Pijelonefritis kod pasa bakterijska je infekcija bubrežne zdjelice i okolnog bubrežnog tkiva, odnosno dijela gornjeg mokraćnog sustava. Najčešće nastaje kada se bakterije iz donjeg mokraćnog sustava, primjerice iz mokraćnog mjehura ili mokraćne cijevi, prošire uzvodno prema mokraćovodima i bubrezima. Takvo širenje infekcije može opteretiti funkciju bubrega, izazvati bol i dovesti do općeg pogoršanja zdravstvenog stanja psa. Iako se pojam ponekad pojednostavljeno povezuje samo s infekcijom mokraćovoda, pijelonefritis zapravo zahvaća strukture unutar bubrega te zahtijeva veterinarsku procjenu i ciljano liječenje.
Pijelonefritis kod pasa može se razviti kada dođe do poremećaja normalnog protoka mokraće, oslabljenog obrambenog mehanizma mokraćnog sustava ili promjena u anatomiji mokraćovoda i mokraćnog mjehura. Važnu ulogu mogu imati i smetnje u radu mišića mokraćnog sustava, promjene u prokrvljenosti bubrega te nepravilan rad spojeva koji bi trebali spriječiti vraćanje mokraće iz mjehura prema bubrezima. Mnogi psi ne pokazuju jasne znakove infekcije gornjeg mokraćnog sustava. Umjesto toga mogu imati simptome koji više nalikuju infekciji mokraćnog mjehura, zbog čega se bolest ne prepoznaje uvijek odmah.
Ako sumnjate da vaš pas ima infekciju mokraćnog sustava, važno je obratiti se veterinaru. Simptomi poput učestalog mokrenja, napinjanja, krvi u mokraći, boli, povraćanja ili povišene tjelesne temperature mogu biti povezani s različitim bolestima. Veterinar na temelju pregleda, analize mokraće, urinokulture i drugih potrebnih pretraga može procijeniti postoji li pijelonefritis kod pasa te odrediti odgovarajući terapijski pristup. Samostalno davanje antibiotika nije primjereno jer izbor lijeka i trajanje terapije ovise o uzročniku, osjetljivosti bakterija i općem stanju životinje.
Simptomi pijelonefritisa kod pasa
Pijelonefritis kod pasa često ne uzrokuje specifične kliničke znakove koji bi odmah upućivali na zahvaćenost bubrega. Pas može djelovati gotovo uobičajeno ili pokazivati samo blage promjene povezane s mokrenjem. U drugim slučajevima simptomi mogu biti izraženiji, osobito ako je infekcija uznapredovala, ako je protok mokraće otežan ili ako je došlo do narušavanja bubrežne funkcije. Budući da bolest najčešće nastaje širenjem infekcije iz donjeg mokraćnog sustava, znakovi mogu nalikovati upali mokraćnog mjehura.
Vlasnik najprije može primijetiti da pas češće traži izlazak, mokri manje količine ili se dulje zadržava u položaju za mokrenje. Neki psi postaju nemirni, cvile ili prekidaju mokrenje zbog nelagode. Mokraća može biti zamućena, neugodnog mirisa ili sadržavati vidljivu krv. Kod pasa koji su navikli obavljati nuždu vani mogu se pojaviti nezgode u kući. Takve promjene ne potvrđuju same po sebi pijelonefritis kod pasa, ali su dovoljan razlog za veterinarski pregled.
Infekcija koja zahvaća bubrege može uzrokovati i opće simptome. Pas može biti umoran, manje zainteresiran za šetnju, igru ili kontakt s ljudima. Apetit može oslabjeti, a neki psi povraćaju ili imaju proljev. Bol se može osjećati u području trbuha ili leđa, pa pas može izbjegavati dodir, zauzimati neuobičajen položaj tijela ili se opreznije kretati. Povišena tjelesna temperatura može pratiti infekciju, ali njezin izostanak ne isključuje bolest.
Ako primijetite sljedeće simptome infekcije mokraćnog sustava, potražite veterinarsku pomoć:
- pojačanu žeđ ili učestalije mokrenje
- otežano mokrenje ili izlučivanje vrlo male količine mokraće
- bol, cviljenje ili napinjanje tijekom mokrenja
- krvavu, zamućenu ili izrazito neugodnu mokraću
- mokrenje u kući kod psa koji je prethodno usvojio higijenske navike
- osjetljivost ili bol u području trbuha i leđa
- letargiju, slabost ili smanjenu zainteresiranost za uobičajene aktivnosti
- gubitak apetita
- povraćanje
- proljev
- povišenu tjelesnu temperaturu
Posebnu pozornost treba obratiti na psa koji se opetovano napinje, a ne uspijeva mokriti ili izlučuje tek nekoliko kapi. Takvo stanje može upućivati na zapreku u mokraćnom sustavu i zahtijeva hitnu procjenu. Pijelonefritis kod pasa može se pojaviti istodobno s kamencima, anatomskim nepravilnostima ili drugim poremećajima koji ometaju normalno pražnjenje mokraćnog mjehura. Odgađanje pregleda u takvoj situaciji može povećati rizik od komplikacija.
Uzroci pijelonefritisa kod pasa
Najčešći uzrok bolesti jest bakterijska infekcija koja se iz donjeg dijela mokraćnog sustava širi prema bubrezima. Među mogućim uzročnicima navode se bakterije poput vrste Escherichia coli i bakterija iz roda Staphylococcus, ali infekciju mogu izazvati i druge bakterije. Zato se liječenje ne bi trebalo temeljiti samo na pretpostavci. Uzorak mokraće i urinokultura pomažu veterinaru utvrditi koja je bakterija prisutna te na koje je antibiotike osjetljiva.
Pijelonefritis kod pasa rjeđe može biti povezan s gljivičnom infekcijom ili širenjem uzročnika krvotokom. Bubrežni kamenci također mogu pogodovati nastanku bolesti jer mogu oštetiti sluznicu, zadržavati bakterije ili ometati protok mokraće. Kada mokraća ne otječe pravilno, bakterije dobivaju povoljnije uvjete za razmnožavanje. Zbog toga veterinar, osim same infekcije, traži i okolnosti koje su omogućile njezin razvoj.
Spol i anatomija mogu utjecati na rizik od infekcija donjeg mokraćnog sustava. Ženke imaju kraću mokraćnu cijev, pa se bakterije lakše mogu proširiti prema mokraćnom mjehuru. Budući da se pijelonefritis kod pasa često razvija nakon infekcije donjeg mokraćnog sustava, ženke mogu biti češće izložene takvom putu širenja. Ipak, bolest se može pojaviti kod psa bilo koje dobi, spola ili pasmine, osobito ako postoji dodatni zdravstveni problem.
Određene prirođene nepravilnosti povećavaju vjerojatnost ponavljanih infekcija. Ektopični mokraćovod stanje je u kojem se mokraćovod ne spaja s mokraćnim mjehurom na uobičajenom mjestu. Takav raspored može uzrokovati stalno curenje mokraće, nepotpuno pražnjenje ili lakše zadržavanje bakterija. Vezikoureteralni refluks znači vraćanje mokraće iz mokraćnog mjehura u mokraćovode. Umjesto da mokraća teče samo prema van, dio se vraća prema bubrezima i može olakšati prijenos bakterija.
Bubrežna displazija prirođena je razvojna nepravilnost bubrega. Pas s takvim stanjem može imati smanjenu funkcionalnu rezervu bubrega, pa infekcija može imati izraženije posljedice. Pijelonefritis kod pasa u takvoj situaciji nije samo izolirana bakterijska upala, nego dio složenijeg problema koji zahtijeva praćenje bubrežne funkcije. Veterinar može preporučiti dodatne krvne pretrage, slikovnu dijagnostiku i kontrolne analize mokraće kako bi procijenio opseg bolesti.
Rizik mogu povećati i bolesti koje mijenjaju imunosni odgovor, sastav mokraće ili sposobnost psa da potpuno isprazni mokraćni mjehur. Šećerna bolest može pogodovati rastu bakterija u mokraćnom sustavu, dok Cushingova bolest i primjena steroidnih lijekova mogu oslabiti obrambene mehanizme organizma. Zatajenje bubrega može dodatno zakomplicirati infekciju jer su bubrezi već funkcionalno opterećeni.
Kateterizacija mokraćne cijevi ponekad je nužan medicinski postupak, ali može povećati rizik od unošenja bakterija ako je pas osjetljiv ili ako kateter mora ostati postavljen. Zadržavanje mokraće, neurološki poremećaji, bolno mokrenje i kamenci u mokraćnom mjehuru mogu spriječiti potpuno pražnjenje. Zaostala mokraća tada postaje sredina u kojoj se bakterije mogu lakše umnožavati. Pijelonefritis kod pasa zbog toga se često ne može trajno riješiti dok se ne ukloni ili barem ne kontrolira osnovni uzrok.
Među stanjima i okolnostima koje mogu povećati rizik nalaze se:
- šećerna bolest
- Cushingova bolest
- primjena steroidnih lijekova
- zatajenje bubrega
- kateterizacija mokraćne cijevi
- zadržavanje mokraće ili nepotpuno pražnjenje mjehura
- kamenci u mokraćnom mjehuru ili bubrezima
Liječenje pijelonefritisa kod pasa
Liječenje obično uključuje antibiotik usmjeren protiv bakterijskog uzročnika. U izvornom terapijskom pristupu antibiotici se često daju tijekom četiri do šest tjedana, ali točno trajanje određuje veterinar prema nalazima, odgovoru na terapiju i kontrolnim pretragama. Pijelonefritis kod pasa zahtijeva dosljedno davanje lijeka u propisanoj dozi i u pravilnim vremenskim razmacima. Prekid terapije čim se pas osjeća bolje može omogućiti preživljavanje dijela bakterija i povratak infekcije.
U idealnim okolnostima antibiotik se odabire prema rezultatu urinokulture i testa osjetljivosti. Ako je pas teško bolestan, veterinar može započeti terapiju prije konačnog nalaza, a zatim je prilagoditi kada dobije rezultate. Kontrolni uzorci mokraće mogu biti potrebni tijekom ili nakon liječenja kako bi se provjerilo je li infekcija uklonjena. Pijelonefritis kod pasa ponekad se vraća ako uzročnik nije potpuno suzbijen ili ako i dalje postoji kamenac, refluks, anatomska nepravilnost ili poremećaj pražnjenja mjehura.
Hospitalizacija može biti potrebna ako pas pokazuje znakove sepse, izrazite slabosti, dehidracije, ponavljanog povraćanja ili pogoršanja bubrežne funkcije. U veterinarskoj ambulanti ili bolnici pas može primati intravenske tekućine, lijekove protiv mučnine, potporu cirkulaciji i druge oblike terapije prema kliničkom stanju. Psi s postojećom bubrežnom bolešću mogu trebati prilagođenu prehranu, ali takve promjene treba provoditi prema preporuci veterinara, a ne nasumičnim izbacivanjem pojedinih namirnica.
Pijelonefritis kod pasa ne liječi se samo suzbijanjem bakterija. Veterinar istodobno procjenjuje postoji li zapreka protoku mokraće, kamenac, razvojna anomalija ili drugi poremećaj. Ako kamen blokira mokraćovod ili mokraćnu cijev, može biti potreban kirurški ili drugi veterinarski zahvat. Kod ektopičnog mokraćovoda ili ozbiljnog refluksa plan liječenja može uključivati specijalističku obradu i korekciju anatomskog problema.
Tijekom kućne njege psu treba omogućiti stalan pristup svježoj vodi i češće prilike za mokrenje. Vlasnik treba pratiti koliko pas pije, koliko često mokri, izgleda li mokraća drukčije te vraćaju li se bol, letargija, povraćanje ili gubitak apetita. Ne treba davati ljudske lijekove protiv bolova niti preostale antibiotike iz prethodnog liječenja. Neki lijekovi namijenjeni ljudima mogu biti štetni za pse, a neprikladan antibiotik može otežati kasnije liječenje.
Kontrolni pregledi važni su i kada simptomi nestanu, jer pas može izgledati bolje prije nego što se infekcija potpuno povuče. Veterinar može ponoviti analizu mokraće, urinokulturu, krvne pretrage ili ultrazvučni pregled kako bi provjerio bubrege i protok mokraće. Pijelonefritis kod pasa može biti znak začepljenja ili druge ozbiljne bolesti koja bez liječenja može ugroziti život. Hitnu pomoć treba potražiti ako pas ne može mokriti, izrazito je slab, neprestano povraća, pokazuje jaku bol ili naglo gubi svijest.
