Bjesnoća kod pasa je virusna bolest koja utječe na mozak i leđnu moždinu, a uvijek je smrtonosna. Zbog toga je vakcinacija protiv bjesnoće izuzetno važna za pse. Ova bolest se najčešće prenosi ugrizima jer zaražene životinje izlučuju veliku količinu virusa bjesnoće u svom slini.
Kada se pojave simptomi bjesnoće kod pasa, obično uključuju promjene u ponašanju, paralizu i na kraju smrt. Inkubacija bolesti obično traje od dva tjedna do četiri mjeseca kod pasa, iako može potrajati i dulje.
Bjesnoća može zahvatiti pse i sve druge sisavce, uključujući ljude. Zapravo, bolest godišnje ubije više od 50.000 ljudi i milijune životinja širom svijeta. Psi koji dođu u kontakt sa divljim životinjama podložniji su obolijevanju, a nezaštićeni psi imaju puno veći rizik.
Evo što biste trebali znati o simptomima, uzrocima i prevenciji bjesnoće kod pasa.
Simptomi bjesnoće kod pasa
Simptomi bjesnoće kod pasa prilično su očiti i zastrašujući. Postoje dvije faze bolesti: faza bijesa, koju slijedi paralitička ili “glupa” faza. Sama imena dovoljno govore o tome koliko je bolest opasna.
Na početku, psi zaraženi bjesnoćom pokazuju promjene u temperamentu, uključujući:
- Nemir
- Neizvjesnost
- Strah
- Nagla naklonost kod inače povučenih pasa
- Nagla agresija ili sramežljivost kod inače prijateljskih pasa
- Neosjetljivost na bol
- Grizenje nepostojećih objekata, ugrizi i samoozljeđivanje
- Senzibilnost na svjetlo, dodir ili zvuk
U paralitičkoj fazi, pasovo čeljust visi, slina kaplje s nje, a pas ne može jesti ili piti. Kada postane dehidriran, dolazi do potpune paralize, a smrt nastupa ubrzo nakon toga.
Svaka životinja ili čovjek koji je ugrizen ili ogreban tijekom bilo koje od faza smatra se izloženim i treba odmah potražiti liječenje. Za razliku od ljudske verzije bolesti, bjesnoća kod pasa ne izaziva hidrofobiju, ili strah od vode.
Očito je, ako primijetite bilo koji od tih simptoma – pa čak i ako sumnjate da je vaš pas bio izložen bjesnoći – odmah se obratite veterinaru.
Uzroci
Najčešći način na koji bjesnoća prelazi na pse je preko sline zaražene životinje koja ulazi u organizam putem ugriza, iako se može prenijeti i kroz sluznice ili izgrebene rane.
Premda je Centar za kontrolu bolesti nedavno objavio da je specifična bjesnoća za pse iskorijenjena u SAD-u, bjesnoća još uvijek postoji među drugim životinjama u divljini, i vaš pas može oboljeti ako nije bio cijepljen.
Od 1970-ih godina postoji epidemija bjesnoće među rakunima, a više od polovice slučajeva kod pasa poteklo je od ove divlje životinje. Ostatak je nastao od skunka, lisica i šišmiša, redom.
Najvjerojatniji način prijenosa je ugriz zaražene životinje – ne putem buha, komaraca ili drugih insekata – iako je bilo rijetkih slučajeva prijenosa izdišući zrak u špiljama zaraženim šišmišima.
Vakcinacija protiv bjesnoće za pse
• Vakcine protiv bjesnoće ključne su za zaštitu pasa od virusa bjesnoće, koji je gotovo uvijek smrtonosan nakon što se pojave klinički znakovi. Psi su izloženi riziku jer bjesnoća česta među divljim životinjama poput rakuna, šišmiša, lisica i skunkova.
• Vakcina protiv bjesnoće obavezna je za pse u većini područja. Redovita vakcinacija protiv bjesnoće štiti zdravlje kućnih ljubimaca i ljudi, pomažući sprječavanju prijenosa na ljude putem ugriza pasa.
• Vakcina protiv bjesnoće obično se daje štencima u dobi od 12-16 tjedana. Nakon toga slijedi ponovna vakcinacija godinu dana kasnije, a dodatne doze mogu se davati svake 1 do 3 godine, ovisno o vrsti vakcine, propisima javnog zdravstva i preporuci veterinara.
• Postoje vakcine koje traju godinu dana i više. Veterinar određuje odgovarajući raspored ovisno o zdravstvenom stanju, dobi i zakonodavnim zahtjevima za valjanu potvrdu o cijepljenju.
• Uobičajeni nuspojave vakcine protiv bjesnoće kod pasa mogu uključivati blagu letargiju, bolnost na mjestu injekcije, blagu groznicu i smanjen apetit. Rjeđe mogu nastati ozbiljnije alergijske reakcije.
• Ispravna vakcinacija od strane licenciranog veterinara pruža najbolju zaštitu od bolesti. Vakcine protiv bjesnoće za pse vrlo su sigurne i učinkovite – one štite više od 99% cijepljenih životinja više od godinu dana s svakom dozom pojačivača.
Ukoliko sumnjate da je vaš pas bio izložen bjesnoći, uobičajena veterinarska procedura je karantena do šest mjeseci za necijepljene pse i deset dana za pse koji su cijepljeni. Veterinaru morate pokazati potvrdu o cijepljenju.
Ponekad je moguće zaustaviti napredovanje bjesnoće odmah nakon ugriza ubrizgavanjem antiseruma protiv bjesnoće, koji sadrži protutijela. Kada simptomi počnu, bolest je uvijek smrtonosna, a zaraženi pas će najvjerojatnije biti eutanaziran. Zakoni zahtijevaju da veterinari prijave sumnjive slučajeve bjesnoće nadležnim zdravstvenim službama.
Prevencija je najbolji lijek
Prevencija je najbolja mjera kada je riječ o bjesnoći. Pobrinite se da cijepite svog psa. Vakcina je učinkovita samo ako psi dobiju cjepivo prije nego što virus uđe u živčani sustav. U Sjedinjenim Američkim Državama vakcinacija protiv bjesnoće obavezna je za pse, kao i doze pojačivača.
Održavanje udaljenosti od divljih životinja također pomaže u prevenciji prijenosa bjesnoće na pse. Cijepljeni psi koji su ugrizeni i dalje moraju proći kroz karantenu i vjerojatno će dobiti još jednu dozu pojačivača kao dodatnu mjeru opreza, iako ako su prisutna protutijela u krvi psa, oni će obično biti sigurni od bjesnoće.
Bjesnoća kod ljudi: koji su simptomi?
Ovdje su neki od najčešćih simptoma bjesnoće kod ljudi:
- Groznica – Jedan od ranih simptoma često je visoka temperatura, ponekad veća od 40°C. Groznica je reakcija na virus koji se množi u tijelu.
- Glavobolja – Jaka glavobolja može se pojaviti istovremeno s groznicom. Glavobolje su vjerojatno uzrokovane upalom zbog virusa koji zaražuje mozak i živčane stanice.
- Umor/Slabost – Kako virus napreduje, umor i slabost mišića često dolaze. To otežava obavljanje normalnih dnevnih aktivnosti.
- Nelagoda/Bol – Osobe mogu osjetiti intenzivnu nelagodu ili bol na mjestu ugriza životinje, kao i utrnulost ili peckanje zbog upale živaca.
- Mučnina/Povraćanje – Mučnina, povraćanje i bolovi u trbuhu česti su zbog utjecaja virusa na probavni i živčani sustav.
- Uzrujanost – Osobe mogu početi pokazivati neobično ponašanje poput anksioznosti, uznemirenosti, zbunjenosti ili delirija. Upala utječe na funkciju mozga.
- Halucinacije – Mnogi ljudi doživljavaju halucinacije dok virus napada mozak i živčane stanice.
- Prekomjerno slinjenje – Kako bolest napreduje, neki ljudi se žale na pojačanu proizvodnju sline i slinjenje. To je zbog toga što virus sada napada dijelove mozga koji kontroliraju žlijezde slinovnice.
U kasnijim fazama simptomi se pogoršavaju, dovodeći do paralize, problema s disanjem, napadaja i na kraju smrti ako nije primljen tretman. Traženje odmah liječničke pomoći kada se posumnja na bjesnoću ključno je. Cijepljenje odmah nakon izloženosti još uvijek može spriječiti da virus uzrokuje bolest.
Je li bjesnoća izlječiva u ljudima?
Ne, kada se pojave klinički simptomi bjesnoće kod ljudi, bolest je gotovo 100% smrtonosna. Međutim, bjesnoća se može spriječiti ako se liječenje provede ubrzo nakon izloženosti, prije nego što simptomi postanu vidljivi. Evo nekoliko ključnih činjenica o izlječivosti bjesnoće:
- Ne postoji lijek nakon što se pojave klinički simptomi. U tom trenutku infekcija je prošla kroz živčani sustav i dosegla mozak. Podrška u medicinskoj skrbi može samo produžiti neizbježnu smrt za nekoliko dana.
- Post-izložbena profilaksa (PEP) može spriječiti nastanak bjesnoće. To uključuje temeljito čišćenje rane, a zatim režim vakcinacije protiv bjesnoće tijekom 28 dana uz rabies imunoglobulin. PEP je gotovo 100% učinkovit ako se daje odmah nakon izloženosti.
- Virus bjesnoće ima inkubacijski period koji u prosjeku traje 1-3 mjeseca nakon početne infekcije, ali može varirati od nekoliko dana do godine. Ovaj period pruža priliku za primjenu PEP-a koji stimulira imunološki odgovor i neutralizira virus prije nego što dosegne mozak ili leđnu moždinu.
- Dokumentirano je manje od 15 slučajeva preživjelih od ljudske bjesnoće, a preživjeli su obično doživjeli dugoročne neurološke smetnje. Preživljavanje je uključivalo stavljanje pacijenta u komu uz intenzivnu terapiju koja nije uvijek dostupna ili uspješna.
Ukratko, bjesnoća je izlječiva samo u tom smislu da PEP može spriječiti da virus dosegne mozak ako se provede na vrijeme. Međutim, nakon što simptomi postanu očiti, ukazuje se na aktivnu infekciju koja je gotovo uvijek smrtonosna.
