Policijska uprava New Havena dobila je novog člana tima: trogodišnjeg žutog labradora retrivera po imenu Finn. Prema pisanju The Trumbull Timesa, Finn je prvi pas koji se službeno pridružio redovima ove policijske uprave, čime je za odjel započelo novo poglavlje u pružanju podrške zaposlenicima i zajednici. Njegova uloga neće biti povezana s tipičnim policijskim zadacima kakve ljudi često povezuju sa službenim psima. Umjesto potrage, zaštite ili drugih operativnih aktivnosti, terapijski pas Finn bit će usmjeren na pružanje emocionalne podrške ljudima koji prolaze kroz stresne i traumatične situacije. Njegova prisutnost trebala bi pomoći policajcima, učenicima i drugim članovima zajednice u trenucima kada razgovor može biti težak, a osjećaj sigurnosti i smirenosti posebno važan. Uvođenjem psa u svakodnevni rad policijska uprava želi imati još jedan način za ostvarivanje kontakta s ljudima kojima je potrebna podrška.
Policijska uprava dočekala novog terapijskog psa
Gradonačelnik New Havena Justin Elicker službeno je prisegnuo četveronožnog zaposlenika tijekom konferencije za novinare održane u utorak poslijepodne u sjedištu policije. Time je Finn i formalno predstavljen kao dio policijskog tima. Terapijski pas radit će s osobama koje se suočavaju s tjeskobom, posttraumatskim stresom i drugim poteškoćama povezanima s traumatičnim iskustvima. Istodobno će pružati podršku zaposlenicima policijske uprave, koji se zbog prirode svojeg posla redovito mogu susretati s izrazito stresnim okolnostima. Jedan od ciljeva njegova uključivanja u rad odjela jest i podizanje morala među zaposlenicima. Umjesto da bude vezan samo uz jednu vrstu zadatka, Finnova će se prisutnost koristiti u različitim situacijama u kojima miran i prijateljski kontakt sa životinjom može olakšati komunikaciju. Za policijsku upravu terapijski pas tako predstavlja drukčiji oblik podrške koji se može uključiti onda kada je ljudima teško govoriti o onome što su upravo doživjeli.
Policajac Michael Fumiatti objasnio je zašto je smatrao da bi takav pas mogao biti vrijedan dodatak policijskom odjelu. Istaknuo je da policijski službenici u svojem poslu vide mnoge traumatične događaje te da nema mnogo mehanizama kojima bi se dio takvog stresa mogao ublažiti na zdrav način. Nakon što je proučio dostupna istraživanja o takvoj vrsti podrške, zaključio je da je terapijski pas nešto što bi njihova policijska uprava svakako trebala imati. Njegova izjava pokazuje da se Finnova uloga ne odnosi samo na građane s kojima policija dolazi u kontakt. Jednako je važna i podrška ljudima koji svakodnevno rade u okruženju u kojem se mogu susretati s teškim događajima, traumama i emocionalno zahtjevnim situacijama. Finn bi im trebao ponuditi dodatnu mogućnost rasterećenja i trenutak smirenosti unutar radnog okruženja koje je često nepredvidivo. Fumiatti je upravo u tome prepoznao razlog zbog kojeg bi terapijski pas mogao postati koristan dio policijskog tima.
Načelnik policije New Havena Karl Jacobson priznao je da u početku nije bio potpuno uvjeren u ideju da pas postane dio policijskog osoblja. Sama zamisao razlikovala se od uobičajenog poimanja službenih pasa unutar policijskih struktura, pa je njegova početna suzdržanost bila otvoreno iznesena prilikom predstavljanja Finna. Ipak, iskustvo s njim promijenilo je njegov stav. Jacobson sada terapijskog psa vidi kao dio šire brige o ljudima koji rade u policiji, ali i o zajednici kojoj policijski službenici svakodnevno pomažu. Finnova prisutnost zbog toga nije zamišljena kao simboličan dodatak odjelu, nego kao praktičan način pružanja podrške u okolnostima u kojima tradicionalni policijski alati nisu dovoljni. Terapijski pas može biti prisutan u trenutku kada je nekome potreban mirniji pristup, posebno nakon stresnog ili traumatičnog iskustva.
Jacobson je rekao da isprva nije bio veliki pobornik te ideje, ali da je u međuvremenu zavolio Finna. Naglasio je i da smatra važnim učiniti sve što je moguće za zdravlje i sigurnost policijskih službenika i članova zajednice. Takav pristup objašnjava zašto se uloga psa promatra mnogo šire od običnog maskote ili prijateljskog lica policijske uprave. Terapijski pas Finn trebao bi biti dostupan ljudima u trenucima kada emocionalna napetost otežava razgovor, kada je potrebno smanjiti osjećaj nelagode ili kada se policijski službenici nakon zahtjevnih intervencija moraju nositi s onime čemu su svjedočili. U takvim okolnostima ne očekuje se da Finn zamijeni druge oblike pomoći, nego da postane dodatni resurs kojim se može olakšati prvi kontakt, pružiti osjećaj smirenosti ili stvoriti opuštenije okruženje za komunikaciju.
Finna je policijskoj upravi donirala lokalna neprofitna organizacija For Cameron, koja radi na borbi protiv predoziranja drogama i stigme povezane s ovisnošću. Druga neprofitna organizacija iz Connecticuta, Forever In My Hearts Foundation, spasila je i obučila Finna prije njegova dolaska u New Haven. Pas, koji se sada službeno naziva Officer Finn, prošao je pripremu za svoju novu ulogu prije nego što je postao dio policijske uprave. U izvornom izvješću navodi se i da je ovaj pseći pomagač priznat prema američkom Zakonu o Amerikancima s invaliditetom. Njegov put do policijskog odjela tako je uključivao suradnju različitih organizacija i ljudi koji su sudjelovali u njegovu spašavanju, obuci i pripremi. Za policiju je terapijski pas rezultat te suradnje, a njegov će se rad sada odvijati u konkretnim situacijama s policajcima, učenicima i stanovnicima grada.
Službeni pas već ima ispunjen raspored
Finnov prvi službeni zadatak bit će pridružiti se skupini od 100 djece na ljetnom kampu New Haven Police Activity Leaguea. Ondje će raditi s policajkom Patti Lambe, školskom policijskom službenicom u srednjoj školi Wilbur Cross. Finn trenira s njom još od listopada 2022., pa njihov zajednički rad nije započeo tek njegovom službenom prisegom. Pas i njegova vodičica prošlog su tjedna postali i cimeri, što znači da će njihova svakodnevna suradnja biti još neposrednija. Kada na jesen započne školska godina 2023./2024., Finn će biti prisutan u školi Wilbur Cross i dočekivati učenike koji se vraćaju na nastavu. Upravo školsko okruženje pokazuje koliko različite mogu biti situacije u kojima terapijski pas može pomoći. Za učenike koji prolaze kroz težak trenutak prisutnost smirenog psa može biti dodatni element koji prostor čini manje formalnim i olakšava prvi korak prema razgovoru s odraslom osobom.
Lambe je bila među prvima koji su prepoznali na koji bi način Finn mogao koristiti učenicima. Kao primjer navela je događaj u kojem joj je jedan učenik govorio o ubojstvu svojeg prijatelja. Takve situacije jasno pokazuju koliko razgovor između policijskog službenika i mlade osobe može biti emocionalno težak. Kada netko govori o smrti, nasilju ili drugom traumatičnom iskustvu, formalno okruženje i prisutnost uniformirane osobe mogu dodatno otežati otvaranje i izražavanje osjećaja. U tim trenucima terapijski pas može postati neutralna i smirujuća prisutnost koja ne zahtijeva objašnjenje, odgovor ili određeni način ponašanja. Finnova uloga zato se ne temelji na tome da riješi problem o kojem osoba govori, nego da pomogne stvoriti atmosferu u kojoj se razgovor lakše može dogoditi. Za Lambe, koja radi upravo sa školskom populacijom, takva podrška može imati posebnu vrijednost kada učenici pokušavaju opisati događaje koji su ih duboko pogodili.
Fumiatti je objasnio da se policijski službenici susreću s brojnim traumatičnim situacijama u kojima moraju razgovarati s ljudima. Prema njegovim riječima, mogućnost da u takvom trenutku imaju dodatni alat koji će ljudima pomoći da se osjećaju ugodnije neprocjenjiva je. Terapijski pas tako postaje svojevrsna poveznica između službene policijske uloge i potrebe da se osobi pristupi na način koji će joj smanjiti nelagodu. Posebno u razgovorima koji slijede nakon nasilja, gubitka ili drugih teških događaja, stvaranje osjećaja povjerenja može biti jedan od najtežih dijelova komunikacije. Finnova prisutnost ne mijenja sadržaj tih razgovora, ali može promijeniti atmosferu u kojoj se oni odvijaju. Umjesto isključivo formalnog kontakta s policijom, osoba istodobno dobiva mogućnost interakcije s mirnim psom koji je posebno pripremljen za takvo okruženje. Upravo zato policija terapijskog psa vidi kao dodatak postojećim načinima komunikacije.
Izvan svojih školskih dužnosti Finn će sudjelovati i na događajima u zajednici te posjećivati različite gradske četvrti kao dio nastojanja policije da se približi stanovnicima. Njegov raspored zato neće biti ograničen samo na policijsku postaju ili školu Wilbur Cross. Terapijski pas pojavljivat će se ondje gdje policija pokušava izgraditi neposredniji odnos s građanima i otvoriti prostor za lakšu komunikaciju. Fumiatti je Finna opisao kao još jedan alat kojim policijska uprava može premostiti jaz i lakše razgovarati s ljudima. U tom kontekstu pas može imati drukčiji učinak od uniformirane osobe jer prirodno privlači pozornost i često stvara manje službenu atmosferu. Na događajima u zajednici takva prisutnost može ljudima pružiti jednostavan povod za pristup policijskim službenicima, dok u osjetljivijim situacijama terapijski pas može pomoći da prvi kontakt bude manje napet. Finnova je uloga zato zamišljena kao spoj podrške, prisutnosti u zajednici i lakšeg uspostavljanja komunikacije.
Finn već počinje stvarati i vlastitu skupinu obožavatelja. Njegov novi profil na Instagramu u vrijeme izvornog izvješća imao je gotovo 200 pratitelja. Takav interes pokazuje da je novi član policijske uprave privukao pozornost i izvan svojih službenih obveza. Ipak, njegova glavna vrijednost za odjel nije u popularnosti na društvenim mrežama, nego u kontaktu s ljudima kojima će biti dostupan tijekom školskih aktivnosti, događaja u zajednici i drugih situacija u kojima policija procijeni da njegova prisutnost može pomoći. Kao prvi terapijski pas policijske uprave New Havena, Finn istodobno ima neobičnu i vrlo prepoznatljivu ulogu. Njegova svakodnevica uključivat će ljude različite dobi i iskustava, od učenika do policijskih službenika, a zajednička poveznica tih aktivnosti bit će pružanje smirenije atmosfere u trenucima stresa i napetosti.
Psi ljudima mogu pomagati na različite načine, a važno je razlikovati terapijske, radne i službene pse te pse za emocionalnu podršku jer njihove uloge nisu jednake. U Finnovu slučaju naglasak je na pružanju podrške ljudima u policijskom, školskom i društvenom okruženju. Terapijski pas može sudjelovati u susretima s više ljudi i biti uključen u aktivnosti čiji je cilj smanjiti napetost ili olakšati komunikaciju, dok druge vrste posebno obučenih pasa mogu imati drukčije zadatke i odgovornosti. Finn će svoju novu ulogu obavljati zajedno s policajkom Lambe, ali će istodobno biti dostupan i drugim zaposlenicima te članovima zajednice u okviru programa policijske uprave. Njegov dolazak u New Haven zato je prije svega usmjeren na praktičnu podršku ljudima koji se mogu naći u emocionalno zahtjevnim okolnostima.
