9. listopada obilježava se Nacionalni dan osvještavanja o pretilosti kućnih ljubimaca, ali pretilost kod pasa zdravstveni je problem tijekom cijele godine.
Iako se o toj temi često govori sezonski, pretilost kod pasa ne nastaje “preko noći” – riječ je o postupnom procesu koji se nakuplja tjednima i mjesecima, a posljedice se često primijete tek kada pas već izgubi dio pokretljivosti ili kondicije.
Pretilost kod pasa gotovo je jednako česta kao i pretilost kod ljudi. Stručnjaci navode procjenu da je oko 56 posto pasa u Sjedinjenim Američkim Državama prekomjerne tjelesne mase ili pretilo.
Takav podatak je važan ne zato da bi vlasnici osjećali krivnju, nego da bi shvatili koliko je lako pogriješiti u procjeni “normalne” građe. Ono što se u svakodnevici može činiti kao bezazlen “malo jači” pas, u stvarnosti može imati višak kilograma koji opterećuje cijeli organizam.
Zdravstvene posljedice tih dodatnih kilograma jednako su ozbiljne: prekomjerno teški psi jače opterećuju zglobove, srce, pluća, jetru i bubrege. Skloniji su ozljedama, a ujedno imaju veći rizik tijekom anestezije i kirurških zahvata.
Višak masnog tkiva ne djeluje samo kao “teret” – ono se ponaša i kao aktivno tkivo koje može utjecati na upalne procese u tijelu. Zbog toga se kod nekih pasa s viškom kilograma češće vide kronične smetnje, sporiji oporavak nakon napora i teže podnošenje topline.
Vjerojatno im nije ugodno ni u svakodnevici. Pretili psi često nemaju energiju, spontanost i razigranost koje imaju psi u dobroj formi. Iako pas ne može sam odlučiti “krenuti na dijetu” ili povećati aktivnost, itekako osjeti razliku kada mu je lakše ustati, trčati, skakati i disati bez napora.
U praksi to znači da se kvaliteta života mijenja već s umjerenim smanjenjem viška kilograma – pas se češće vraća igri, traži šetnju, dulje njuška i pokazuje više znatiželje. Upravo zato je vrijedno razumjeti što stoji iza viška kilograma i kako ga uočiti na vrijeme.
Evo što trebate znati o pretilosti kod pasa.
Uzroci pretilosti kod pasa
Neki psi imaju fiziološke razloge za debljanje, ali problemi s težinom najčešće su rezultat dva čimbenika: previše hrane i premalo kretanja. U stvarnosti se ta dva čimbenika često nadovezuju – pas dobiva više kalorija nego što ih troši, a tijelo višak postupno sprema u masno tkivo.
Važno je razumjeti i svakodnevnu dinamiku hranjenja. Mnogi vlasnici ne doživljavaju grickalice kao “pravu hranu”, no u kalorijskom smislu poslastice, komadići sa stola i dodatci između obroka mogu činiti značajan dio ukupnog dnevnog unosa. Kada se takva praksa ponavlja, pretilost kod pasa postaje vrlo realan ishod čak i ako su glavni obroci naizgled uredni.
- Prejedanje je kod psa najčešće pitanje prekomjernog hranjenja – prevelikih porcija, grickalica između obroka i ostataka sa stola. Ponekad vlasnik pogrešno vjeruje da pas treba imati hranu dostupnu 24 sata dnevno ili da pas “traži” više hrane samo kada je stvarno gladan. To nije točno. Psi su prirodni sakupljači hrane i, ako nauče da im određeni pogled ili ponašanje donosi zalogaj, tražit će ga iznova i iznova – bez obzira na to jesu li zaista gladni.
- Nedostatak kretanja isti je problem kakav imamo i mi ljudi. Psi koji su uglavnom zatvoreni u kući ili u dvorištu često ne dobivaju dovoljno aktivnosti – i ne, psi se neće “automatski” više kretati ništa više nego što bi to učinili ljudi. Mogu biti jednako skloni lijenosti. Trčanje uz ogradu i povremena igra često nisu dovoljni. Ako se pas ne kreće dovoljno, dobitak na težini može biti spor, ali postojan, što s vremenom vodi u pretilost kod pasa u srednjoj dobi.
Uz to, postoje i drugi razlozi zbog kojih pas može dobiti na težini, uključujući:
- Sterilizacija ili kastracija snižavaju metabolizam, ali rijetko je da pas dobije puno kilograma isključivo zbog toga. Ono što se češće događa jest da se plan prehrane i kretanja ne prilagođava dobi ili stanju psa. Ono što je primjereno aktivnom štenetu može biti previše kalorično za odraslog psa. To je u potpunosti podložno kontroli. Steriliziran ili kastriran pas ne znači automatski i pretilost kod pasa.
- Hormonalni poremećaji, poput smanjene funkcije štitnjače, odnosno hipotireoze, mogu uzrokovati probleme s težinom. Nadbubrežne žlijezde psa mogu proizvoditi previše hormona kortizola, što dovodi do Cushingove bolesti. Psi s Cushingovom bolešću ne dobivaju nužno “kilograme” u klasičnom smislu, ali se masno tkivo preraspodjeljuje prema trbuhu, pa pas izgleda kao da ima izražen “trbuščić”.
- Usporavanje metabolizma događa se u srednjoj dobi. Istraživanja navode da se “širenje” u srednjim godinama kod pasa počinje oko pete ili šeste godine, pa ako je pas već tada prekomjerne tjelesne mase, problem će se vjerojatno pogoršavati. U toj fazi pretilost kod pasa često postaje kombinacija navike, manjeg kretanja i neprimijećenog viška kalorija.
- Pasmina također igra ulogu. Ako imate mješanca ili čistokrvnog beaglea, koker španijela, kolija, sheltieja, baseta, jazavčara, labradora ili zlatnog retrivera, budite posebno oprezni. Kod takvih pasa osobito je korisno redovito provjeravati tjelesnu građu i prilagođavati obroke prema stvarnoj aktivnosti, a ne prema “uobičajenoj” količini.
Praktično gledano, uzroci se često zbrajaju. Pas koji dobiva malo više poslastica, a istodobno ima malo kraće šetnje, u početku se neće doimati drugačije. No s vremenom se nakuplja višak, a pretilost kod pasa tada postaje vidljiva u načinu kretanja, disanju, izdržljivosti i držanju tijela.
Korisno je razmišljati o hrani i aktivnosti kao o sustavu, a ne kao o jednoj odluci. Ako se dnevni ritam promijeni – primjerice, više rada od kuće, manje izlazaka ili više “malih zalogaja” tijekom dana – poželjno je da se i obroci te šetnje prilagode. U suprotnom, pretilost kod pasa lako se razvije i kod psa koji se na prvi pogled čini “normalnim”.
Kako prepoznati je li pas prekomjerne težine
Najveći problem je što se promjena često događa postupno. Vlasnici se naviknu na novi izgled psa i dožive ga kao “standard”. Zbog toga je korisno s vremena na vrijeme namjerno procijeniti tjelesnu građu – ne samo pogledom, nego i dodirom, jer dlaka i građa mogu zavarati.
Procjena se ne svodi na jedan znak. Pretilost kod pasa obično se prepoznaje kombinacijom: slabije opipljivih rebara, izostanka struka, punijeg područja oko repa i promjena u disanju ili izdržljivosti. Ipak, treba biti oprezan i ne donositi zaključke na temelju samo jednog detalja – pas koji je zadihan može biti i previše uzbuđen, ili je vani jednostavno vruće.
- Provjerite rebra. Da, treba postojati tanak sloj masnog tkiva, ali rebra biste trebali moći napipati. Ako ih ne možete pronaći, imate problem. Zapravo, opipajte i glavne kosti po cijelom tijelu psa – noge, kralježnicu, ramena, kukove. Ako imate poteškoća pronaći ih, vaš ljubimac ima previše “jastučića”, a pretilost kod pasa je vjerojatna.
- Provjerite disanje. Ako vaš pas teško diše čak i nakon male ili nikakve aktivnosti, ili se teško oporavlja nakon kratke šetnje ili kratke igre, može postojati problem.
- Provjerite bazu repa. Malo masnog tkiva treba prekrivati to područje, ali ako uopće ne možete napipati kosti, pas je izrazito prekomjerne tjelesne mase.
- Pogled odozgo. Ozbiljno, promotrite siluetu ljubimca odozgo. Možete li vidjeti struk? Možete li razaznati gdje završavaju rebra i gdje počinju kukovi?
- Provjerite “uvlačenje trbuha”. To je područje iza rebara. Trebalo bi biti užeg opsega od prsnog koša. Koliko užeg ovisi o pasmini, a što je pas dubljih prsa, razlika je obično izraženija. Presuh pas imat će vrlo snažno uvlačenje, dok pretil pas možda uopće neće imati uvlačenje.
Uz navedeno, promatrajte i ponašanje. Pas koji se ranije rado penjao uz stepenice, a sada zastaje ili izbjegava napor, možda ne “stari” samo zato što je mirniji – moguće je da mu je teže nositi vlastitu težinu. Pretilost kod pasa često se očituje i u tome da pas brže odustaje od igre, radije leži, manje se uključuje ili postaje razdražljiv pri manipulaciji tijela, osobito oko kukova i leđa.
Još jedan praktičan znak je oprema. Ako ogrlica ili oprsnica postaju “tijesne” bez jasnog razloga, ili ih morate postupno otpuštati, to može upućivati na promjene u opsegu vrata i prsnog koša. Naravno, takvu promjenu treba usporediti s rastom kod mladih pasa, ali kod odraslih često ukazuje da pretilost kod pasa napreduje.
Kada ste u dilemi, najbolja je kombinacija: opip rebara, pogled odozgo, pogled sa strane i provjera trbušnog uvlačenja. Takva procjena daje realniju sliku nego vaga sama po sebi, jer masa može varirati i ovisno o mišićima. No ako se sve više znakova slaže, razumno je pretpostaviti da pretilost kod pasa treba ozbiljnije adresirati.
Kada nazvati veterinara
Ako ste pažljivo pregledali psa i mislite da postoji problem s težinom, naručite se kod veterinara. Veterinar će napraviti temeljit klinički pregled, moguće i krvne pretrage, te postaviti pitanja o prehrambenim navikama, učestalosti hranjenja i vrsti poslastica. Nakon toga može pomoći izraditi realan, postupan i niskorizičan plan mršavljenja.
Razlog za stručni pristup je jednostavan: pretilost kod pasa nije samo “estetika”, nego zdravstveno stanje koje može prikriti ili pratiti druge probleme. Usto, nagle promjene prehrane ili prebrzo smanjenje unosa hrane mogu biti loša ideja, osobito bez nadzora. Veterinar može procijeniti treba li prilagoditi vrstu hrane, raspored obroka ili način povećanja aktivnosti.
Plan će gotovo sigurno uključivati:
- Smanjen kalorijski unos, vjerojatno uz posebnu hranu formuliranu za mršavljenje
- Manje hrane svaki dan
- Povećan unos vlakana ili vode
- Više kretanja
U praksi, “više kretanja” ne mora značiti nagle i naporne treninge. Kod nekih pasa bolje funkcionira češće, ali kraće šetnje, više njuškanja i aktivnosti koje angažiraju mozak, te postupno produljivanje trajanja šetnji kako se kondicija vraća. Cilj je održivost – pretilost kod pasa se najčešće smanjuje kada novi ritam može potrajati mjesecima, bez iscrpljivanja psa i vlasnika.
Možda ćete htjeti voditi dnevnik unosa hrane – uključujući poslastice – i aktivnosti, kako biste pratili napredak. Možda ćete čak morati postati vrlo precizni, mjeriti točnu količinu hrane i bilježiti svaku poslasticu. Takav pristup pomaže zato što se pogreške najčešće događaju u “sitnicama” koje se ponavljaju svaki dan.
Važno je da se cijelo kućanstvo drži istih pravila. Ako jedna osoba smanjuje obroke, a druga “nagrađuje” psa tijekom dana, pretilost kod pasa će se teško pomaknuti s mjesta. Jasno dogovoreni pristup, unaprijed određena dnevna količina poslastica i dosljednost često su presudni.
Bez obzira na plan, budite spremni da će potrajati. Poticanje mršavljenja bržom brzinom od dva posto ukupne tjelesne mase tjedno vjerojatnije će smanjiti nemasno tkivo i potaknuti povratno dobivanje na težini.
Imate li na umu da je ovo dugoročan proces. Mnogim psima može trebati čak osam do dvanaest mjeseci da dosegnu ciljanu težinu, a i nakon toga morat će nastaviti s prilagođenom prehranom i kretanjem kako bi održali novu, zdraviju građu. U toj fazi pretilost kod pasa se sprječava upravo rutinom – redovitim provjerama tjelesne građe, prilagodbom obroka i održavanjem aktivnosti kroz godišnja doba.
Kako održavate psa u formi i sprječavate pretilost kod pasa? Koje vrste aktivnosti vaš pas najviše voli tijekom dana?
