Nedavno sam prijateljicu pitala ljubi li svoje pse. Ona je velika ljubiteljica pasa, često spašava i udomljuje napuštene životinje u svom domu u predgrađu Los Angelesa i gotovo joj je cijeli život organiziran oko pasa, pa su je i pseći poljupci prirodno dio svakodnevice.
Ispričala mi je da neke od njih zaista ljubi, da joj ti pseći poljupci dođu kao spontani izraz nježnosti, ali da drugi psi to uopće ne podnose, a jedan udomljeni pas bi vjerojatno postao i nasilan kad bi ga pokušala poljubiti jer taj pas svaki poljubac doživljava kao ozbiljnu prijetnju ili uvredu.
Njezin odgovor zapravo je savršen mali primjer lekcije o ovoj temi. Je li u redu ljubiti psa? Sve se svodi na to kakav je vaš pas, kakvi ste vi i u čemu se oboje osjećate ugodno – tek tada pseći poljupci imaju smisla.
Postoji nekoliko stvari o kojima vrijedi razmisliti dok odlučujete hoćete li ili nećete dijeliti pseći poljubac sa svojim četveronožnim prijateljem.
Zašto neki psi vole poljupce?
Iz pseće perspektive pseći poljupci su poseban oblik komunikacije. Psi koji uživaju u tome najčešće su od šteneće dobi naučili da takav kontakt donosi nešto dobro: pažnju, smiren glas, maženje, poslasticu ili igru.
U prirodi je lizanje njuške i usta sasvim normalno pseće ponašanje. Vukovi i lisice, ali i mnoge druge vrste, dočekuju majku nakon lova upravo tako – mladunci joj mahnito ližu usta i njušku, a majka ponekad izbljuje dio probavljene hrane kako bi ih nahranila.
Možda zvuči odbojno, ali za majku na četiri noge puno je lakše ponijeti hranu u želucu nego vući plijen do jazbine. To ponašanje povezano s hranjenjem ostaje duboko upisano u pseću genetiku i kasnije može utjecati na to kako pas doživljava pseće poljupce i lizanje lica.
Unutar čopora lizanje lica je i oblik komunikacije. Stručnjaci ga nazivaju “aktivna submisija”. Podređeni članovi čopora ližu lice i usta onih koje doživljavaju kao nadređene, pokazujući poštovanje i smirujući napetost.
Mnogi psi zadržavaju to ponašanje cijeli život. Ako svoje ljude doživljavaju kao vođe ili kao “svoju obitelj”, često će im prilaziti spuštenog tijela i ližući ruke ili lice, a pseći poljupci im služe kao način da kažu: “Ti si moj, ja sam tvoj, sve je u redu.”
Kada na to odgovorimo blagim glasom, smijehom i maženjem, mi ljudi dodatno pojačavamo tu povezanost. Tako nastaje krug u kojem pseći poljupci postaju mali ritual bliskosti i sigurnosti.
Posebno kod pasa koji su od malih nogu navikli da ih ljudi drže u naručju, ljube i maze, pseći poljupci mogu biti gotovo isto što i maženje trbuh ili češkanje iza uha – naučeni, ali iskreno proživljeni znak privrženosti.
Zašto neki psi mrze poljupce?
Psi koji ne podnose pseće poljupce također imaju vrlo jasne razloge za to. Nekima je svaki nagli ulazak u njihov osobni prostor neugodan, čak i prijeteći. Za psa koji je po naravi sigurniji u sebe, dominantniji ili loše socijaliziran, približavanje ljudskog lica može izgledati kao izravni izazov.
Zato djecu učimo da ne maze nepoznate pse. Životinja može biti nježna i smirena sa svojim ljudima, ali istovremeno doživljavati strance – pogotovo malu djecu koja se naginju nad njom i zure u oči – kao nekoga tko je niže u hijerarhiji i kojega treba držati na distanci.
Ljudi često krivo čitaju pseće signale, osobito kod pasa koje dobro ne poznaju. Mahanje repom ne znači uvijek sreću, a izravan pogled može biti i prijetnja. Kada se nad psa nadvijemo, primaknemo lice i pokušamo ga poljubiti, možemo nenamjerno prekršiti njegova pravila pristojnog ponašanja, pa pseći poljupci u njegovim očima postanu napad.
Kao što zna moja prijateljica iz Los Angelesa, neki psi obožavaju maženje, češkanje, ležanje u krilu, ali povuku crtu kod samog poljupca. Takvim psima pseći poljupci mogu biti previše izravni i preintenzivni, osobito ako su u prošlosti bili kažnjavani kad su pokušali lizati lice ili ako ih je netko naglo odgurnuo.
Pas koji u ranoj dobi doživi da se njegovi pokušaji lizanja ili pseći poljupci dočekaju vikanjem, gurkanjem ili kaznom, može naučiti da je taj oblik bliskosti opasan. Kasnije, kad se čovjek nagne prema njemu, može reagirati ukočenošću, režanjem ili čak ugrizom, ne zato što je “zao”, nego zato što pokušava zaštititi sebe.
Treba uzeti u obzir i fizičku nelagodu. Pas koji ima bolne uši, oči, zube ili ukočen vrat može se uznemiriti već samim približavanjem. U takvoj situaciji pseći poljupci nisu samo emocionalno, nego i doslovno bolni.
Kako prepoznati što vaš pas misli o poljupcima
Prije nego što odlučite jesu li pseći poljupci dobra ideja za vaš odnos sa psom, važno je naučiti čitati njegovo tijelo. Govor tijela je jezik koji pas neprestano koristi, a na nama je da ga naučimo razumjeti.
Pas koji uživa u tome da ga ljubite obično će se opustiti čim mu se približite. Može vam sam gurnuti njušku prema licu, lagano mahati repom, oči će mu biti mekane, a uši, ovisno o pasmini, u položaju koji odaje opuštenost. Pseći poljupci u tom su slučaju dio zajedničke igre i nježnosti.
S druge strane, pas koji nije sretan zbog toga često šalje niz sitnih signala upozorenja. Neki od njih su:
- okretanje glave u stranu čim se nagnemo prema njemu
- ukočeno tijelo ili rep ukočen u visokom ili sasvim spuštenom položaju
- lizanje vlastitih usana ili njuške kad se primičemo
- zijevanje u situaciji u kojoj nije umoran
- diskretno povlačenje unatrag ili pokušaj da se izmakne
Ako nakon tih signala i dalje inzistiramo na tome da ga privučemo k sebi i poljubimo, pseći poljupci mogu završiti režanjem ili ugrizom. Pas je tada već iscrpio “pristojne” načine komunikacije i prelazi na one koji će sigurno uspjeti.
Dobro je promatrati i razliku između situacija. Možda je vašem psu u redu da mu se lice primakne kad ležite jedno kraj drugoga na kauču, ali mu smetaju nagli pseći poljupci kad je uzbuđen, umoran ili kad jede. Poštivanje tih granica ključno je za siguran odnos.
Važno je prihvatiti da čak i najprivrženiji pas ne mora voljeti pseće poljupce. Neki radije biraju druge oblike bliskosti – položiti glavu u vaše krilo, sklupčati se uz vas u krevetu, donijeti vam igračku ili vas slijediti iz sobe u sobu – i svi ti oblici privrženosti jednako su vrijedni.
Što je s mikrobima?
Kada spomenemo pseći poljubac, mnogi će prvo pomisliti na pitanje higijene. Koliko je zapravo “gadljivo” kad vas pas poliže po licu i mogu li pseći poljupci ugroziti zdravlje?
Znamo da ljubljenje među ljudima može biti ugodno i korisno: potiče lučenje hormona sreće, učvršćuje osjećaj povezanosti, smanjuje stres i daje osjećaj bliskosti. Slične emocije možemo doživjeti i kad se radi o bliskom kontaktu s kućnim ljubimcem, pa za neke ljude pseći poljupci imaju gotovo terapijski učinak.
Što se bakterija tiče, u psećim ustima živi cijeli mali svemir mikroorganizama, baš kao i u našima. Nije to nikakav sterilni prostor, ali nije ni nešto egzotično. Velik dio tih bakterija neće biti opasniji od onoga što bismo dobili običnim ljudskim poljupcem.
Razlika je, naravno, u tome što vaš pas nema isti dnevni raspored kao vaš partner. Pas je možda tog jutra njušio uokolo, prevrtao otpatke, okusio nešto na pločniku i temeljito oblizao vlastito međunožje. Teško je zamisliti da je vaš partner slijedio isti scenarij, pa čak i ako ga ne poznajem, pretpostavit ćemo da ipak nije.
Ako znate da vaš pas nije jeo ništa iz kante za smeće ili mačjeg pijeska i da su jedine poslastice bile one iz kutije s poslasticama, onda možete primijeniti zdrav razum. Temeljita higijena ruku, povremeno pranje psećih zdjelica i redovita briga o zubima dobra su podloga da pseći poljupci ostanu samo simpatičan dio suživota.
Osobe s oslabljenim imunitetom, kroničnim bolestima ili otvorenim ranama na koži trebale bi biti opreznije s tim koliko bliske žele pseće poljupce, posebno po licu. Za ostale zdrave ljude, ako postoji obostrani pristanak i ugoda, pseći poljupci uglavnom su pitanje osobnog izbora.
Kako sigurno uvoditi poljupce
Ako niste sigurni kako vaš pas doživljava pseće poljupce, dobro je krenuti polako i pažljivo graditi povjerenje. Ne morate odmah približiti svoje lice njegovoj njušci. Dapače, za početak je bolje da pseći poljubac uopće ne uključuje vaše lice.
Možete, primjerice, ponuditi psu da vam poliže ruku. Držite ruku malo sa strane, ne iznad njegove glave, i promatrajte kako reagira. Ako spontano priđe, poliže vas i pritom djeluje opušteno, možda ćete kasnije moći sigurnije uvoditi i pseće poljupce na druge dijelove tijela.
Dobro je slijediti nekoliko jednostavnih pravila:
- nikada ne forsirati pseći poljubac ako se pas povlači ili ukoči
- ne naginjati se naglo nad psa, pogotovo ne nad stranca ili nesigurnog psa
- djeci objasniti da pseći poljupci nisu igra u kojoj se lice stavlja psu točno pred njušku
- pustiti psa da prvi uspostavi kontakt i da sam “zatraži” pseće poljupce, ako ih uopće želi
Djeca posebno trebaju nadzor odrasle osobe. Njima se pseći poljupci često čine kao igra, ali pas može drukčije shvatiti naglo grljenje i približavanje lica. Čak i najstrpljiviji obiteljski pas ima svoje granice, a na odraslima je da ih prepoznaju i zaštite i dijete i psa.
Pritom je važno naglasiti da psa ne trebamo “slomiti” kako bi prihvatio pseće poljupce. Cilj nije naučiti ga da trpi nešto što mu je neugodno, nego razumjeti njegovu osobnost. Neki psi će uvijek radije birati da im češkate prsa ili leđa umjesto da ih ljubite, i to je potpuno u redu.
Različiti ljudi, različiti osjećaji
Ni ljudi nisu svi isti kad su u pitanju pseći poljupci. Poznajem divne, brižne vlasnike koji se brinu o svojim psima kao o članovima obitelji, ali ne dopuštaju lizanje lica i misao o tome da poljube psa im je jednostavno neugodno ili nehigijenska.
S druge strane, ima onih koji se bez razmišljanja naginju prema psu, primaju pseći poljubac preko cijelog lica i smiju se dok im ljubimac brižno “pere” nos i obraze. Za njih su pseći poljupci dio svakodnevnog rituala i ne vide u tome ništa čudno.
Kultura, odgoj i osobne granice igraju veliku ulogu. U nekim obiteljima ljubimci se penju u krevet, dijele jastuk i deku, dok se u drugima drže na pristojnoj udaljenosti i spavaju u svom ležaju. Isto tako, negdje se pseći poljupci podrazumijevaju, a negdje nikome ne bi palo na pamet približiti lice psećoj njušci.
U svemu tome najvažnije je da nitko – ni čovjek ni pas – ne bude prisiljen na nešto što mu je neugodno. Ako volite pseće poljupce, ali vaš pas jasno pokazuje da mu to smeta, bolje je pronaći druge načine zajedničke nježnosti. Ako je vaš pas opsjednut lizanjem lica, a vama to ne odgovara, možete mu dopustiti da pseće poljupce preusmjeri na ruke ili prsa te ga kroz trening naučiti novom ritualu pozdrava.
Gdje povući granicu?
Na kraju svega, pitanje nisu samo bakterije ili pravila dresure, nego i povjerenje. Pseći poljupci mogu biti preslatka gesta i podsjetnik na to koliko je odnos čovjeka i psa poseban, ali mogu biti i izvor nelagode, nerazumijevanja i potencijalne opasnosti.
Dobro je povremeno samome sebi postaviti nekoliko pitanja: Je li mom psu zaista ugodno kad mu primičem lice? Jesam li siguran u njegovu reakciju u svim situacijama? Poštujem li signale kojima mi govori da mu je dosta, ili se oslanjam na to da me “nikad nije ugrizao” pa forsiram pseće poljupce?
Jednako tako, vrijedi razmisliti o vlastitim granicama. Osjećate li se nelagodno kad vam pas prilazi licu? Brine li vas higijena, imate li zdravstvenih razloga za veći oprez ili vam jednostavno nije ugodno? Niste ništa manje dobar vlasnik ako odlučite da pseći poljupci nisu za vas.
Ja osobno obožavam pseće poljupce i često se zateknem kako svojima dobrovoljno nudim obraz ili čelo da me kratko poližu, a oni na to odgovore veselim repom i sjajem u očima. No to je naš zajednički ritam, dogovor između mene i mojih pasa, a svaki pas i čovjek imaju pravo pronaći svoj vlastiti ritam.
A što je s vama? Ljubite li svog psa ili vam je draže da pseći poljupci ostanu rezervirani za druge? Dopuštate li njemu da poljupcima “uzvrati uslugu”? Možda ste granicu postavili negdje na sredini, uz povremeni dodir njuške o obraz i puno češkanja trbuha. Kako god da je kod vas, vaš odnos je jedinstven i vrijedi ga slušati i poštovati.
