. Pojedine kapi mogu privremeno smanjiti crvenilo, a pritom pogoršati određene ozljede rožnice. Sigurnije je zabilježiti kada su simptomi počeli, je li zahvaćeno jedno ili oba oka, kakav je iscjedak i je li pas bio izložen prašini, dimu, travi, kemikalijama ili mogućoj ozljedi.
Liječenje konjunktivitisa kod pasa
Liječenje ovisi o uzroku, pa isti postupak nije prikladan za svakog psa. Kada je konjunktivitis posljedica blagog nadražaja, veterinar može preporučiti ispiranje oka odgovarajućom sterilnom otopinom te lokalnu terapiju za smanjenje upale i nelagode. Ako je uzrok alergija, važan dio postupka može biti uklanjanje alergena ili smanjenje izloženosti, a prema procjeni veterinara mogu se primijeniti lijekovi protiv alergijske reakcije. Cilj nije samo ublažiti crvenilo nego ukloniti čimbenik koji stalno potiče upalu.
Kod sumnje na bakterijsku infekciju veterinar može propisati antibiotik u obliku kapi, masti ili lijeka koji se daje na usta. Među djelatnim tvarima koje se u određenim slučajevima koriste nalaze se oksitetraciklin, tobramicin i ciprofloksacin, ali izbor ovisi o pregledu, vrsti infekcije i stanju rožnice. Ponekad se kombinira više lijekova kako bi se obuhvatili mogući uzročnici ili istodobno liječila bol i upala. Kada se liječi konjunktivitis, propisanu terapiju treba primjenjivati točno prema uputi, bez preskakanja doza i bez prekidanja čim oko izgleda bolje.
Prije nanošenja kapi ili masti vlasnik treba oprati ruke i, ako je veterinar tako savjetovao, nježno ukloniti iscjedak sterilnom gazom ili čistim, mekanim materijalom navlaženim odgovarajućom otopinom. Vrh bočice ne smije dodirivati oko, vjeđu ni dlaku jer se tako sadržaj može onečistiti. Ako pas snažno trlja oko, zaštitni ovratnik može spriječiti dodatnu ozljedu. Kod vrlo nemirnih pasa primjenu terapije lakše je obaviti uz pomoć druge osobe, bez grubog držanja i stvaranja nepotrebnog stresa.
Nakon povlačenja infekcije simptomi se obično ne vraćaju ako je uzrok potpuno uklonjen. Ipak, ponavljajući konjunktivitis može značiti da pas i dalje dolazi u kontakt s nadražujućom tvari ili da postoji neriješen problem, primjerice suho oko, nepravilna vjeđa, začepljen suzni kanal ili kronična alergija. U takvim slučajevima ponovno korištenje iste terapije bez pregleda može samo privremeno prikriti znakove. Potrebno je pronaći osnovni uzrok i procijeniti zahtijeva li dugotrajniju kontrolu.
Ako je upala posljedica druge bolesti, liječi se i osnovno stanje. Imunosno posredovane bolesti, štenećak i infekcije gornjih dišnih putova imaju različite terapijske pristupe. Suho oko može zahtijevati redovitu primjenu pripravaka koji nadomještaju suze ili potiču njihovo stvaranje. Nepravilan položaj vjeđa, trepavice koje dodiruju rožnicu, određene izrasline i neke tumorske promjene mogu zahtijevati kirurški zahvat. Kod glaukoma je potrebno brzo snižavanje očnog tlaka jer je riječ o bolnom stanju koje može ugroziti vid.
Kod stanja kao što je konjunktivitis kontrolni pregled važan je kada ga veterinar preporuči, čak i ako je oko naizgled bolje. Vanjsko crvenilo može se smanjiti prije nego što su oštećenje rožnice ili poremećaj stvaranja suza potpuno riješeni. Veterinar na kontroli procjenjuje odgovor na terapiju i odlučuje treba li lijek nastaviti, promijeniti ili postupno ukinuti. Ako se tijekom liječenja pojave jača bol, zamućenje oka, obilniji iscjedak, oticanje ili pogoršanje općeg stanja, pregled ne treba odgađati do dogovorenog termina.
Rizik se može smanjiti izbjegavanjem zadimljenih prostora, agresivnih aerosola, onečišćene vode i situacija u kojima sitne čestice lako ulaze u oči. Nakon šetnje kroz visoku travu korisno je provjeriti oči i okolnu dlaku, osobito ako pas odmah počne žmirkati. Redovita njega dlake oko očiju može smanjiti mehaničko nadraživanje kod pasa s dugom dlakom, ali šišanje u blizini oka treba provoditi oprezno. Cijepljenje prema veterinarskom programu smanjuje rizik od bolesti poput štenećaka, kod kojih se očni simptomi mogu pojaviti kao dio šire kliničke slike.
Ako je pas već imao konjunktivitis, korisno je zapamtiti okolnosti u kojima se pojavio, odgovor na propisanu terapiju i moguće okidače iz okoliša. Takve informacije mogu pomoći veterinaru pri procjeni ponovljenih epizoda, ali prethodna dijagnoza ne znači da je svaki novi napad isti. Novo crvenilo može imati drugi uzrok, pa osobito kod boli, ozljede, zamućenja oka ili naglog gubitka vida treba ponovno provesti pregled.
