Proljev kod pasa: simptomi, uzroci i liječenje

Proljev kod pasa označava izlučivanje mekane, neoblikovane ili potpuno tekuće stolice češće nego što je za pojedinog psa uobičajeno. Liječenje može biti jednostavno kada je problem kratkotrajan i povezan s prehranom, ali može zahtijevati opsežniju dijagnostiku kada je uzrok bolest crijeva, drugog organa, infekcija, strano tijelo ili ozbiljniji poremećaj. Izgled stolice, učestalost pražnjenja i opće stanje životinje pomažu u procjeni koliko je stanje hitno.

Simptomi mogu upućivati na promjene u tankom crijevu, debelom crijevu ili organima izvan probavnog sustava. Kako bi veterinar lakše utvrdio uzrok, vlasnik treba biti spreman opisati prehranu psa, nedavne promjene hrane, moguće uzimanje otpada ili stranih predmeta, navike, okoliš i sve druge zamijećene simptome. Važni su i podaci o trajanju tegoba, količini stolice, njezinoj boji, prisutnosti krvi ili sluzi te tome povraća li pas, gubi li na težini ili pokazuje znakove slabosti.

Proljev tankog i debelog crijeva razlikuje se prema najčešćim uzrocima, kliničkoj slici, potrebnim pretragama i načinu liječenja. Nakon što suzi popis mogućih uzroka, veterinar može odabrati ciljane pretrage kojima se nastoji potvrditi točna dijagnoza. Takav pristup važan je jer proljev kod pasa ne znači uvijek isti problem, a terapija koja pomaže kod jednog uzroka može biti neprimjerena kod drugog.

U nastavku su opisani simptomi, mogući uzroci, dijagnostički postupci i oblici liječenja koji se povezuju sa stanjem poznatim kao proljev kod pasa.

Proljev tankog crijeva kod pasa

Simptomi

Kod proljeva koji potječe iz tankog crijeva pas obično izlučuje veću količinu stolice, dok je porast učestalosti pražnjenja razmjerno blag. Najčešće se radi o približno tri do pet pražnjenja dnevno. Životinja se pritom uglavnom ne napinje i nema izražene poteškoće pri izlučivanju stolice, što ovu vrstu tegobe razlikuje od promjena koje zahvaćaju debelo crijevo.

Bolesti tankog crijeva mogu biti praćene povraćanjem i gubitkom tjelesne težine. Ponekad se stvara veća količina plinova, pa vlasnik može čuti kruljenje ili pretakanje u trbuhu. Ako se u stolici pojavi krv, ona prolaskom kroz probavni sustav može biti probavljena, zbog čega stolica postaje vrlo tamna ili crna. Kada se tako očituje proljev kod pasa, izgled stolice treba jasno opisati veterinaru jer pruža važan podatak o mogućem mjestu krvarenja.

Proljev kod pasa koji dolazi iz tankog crijeva zato se ne procjenjuje samo prema tome je li stolica mekana. Veterinar uzima u obzir količinu, učestalost, boju i miris stolice, kao i podatke o povraćanju, apetitu, tjelesnoj težini i ponašanju. Kombinacija tih znakova pomaže odrediti treba li odmah provesti dodatne pretrage.

Uzroci

• Virusne bolesti, među kojima su štenećak, parvoviroza pasa i koronavirus pasa. Takvi uzroci osobito se razmatraju kod mladih pasa koji nisu primili sva preporučena cjepiva ili su nedovoljno cijepljeni.
• Bakterije kao što su salmonela, klostridije i kampilobakter. Iste bakterije mogu se pronaći i u stolici zdravih pasa i mačaka, pa sam nalaz ne mora uvijek dokazati da su upravo one uzrok tegoba. Kada se razmatra proljev kod pasa, rezultat se zato tumači zajedno sa simptomima i drugim nalazima.
• Crijevni crvi i giardija, osobito kod mladih životinja. Paraziti mogu nadražiti probavni sustav i dovesti do promjena stolice, a njihovo se postojanje najčešće provjerava pregledom uzorka stolice.
• Progutani predmeti, primjerice kosti i štapovi. Predmet se može zaglaviti u crijevu te istodobno izazvati proljev i povraćanje. Može i proći kroz probavni sustav, ali putem ozlijediti ili nadražiti crijevnu sluznicu, nakon čega se pojavljuje proljev kod pasa.
• Uzimanje neprikladne hrane, ostataka ili otpada te nagla promjena uobičajene prehrane. U takvim okolnostima proljev može biti jedini simptom, ali se ponekad javlja zajedno s povraćanjem.
• Alergija na hranu. Uz promijenjenu stolicu mogu se pojaviti i povraćanje ili svrbež kože, zbog čega veterinar procjenjuje cijelu kliničku sliku, a ne samo probavne smetnje.
• Otrovi, uključujući olovo i insekticide. Kada su toksini uzrok, proljev je obično praćen povraćanjem, a podatak o mogućem kontaktu s otrovnom tvari treba odmah prenijeti veterinaru.
• Upalna bolest crijeva, poznata i kao IBD. Točan uzrok nije poznat, ali pretpostavlja se da može biti povezana s alergijskom reakcijom na sastojke hrane, bakterije ili parazite. Kod nekih pasmina, primjerice basenjija, bolest može biti prirođena.
• Tumori crijeva, koji se češće razmatraju kod starijih pasa. Njihovo potvrđivanje može zahtijevati slikovne pretrage, endoskopiju ili uzimanje uzorka tkiva.
• Gljivične infekcije poput histoplazmoze, koje se pojavljuju u određenim zemljopisnim područjima. Procjena mogućnosti takve infekcije ovisi i o mjestu boravka te mogućoj izloženosti psa.

Dijagnoza

Veterinar može pokušati utvrditi uzrok proljeva tankog crijeva krvnim pretragama, pregledom stolice, rendgenskim snimanjem, ultrazvučnim pregledom trbuha ili endoskopijom. Odabir pretraga ovisi o simptomima, trajanju bolesti, dobi psa, njegovu općem stanju i sumnji na određeni uzrok. Proljev kod pasa koji traje kratko i nije praćen drugim zabrinjavajućim znakovima ne zahtijeva uvijek isti opseg pretraga kao stanje koje se ponavlja, traje dulje ili dovodi do mršavljenja.

Endoskopija podrazumijeva uvođenje savitljivog instrumenta kroz želudac do gornjeg dijela crijeva. Tijekom postupka veterinar može uzeti male uzorke crijevne sluznice, odnosno biopsije, koje se zatim pregledavaju pod mikroskopom. Budući da pas mora biti miran, a instrument se uvodi duboko u probavni sustav, zahvat se obavlja u općoj anesteziji.

Endoskopskim uzorkovanjem ponekad se ne može potvrditi crijevni limfosarkom. Mali uzorci uzeti endoskopom ne obuhvaćaju punu debljinu crijevne stijenke, a zloćudne stanice mogu se nalaziti dublje u tkivu. U takvom slučaju veterinar može preporučiti operacijski zahvat i uzimanje većeg uzorka koji uključuje cijelu debljinu crijevne stijenke. Tek se pregledom takvog uzorka može pouzdanije postaviti dijagnoza.

Kada se procjenjuje proljev kod pasa, podaci koje vlasnik daje prije pregleda također su dio dijagnostičkog postupka. Korisno je zabilježiti kada su se tegobe pojavile, koliko puta dnevno pas obavlja nuždu, je li stolica obilna ili oskudna te sadrži li sluz ili krv. Fotografija stolice ili svjež uzorak, kada ga veterinar zatraži, mogu pomoći u procjeni, ali ne zamjenjuju klinički pregled životinje.

Liječenje proljeva tankog crijeva kod pasa

Liječenje akutnog, odnosno kratkotrajnog proljeva tankog crijeva često uključuje privremeno uskraćivanje hrane tijekom 24 do 48 sati, ali ne i vode. Takav postupak nije prikladan za svakog psa i treba ga provoditi prema veterinarskom savjetu, osobito kada je riječ o mladim, starim, slabim ili već bolesnim životinjama. Dostupnost vode važna je jer se tekućom stolicom gubi tekućina.

Ako se proljev zaustavi, psu se može nekoliko dana nuditi mala količina blage hrane s malo masti, raspoređena u tri do šest manjih obroka dnevno. Količina se zatim postupno povećava, a povratak na uobičajenu prehranu provodi se polako. Kod oporavka od stanja kao što je proljev kod pasa, nagla promjena natrag na redovitu hranu mogla bi ponovno nadražiti probavni sustav, pa je prijelaz potrebno prilagoditi oporavku psa.

Posebne dijete namijenjene oporavku probavnog sustava često sadrže rižu jer je probavljivija od nekih drugih žitarica. Ipak, izbor hrane ovisi o uzroku tegoba i preporuci veterinara. Kod sumnje na alergiju, upalnu bolest crijeva ili drugi specifičan poremećaj može biti potreban drukčiji prehrambeni pristup.

Vlasnik ne bi trebao davati psu lijekove protiv proljeva koji se prodaju bez recepta prije savjetovanja s veterinarom. Neki pripravci nisu primjereni za svaku životinju ni za svaki uzrok, a ublažavanje simptoma može prikriti razvoj ozbiljnijeg problema. Proljev kod pasa ponekad se može pratiti kod kuće kada je pas aktivan, nije dehidriran i prije pojave tegoba bio je zdrav, ali stanje treba redovito procjenjivati.

Ako se uz proljev pojave potištenost, izrazita slabost, povraćanje, gubitak težine, crna stolica ili drugi zabrinjavajući znakovi, potreban je veterinarski pregled. Pregled je potreban i kada se proljev nastavlja dulje od nekoliko dana. Trajanje i prateći simptomi pomažu razlikovati kratkotrajnu probavnu smetnju od bolesti koja zahtijeva ciljano liječenje.

Proljev debelog crijeva kod pasa

Simptomi

Bolesti debelog crijeva, uključujući kolon i završni dio crijeva, obično uzrokuju vrlo često izlučivanje manjih količina mekane stolice. Pas može obavljati nuždu više od pet puta dnevno i pritom se vidljivo napinjati. Za razliku od krvarenja iz viših dijelova probavnog sustava, krv iz debelog crijeva može biti svijetlocrvena, a stolica može biti sluzava.

Kod proljeva debelog crijeva pas obično ne povraća i ne gubi tjelesnu težinu. Ipak, izostanak tih znakova ne znači da se stanje može zanemariti. Učestalo napinjanje, krv ili sluz u stolici te promjene ponašanja treba opisati veterinaru, osobito kada se ponavljaju ili ne prolaze.

Proljev kod pasa koji zahvaća debelo crijevo često se prepoznaje prema kombinaciji male količine stolice, velike učestalosti i napinjanja. Ta je razlika važna jer usmjerava pregled prema uzrocima koji se češće povezuju s kolonom i rektumom.

Uzroci

• Bičasti crvi, odnosno paraziti koji mogu zahvatiti debelo crijevo.
• Polipi, koji mogu biti prisutni u završnom dijelu probavnog sustava.
• Upalna bolest crijeva, koja može zahvatiti i debelo crijevo.
• Čirevi debelog crijeva, odnosno oštećenja njegove sluznice.
• Rak debelog crijeva, koji se razmatra kao jedan od mogućih uzroka, osobito kada simptomi traju ili se ponavljaju.
• Stres, posebno kod uzbudljivih i osjetljivih pasa kod kojih promjene okoline ili snažna podraženost mogu biti povezane s probavnim smetnjama.

Dijagnoza

Dijagnoza proljeva debelog crijeva također se postavlja na temelju krvnih pretraga i pregleda stolice. Veterinar može obaviti rektalni pregled prstom u rukavici kako bi dobio podatke o mogućoj prisutnosti polipa, tvorbi ili promjena u završnom dijelu crijeva. Kada se istražuje proljev kod pasa, takav pregled ne daje uvijek konačan odgovor, ali može usmjeriti daljnju obradu.

Za pregled debelog crijeva veterinar može provesti endoskopiju krutim ili savitljivim instrumentom koji se uvodi kroz rektum. Budući da je rektum često jako nadražen i osjetljiv, pregled kolona obično se obavlja u općoj anesteziji. Tijekom postupka moguće je pregledati sluznicu i, prema potrebi, uzeti uzorke tkiva za mikroskopsku analizu.

Kao i kod bolesti tankog crijeva, dijagnostika se prilagođava svakom psu. Proljev kod pasa može imati više mogućih uzroka, pa se konačna procjena ne temelji samo na jednom simptomu ili jednom laboratorijskom nalazu. Veterinar povezuje podatke iz anamneze, kliničkog pregleda i odabranih pretraga.

Liječenje proljeva debelog crijeva kod pasa

Liječenje se može temeljiti na specifičnoj dijagnozi. Kada se potvrdi određeni uzrok, terapija se usmjerava na taj problem, primjerice na parazite, upalnu bolest, polipe, čireve ili druge promjene. Zbog toga nije preporučljivo unaprijed primjenjivati isti postupak kod svakog psa s mekanom stolicom.

Nespecifično liječenje često uključuje prehranu s većim udjelom vlakana i sulfasalazin, protuupalni lijek. Takav lijek smije se primjenjivati samo prema veterinarskoj uputi, uz dozu i trajanje koje odgovaraju konkretnoj životinji. Prehrana se također bira prema stanju psa, toleranciji hrane i nalazima pregleda.

Tijekom liječenja vlasnik treba pratiti učestalost pražnjenja, napinjanje, količinu stolice te prisutnost krvi ili sluzi. Te promjene veterinaru pokazuju poboljšava li se proljev kod pasa ili su potrebne dodatne pretrage i prilagodba terapije.

Proljev kod pasa uzrokovan bolestima izvan crijeva

Bolesti koje se ne nalaze izravno u crijevnom sustavu također mogu izazvati proljev. Među njima su zatajenje bubrega, zatajenje jetre i bolesti gušterače. U takvim slučajevima proljev kod pasa jedan je od znakova šireg poremećaja, pa liječenje usmjereno samo na crijeva ne uklanja osnovni uzrok.

Teška upala gušterače, poznata kao pankreatitis, može oštetiti gušteraču i smanjiti njezinu sposobnost stvaranja dovoljne količine enzima potrebnih za probavu masti. Kada enzima nema dovoljno, nastaje insuficijencija gušterače. Posljedica može biti proljev s velikom količinom masne stolice, što je važan podatak pri opisu simptoma veterinaru.

Insuficijencija gušterače može se pojaviti i kod mladih životinja zbog prirođenog nedostatka enzima gušterače. U takvoj situaciji proljev kod pasa nije samo prolazna reakcija na hranu, nego posljedica nedovoljne razgradnje hranjivih tvari. Veterinar zato procjenjuje izgled stolice zajedno s dobi psa, trajanjem simptoma, tjelesnom težinom i drugim znakovima.

Kada se sumnja na bolest bubrega, jetre ili gušterače, pregled se usmjerava i na funkciju tih organa. Krvne pretrage, klinički pregled i druge ciljane metode pomažu razlikovati crijevni uzrok od poremećaja koji se nalazi izvan crijeva. Pravodobno prepoznavanje izvora tegoba omogućuje da se proljev kod pasa liječi u sklopu osnovne bolesti, a ne samo kao izdvojeni simptom.