Septikemija i bakterijemija kod pasa nastaju kada bakterijska infekcija dospije u krvotok i izazove upalnu reakciju te bolest u organizmu. Iako se ti pojmovi ponekad upotrebljavaju kao da znače isto, među njima postoji važna razlika. Bakterijemija označava prisutnost bakterija u krvi, dok septikemija, poznata i kao sepsa ili trovanje krvi, opisuje ozbiljno stanje koje nastaje kada organizam snažno reagira na tu infekciju. Budući da se stanje može brzo pogoršati, svaki znak moguće infekcije zahtijeva pravodobnu veterinarsku procjenu.
Bakterijemija je relativno česta, ali imunološki sustav većine zdravih pasa uspijeva ukloniti bakterije prije nego što se pojave vidljivi simptomi. Problem nastaje kada je obrambeni sustav oslabljen, opterećen drugom bolešću ili jednostavno ne uspije dovoljno brzo zaustaviti širenje infekcije. Tada se bakterije mogu nastaviti razmnožavati, a septikemija može zahvatiti cijeli organizam. Riječ je o ozbiljnom stanju sa stopom smrtnosti od približno 50 posto kod pasa.
Rani znakovi ne moraju uvijek biti specifični. Pas može djelovati umorno, odbijati hranu ili imati probavne tegobe, a takve se promjene lako mogu povezati s brojnim drugim bolestima. Upravo zato nije dovoljno promatrati samo jedan simptom. Važno je uzeti u obzir cjelokupno stanje životinje, brzinu kojom se simptomi razvijaju i postojanje drugih bolesti ili infekcija. Kada se sumnja na septikemiju, veterinar treba postaviti dijagnozu i odrediti odgovarajuće liječenje.
Simptomi septikemije i bakterijemije kod pasa
Simptomi se mogu pojaviti naglo, ali se mogu razvijati i postupno tijekom vremena. Neki psi uspiju savladati bakterijsku infekciju u krvi bez ikakvih vidljivih znakova. Kod drugih se razvija septikemija, nakon čega može doći do ozbiljnih i po život opasnih komplikacija. Razlika između blage, prolazne infekcije i teškog sistemskog stanja često se vidi u tome koliko je organizam sposoban zadržati stabilan krvni tlak, normalnu cirkulaciju i uredan rad organa.
Znakovi se razlikuju ovisno o tome koji su organi najviše pogođeni. Ako su probavni sustav i ravnoteža tekućine posebno opterećeni, mogu se pojaviti povraćanje, proljev i dehidracija. Kada je cirkulacija oslabljena, desni mogu postati blijede, krvni tlak može pasti, a pas može djelovati izrazito slabo. Ako su zahvaćeni živčani sustav i opće stanje svijesti, moguća je dezorijentacija. Zbog takve raznolikosti simptoma, septikemija se može zamijeniti s drugim bolestima koje također aktiviraju ili poremećuju imunološki odgovor.
Posebno je važno obratiti pozornost na kombinaciju simptoma. Primjerice, proljev sam po sebi ne mora upućivati na bakterijsku infekciju krvi, ali proljev uz povraćanje, izraženu slabost, ubrzano disanje i blijede desni može biti mnogo ozbiljniji znak. Jednako tako, povišena temperatura ili zimica, uz gubitak apetita i ubrzan rad srca, mogu pokazati da organizam pokušava odgovoriti na infekciju. Kada se simptomi pojavljuju istodobno ili brzo napreduju, nije preporučljivo čekati da se stanje samo popravi.
Znakovi zbog kojih treba odmah kontaktirati veterinara uključuju:
- Proljev
- Povraćanje
- Dehidraciju
- Gubitak apetita
- Letargiju
- Zimicu
- Povišenu tjelesnu temperaturu
- Tahikardiju, odnosno ubrzan rad srca
- Šum na srcu
- Slabost
- Drhtanje
- Plitko disanje
- Blijede desni
- Nisku razinu šećera u krvi
- Nizak krvni tlak
- Neravnotežu elektrolita
- Dezorijentaciju
- Septički šok
- Zatajenje organa
Navedeni simptomi ne moraju biti prisutni istodobno. Pas može pokazivati samo nekoliko znakova, a njihova jačina može se mijenjati. Međutim, septikemija se ne procjenjuje samo prema broju simptoma, nego i prema njihovoj ozbiljnosti te brzini napredovanja. Slabost koja se naglo pogoršava, nemogućnost zadržavanja vode ili hrane, poremećaj svijesti i znakovi šoka zahtijevaju hitnu veterinarsku pomoć.
Septički šok jedna je od najtežih komplikacija. U tom stanju krvni tlak i cirkulacija više ne osiguravaju organima dovoljno stabilan protok krvi. Organizam tada teško održava osnovne funkcije, a rizik od zatajenja organa raste. Septikemija može napredovati upravo prema takvom ishodu, pa su rano prepoznavanje simptoma i brzo liječenje presudni za pružanje odgovarajuće potpore psu.
Uzroci septikemije i bakterijemije kod pasa
Bakterije mogu dospjeti u krvotok na više načina. To se može dogoditi tijekom rutinskog čišćenja zuba, tijekom operacije ili kada se postojeća infekcija iz drugog dijela tijela proširi u krv. Sam ulazak bakterija u krv ne znači nužno da će se razviti septikemija. Zdrav imunološki sustav često ukloni bakterije prije nego što izazovu težu bolest. Rizik raste kada obrambeni mehanizmi ne mogu dovoljno učinkovito kontrolirati infekciju.
Psi s oslabljenim imunološkim sustavom podložniji su razvoju ozbiljnog stanja. Oslabljena obrana organizma može biti povezana s drugim bolestima koje već opterećuju tijelo. Pankreatitis, dijabetes, zatajenje bubrega i zatajenje jetre navedeni su među stanjima koja psu mogu povećati osjetljivost na infekcije. Svaka bolest ili okolnost koja potiskuje imunološki odgovor može povećati vjerojatnost da će bakterijemija prijeći u septikemiju.
Važno je razumjeti da izvor infekcije ne mora odmah biti vidljiv. Pas može imati lokalnu infekciju koja u početku izgleda ograničeno na jedno područje, ali se bakterije kasnije mogu proširiti. Infekcije kože i mokraćnog sustava mogu prijeći u krvotok te izazvati ozbiljniju reakciju organizma. Zato lokalne infekcije ne treba promatrati kao beznačajne, osobito ako pas istodobno postane bezvoljan, izgubi apetit ili razvije temperaturu.
Nakon kirurškog zahvata ili drugog postupka tijekom kojeg bakterije mogu dospjeti u krv, većina zdravih pasa neće razviti teško stanje. Ipak, kod pasa s oslabljenim imunitetom, postojećom upalom ili kroničnom bolešću potreban je veći oprez. Septikemija se može razviti kada se bakterije nastave razmnožavati, a imunološka reakcija postane toliko snažna da počne ugrožavati stabilnost cijelog organizma.
Vlasnici pasa koji već imaju infekciju ili neku drugu bolest trebaju pažljivo pratiti promjene u ponašanju i tjelesnom stanju. Iznenadna slabost, odbijanje hrane, povraćanje, proljev, drhtanje ili promjene u disanju mogu upozoravati da se početni problem pogoršao. Septikemija se ne može pouzdano potvrditi samo promatranjem kod kuće, ali pravodobno prepoznavanje pogoršanja može ubrzati odlazak veterinaru.
Također je važno razlikovati uzrok od posljedice. Bakterijska infekcija u krvi početni je problem, dok septikemija predstavlja bolest koja se razvija zbog odgovora organizma na tu infekciju. Taj odgovor može zahvatiti cirkulaciju, ravnotežu tekućine, razinu šećera u krvi, krvni tlak i rad organa. Zbog toga liječenje ne uključuje samo djelovanje protiv bakterija nego i potporu cijelom organizmu.
Liječenje septikemije i bakterijemije kod pasa
Liječenje često počinje hitnom potporom jer septikemija može brzo postati smrtonosna. Ako je pas u septičkom šoku, može biti potrebna hospitalizacija i primjena intravenskih tekućina. Takva potpora posebno je važna kada su povraćanje i proljev doveli do dehidracije. Tekućine pomažu u nadoknadi izgubljenog volumena i obnovi ravnoteže elektrolita, što je važno za stabilizaciju cirkulacije i općeg stanja.
Veterinari mogu u početku primijeniti antibiotike širokog spektra dok ne utvrde uzrok infekcije. Kada se infekcija jasnije odredi, terapija se može prilagoditi specifičnijim antibioticima. Cilj je zaustaviti razmnožavanje bakterija i smanjiti opterećenje organizma. Ipak, kod teškog stanja antibiotici nisu jedina potrebna mjera jer septikemija može istodobno poremetiti krvni tlak, cirkulaciju, unos hrane i funkciju organa.
Ako je krvni tlak nizak i protok krvi prema organima nedovoljan, veterinar može primijeniti vazopresore. Ti lijekovi sužavaju krvne žile, povećavaju krvni tlak i pomažu u održavanju protoka krvi prema vitalnim organima. Takva potpora može biti potrebna kada same tekućine nisu dovoljne za stabilizaciju cirkulacije. Septikemija u toj fazi zahtijeva stalno praćenje jer se stanje psa može mijenjati u kratkom vremenu.
Psi koji ne mogu jesti ili ne uspijevaju zadržati hranu mogu trebati sondu za hranjenje. Time se organizmu omogućuje unos potrebne hrane kada uobičajeno hranjenje nije moguće. Ako se pronađe apsces kao izvor infekcije, može biti potrebno kirurško uklanjanje. Uklanjanje takvog žarišta važno je jer se bakterije iz njega mogu nastaviti širiti, čak i kada se primjenjuju antibiotici i druga potporna terapija.
Tijekom oporavka veterinar može preporučiti mekanu hranu kako bi probavni sustav dobio više vremena za oporavak. Hrana treba biti prilagođena stanju psa i njegovoj sposobnosti da je zadrži. Nakon prestanka povraćanja i proljeva, povratak redovitom hranjenju može biti postupan. Septikemija iscrpljuje organizam, pa oporavak ne završava onog trenutka kada se prvi simptomi smanje.
Vlasnici trebaju nastaviti pratiti znakove septičkog šoka i drugih komplikacija. Blijede desni, izrazita slabost, dezorijentacija, plitko disanje, ponovno povraćanje ili naglo pogoršanje apetita mogu značiti da se stanje nije stabiliziralo. Zbog visoke smrtnosti povezane s ovim stanjem, kontrola i praćenje prema uputama veterinara imaju važnu ulogu tijekom cijelog razdoblja liječenja.
Potpuni oporavak može trajati nekoliko tjedana. Psu su potrebni odmor, nadzor i dosljedno provođenje propisane terapije. Razina aktivnosti trebala bi odgovarati njegovu trenutačnom stanju, a svako pogoršanje treba odmah prijaviti veterinaru. Septikemija može privremeno oslabiti psa i nakon što se infekcija počne povlačiti, pa je strpljiv oporavak jednako važan kao i početno hitno liječenje.
Budući da uzrok može biti povezan s drugom infekcijom ili bolešću, veterinarska skrb usmjerena je i na osnovni problem. Liječenje kožne ili mokraćne infekcije, kontrola bolesti poput dijabetesa te praćenje funkcije bubrega ili jetre mogu biti dio šireg pristupa. Septikemija se ne promatra odvojeno od ostatka zdravstvenog stanja psa jer postojeće bolesti mogu utjecati na tijek infekcije i brzinu oporavka.
