Podignu se kad je pas zainteresiran, spuste kad je tužan, povuku unatrag kad se osjeća ugroženo – čak i bez obzira na sluh, uši su izvrsni pokazatelj raspoloženja. No uši psa nisu samo „govor tijela”, nego i iznimno sposoban slušni aparat. U usporedbi s ljudima, uši psa osjetljivije su i hvataju više visokih frekvencija, zbog čega mnogi psi na sluh računaju više nego na vid. Baš zato što uši psa toliko vjerno „dovode” vanjski svijet, od ključne je važnosti da budu zdrave, čiste i bezbolne.
Redovita briga i pažnja skrbnika često sprječavaju sitne tegobe, a veće probleme otkrivaju na vrijeme. Uši psa lako se pregledavaju – osobito ako se pas navikne na rutinu dodira – pa je održavanje dobre higijene i praćenje promjena jednostavan, ali važan dio skrbi o ljubimcu.
O anatomiji i ulozi sluha
Da bi se bolje razumjele uši psa, pomaže kratak pregled građe. Vanjski dio čini ušna školjka s kožom i dlakom te otvor zvukovoda. Zvukovod je kod pasa savijen i relativno dubok, završava bubnjićem koji vibracije prenosi na sitne koščice srednjeg uha, a zatim prema unutarnjem uhu i pužnici gdje se vibracije pretvaraju u živčane impulse. Ta se složena koordinacija oslanja na zdravu kožu, uredan prolaz zraka i odsutnost viška vlage. Kad su uši psa zdrave, zrak normalno cirkulira, a vosak – u umjerenim količinama – štiti i podmazuje kožu. Kad je nešto poremećeno, uši psa često prve „kažu” da je potrebna pomoć: svrbež, crvenilo, otekline ili neugodan miris znakovi su na koje valja reagirati.
Raznolikost oblika također igra ulogu. Stojeće, poluspuštene ili potpuno spuštene („klaunaste”) uši psa različito propuštaju zrak i zadržavaju vlagu. Dugodlake pasmine u ušnom kanalu mogu imati više dlačica, a neki psi nakon plivanja dulje zadržavaju vlagu. Sve to utječe na svakodnevnu rutinu – ali osnova ostaje ista: nježna, redovita kontrola i po potrebi pravilno čišćenje.
Keep your dog’s ears clean
Uši psa dobrim su dijelom samoočisteće. Svijetlosmeđi, tanki sekret u zvukovodu sasvim je normalan – on pomaže uhu da se štiti i čisti. Dok god je to jedino što vidite, dodatno čišćenje nije potrebno. Međutim, ako primijetite obilnije nakupljanje voska ili masniji sloj po kojem se prst „lijepi”, vrijeme je za temeljito, ali oprezno čišćenje.
Ako vaš ljubimac često boravi na otvorenom, uši psa treba redovito pregledavati kako u kanal ne bi dospjeli travni klasići, sjemenke ili sitni komadići grančica. Takvi uljezi čest su izvor nadražaja i iritacije, a nerijetko prethode infekciji.
Kako očistiti uši psa:
- Upotrijebite mekanu krpicu navlaženu mineralnim uljem ili blagom otopinom namijenjenom psima, primjerice Oti-Clens ili Epi-Otic, koje se mogu nabaviti u većini trgovina za kućne ljubimce.
- Nježno prebrišite kožu koju možete vidjeti u otvoru uha (ne dopustite da tekućina kapa duboko u uho).
- Ne čistite dublje od otprilike 1-1,5 cm u kanalu. Dublje „čačkanje” može oštetiti bubnjić i pogoršati stanje.
Nemojte:
- Koristiti alkohol ili druge otapala – iritiraju kožu i bole.
- Uzimati štapiće s vatom ili predmete kojima se može duboko prodrijeti.
- Koristiti vodu.
- Ispirati štrcaljkom ili špricom.
- Nastaviti ako niste sigurni u svoje postupke. Veterinar može sigurno obaviti čišćenje.
Prije svega, cilj je da uši psa ostanu suhe, bez ogrebotina i bez grubog trljanja. Ako pas pokazuje nelagodu, radije prekinite i dogovorite pregled. Postupno navikavanje – kratki, mirni dodiri, poslasticom nagrađen svaki mali korak – čini čuda i za najosjetljivije uši psa.
Ear problems
Problemi s ušima česti su kod pasa i čine značajan dio svakodnevne veterinarske prakse. Mogu nastati zbog brojnih čimbenika, no najčešći uzroci uključuju:
- Alergije (na hranu ili okolišne alergene)
- Strana tijela, poput trave ili sjemenki
- Mikroorganizme, najčešće bakterije i kvasnice
- Traumu uha – udarac ili ogrebotina koja vodi oticanju
- Hormonalne poremećaje, primjerice hipotireozu
- Višak vlage u uhu
- Imunološke ili nasljedne sklonosti
- Novotvorine
- Ušne grinje
Od svih uzroka, ušne grinje često se viđaju kod štenadi i mladih pasa. To su sitni nametnici koji žive u zvukovodu i ubodima se hrane. Prepoznat ćete ih po snažnom češanju, naglom i učestalom tresenju glavom te po crvenilu, krastevima i ranicama unutar uha. Često se u uhu vidi i vosak koji nalikuje na talog kave – to su osušene krvave naslage -, a nerijetko se osjeti i neugodan miris. Sve to jasan je signal da uši psa trebaju brzu stručnu pomoć.
Još je jedan čest problem hematom uške – „krvni mjehur” na koži ušne školjke. Nastaje kad se pas snažno trese zbog svrbeža pa sitne krvne žile popucaju, a krv se nakupi između slojeva kože. Uši psa tada izgledaju otečeno i bolne su na dodir. To stanje zahtijeva pregled i plan liječenja, ali se uz odgovarajuću skrb dobro rješava.
Najbolja prevencija uvijek je upoznatost s normalnim stanjem. Kad jednom znate kako uši psa izgledaju i mirišu kad su zdrave, svaku ćete promjenu primijetiti u trenu. Dovoljno je tjedno „servisiranje” – dok svom psu nježno češkate glavu, zavirite, pomirišite i provjerite ima li viška voska, crvenila ili vlage.
When it’s time to see a vet
Uši psa lako se pregledavaju, pa je praćenje zdravlja u pravilu jednostavno – iznimka je jedino ako pas zbog boli ne dopušta dodir. Ako primijetite bilo što od sljedećeg, dogovorite pregled kod veterinara:
- Prekomjeran vosak u uhu
- Vosak ili strano tijelo koje je dublje od otprilike 1/2 inča (1-1,5 cm) u kanalu
- Curkanje ili gnojni iscjedak
- Upala i/ili oteklina
- Intenzivno češanje
- Nasilno tresenje glavom
- Krvarenje
- Krvni mjehuri na ušnoj školjci
- Nespremnost na pregled zbog boli
Prilikom pregleda veterinar će upotrijebiti otoskop kako bi vidio dublje dijelove kanala i procijenio bubnjić. Ako su uši psa izrazito bolne ili je prisutan gust iscjedak, najprije će se nježno očistiti vidljivi dio kanala i procijeniti treba li primijeniti lokalnu terapiju, sistemske lijekove ili dodatnu dijagnostiku.
What’s next
Veterinar će pregledati uši psa i na temelju pregleda postaviti radnu dijagnozu. U slučajevima ušnih grinja ili vidljivog stranog tijela odluka se donosi brzo, a liječenje započinje odmah. Ako je potrebno, može se uzeti uzorak sekreta za citološku analizu kako bi se provjerila prisutnost bakterija i kvasnica te time prilagodila terapija. Ponekad se savjetuje i kontrolni pregled kako bi se pratila reakcija na liječenje.
Ako je dijagnoza ušnih grinja potvrđena, slijedi višednevna do mjesečna terapija. Ušne grinje iznimno su zarazne među psima (ne i za ljude) i tvrdokorne, pa je važno dovršiti cijeli protokol, inače će se infestacija brzo vratiti. Čim liječenje započne, grinje mogu „pobjeći” na druge dijelove tijela, što izaziva dodatni svrbež i češanje. Stoga se često preporučuje tretirati cijelog psa jednom tjedno četiri tjedna šamponom i/ili praškom na bazi piretrina. Srećom, većina grinja ne živi dugo bez domaćina, pa u pravilu nije potrebno tretirati kuću ili dvorište, pod uvjetom da se uši psa uredno kontroliraju i liječenje provede do kraja.
Kod bakterijskih ili gljivičnih upala koriste se kapi ili masti s antimikrobnim sastojcima, ponekad i protuupalni lijekovi. Ako je bubnjić oštećen, terapija se pažljivo bira kako bi bila sigurna. Uši psa tada se kontroliraju češće, a vlasnik uči kako pravilno nanijeti lijek, koliko dugo i u kojoj količini. Bitno je nastaviti prema uputi čak i kad se simptomi povuku nakon nekoliko dana – prekid prerano često dovodi do povrata.
Za hematom uške pristup ovisi o veličini, boli i uzroku. Ponekad je dovoljno dreniranje i zavoj uz rješavanje primarnog uzroka svrbeža, a ponekad je potrebna manja kirurška intervencija. U oba slučaja važno je spriječiti daljnje tresenje glave i zaštititi uši psa dok tkivo cijeli.
How to prevent ear problems
Najjednostavnija mjera prevencije je spriječiti ulazak vode duboko u zvukovod. Vlažno okruženje idealno je za razmnožavanje gljivica i bakterija, posebno kod pasa koji imaju spuštene ušne školjke. Tijekom kupanja pripazite da voda ne ulazi u uho; otvor zvukovoda možete lagano zaštititi vaticom. Ako je pas plivač, nakon igre u vodi obavezno ručnikom posušite kaput, a zatim nekoliko mekih pamučnih blazinica prislonite uz otvor kako biste pokupili vlagu koju zrak nije uspio isušiti. Ako su uši psa zdrave, nekoliko kapi sušeće otopine za kućne ljubimce – kupljene u trgovini – može pomoći kad voda ipak uđe u kanal.
Održavanje dlake oko uha kratkom i prozračnom smanjuje nakupljanje vlage i prljavštine. Ako je u zvukovodu mnogo dlačica, s veterinarom ili groomerom dogovorite treba li ih skraćivati. Ne čupajte dlačice na svoju ruku – to može nadražiti kožu i stvoriti ulazna vrata infekciji. Uši psa trebaju glatke, nježne zahvate: skraćivanje škarama ili trimerom oko ulaza dovoljno je za većinu pasmina.
Rutina pregleda najvažnija je: jednom tjedno pogledati, pomirisati, lagano obrisati vidljiv dio i provjeriti reakciju psa. Ako je sve mirno, nema potrebe pretjerivati s čišćenjem. Prečesto čišćenje uklanja zaštitni sloj i može izazvati iritaciju. Kad god posumnjate, bolje je nakratko se javiti veterinaru radi savjeta – uši psa „zahvaljuju” kad su tretirane minimalno, ali ispravno.
Praktični savjeti za svakodnevnu njegu
Uvođenje rutine olakšava i psu i vlasniku. Odaberite mirno vrijeme, primjerice nakon šetnje ili igre kad je pas zadovoljan. Dodirujte uši psa kratko i pohvalite svaki korak. S vremenom produžujte trajanje tako da pas ostane opušten. Neki psi bolje podnose pregled dok sjede uz vlasnika, drugi dok leže. Uvijek pripazite na jezik tijela – ako se uši psa ukoče, glava izmakne ili pas zastenje, zastanite i pokušajte kasnije.
Za osjetljive pse korisno je naučiti naredbe poput „miruj” ili „pusti”, povezane s nagradom. To pomaže u situacijama kad je potrebno kapati lijek ili obrisati višak sekreta. Uši psa tada se povezuju s pozitivnim iskustvom, a skrbnik dobiva više kontrole u hitnim trenucima.
Sezonski čimbenici također utječu. U proljeće i ljeto trava i sjemenke lakše završe u uhu. Nakon boravka u visokoj travi dobro je proći prstom po rubu uške i provjeriti ima li što „pikavo”. Zimi je zrak suh, pa koža može biti osjetljivija; tada je važno izbjegavati agresivna sredstva za čišćenje. Uši psa trebaju jednaku pažnju tijekom cijele godine, ali detalji rutine mogu se prilagoditi vremenu i navikama.
Razlike među pasminama i stilovima života
Pas s uspravnim ušima ima bolju prozračnost kanala, dok spuštene uši više zadržavaju toplinu i vlagu. To ne znači da će prvi zauvijek biti bez problema, a drugi unaprijed osuđeni na upale – to samo sugerira na što paziti. Plivači, psi koji love ili rade u grmlju te ljubimci skloni alergijama zahtijevaju češću kontrolu. Uši psa koji sudjeluju u agilityju ili drugim sportovima ponekad su izložene udarcima ili strugotinama; pregled nakon treninga dobar je običaj.
Hrana i koža povezani su jer alergije mogu potaknuti upalu i svrbež. Ako uz uši psa primjećujete i češanje šapa, lizanje trbuha ili crvenilo na koži, zabilježite kada se simptomi javljaju i obratite se veterinaru. Vođenje kratke bilješke pomaže u prepoznavanju uzorka i skraćuje put do olakšanja.
Što izbjegavati kod kućnog „liječenja”
Unatoč dobroj namjeri, neke su metode rizične. Ne kapajte eterična ulja, ocat, nerazrijeđeni alkohol ili „kućne mješavine”. Ne gurajte gaze, štapiće ili pincete duboko – uši psa time se mogu ozlijediti i problem se gurne prema bubnjiću. Ne prekidajte propisanu terapiju čim „izgleda bolje”. Ako je propisano sedam do deset dana, odradite do kraja. Uši psa sklone su povratku simptoma upravo zbog prekratkih kura ili neredovite primjene.
Kako izgleda kontrolni pregled i kućna skrb nakon liječenja
Kontrola je obično kratka. Veterinar pogleda kako izgledaju uši psa, po potrebi ponovi citologiju i procijeni je li kanal čist. Nakon toga vlasnik dobiva upute za idućih nekoliko tjedana: koliko često provjeravati, čime čistiti i što je znak za raniji povratak na pregled. Kod težih upala ili nakon zahvata zbog hematoma može se preporučiti zaštitni ovratnik koji sprječava češanje i dodatnu traumu. Uši psa tada cijele mirnije i bez novih oštećenja.
Uloga zvuka u svakodnevici
Sluh psu služi za orijentaciju, druženje i igru. Mnogi psi reagiraju na određene tonove ili zvukove igračke. Ako je pas osjetljiv na buku, vrijedi postupno ga navikavati na okidače vrlo tiho, uz nagradu. Nikada ne forsirajte – uši psa i živčani sustav bolje uče kroz male, pozitivne korake nego kroz izlaganje buci koja izaziva strah. Za pse koji često prate vlasnike na koncerte na otvorenom, bučna događanja ili vatromete, najbolja je prevencija izbjegavanje takvih situacija i rana priprema u miru doma.
Sažetak navika koje donose zdravlje
U praksi se sve svodi na nekoliko stalnih, blagih navika: kratak tjedni pregled; ciljano i nježno čišćenje samo kad je stvarno potrebno; pažnja na vlagu nakon kupanja ili plivanja; pravovremeni odlazak veterinaru kad se pojave alarmni znakovi. Uši psa najbolje ostaju zdrave kad ih se dodiruje s pažnjom i razumijevanjem, bez žurbe i bez agresivnih sredstava. Tako ostaju ono što jesu – osjetljivo, ali snažno „prijemno” sredstvo kroz koje vaš ljubimac doživljava svijet.
