Terapijski psi tijekom pandemije imali su važnu ulogu u pružanju smirenja ljudima koji su se suočavali sa strahom, iscrpljenošću i dugotrajnom neizvjesnošću. Među njima se posebno istaknula Loki, petogodišnja rotvajlerica čiji je rad bio usmjeren na pacijente i zdravstvene djelatnike u razdoblju kada su bolnice bile pod velikim pritiskom. Za trud uložen u ublažavanje napetosti i pružanje emocionalne podrške dobila je priznanje koje na duhovit način povezuje njezinu službu s medicinskim okruženjem. Sveučilište Maryland u Baltimoreu dodijelilo joj je počasni “dogtorat medicine”, čime je javno istaknulo doprinos koji je ovaj terapijski pas dao zajednici tijekom jednog od najzahtjevnijih razdoblja novije svakodnevice. Priznanje nije bilo samo simpatična gesta vezana uz igru riječi. Ono je skrenulo pozornost na konkretne aktivnosti koje su Loki i njezina vodičica provodile za ljude na prvoj crti zdravstvene skrbi. Njihov se rad temeljio na neposrednoj podršci, praktičnim paketima i virtualnim susretima s pacijentima, pa je terapijski pas postao prepoznatljivo lice inicijative koja je povezivala suosjećanje i korisnu pomoć. U bolničkom okruženju takva je prisutnost imala posebno značenje jer je nudila drukčiji oblik kontakta od onoga koji se odvija kroz preglede, terapije i službene razgovore. Loki nije mogla ukloniti uzroke iscrpljenosti, ali je mogla unijeti miran trenutak u dan obilježen zahtjevnim obvezama. Upravo je zato priznanje usmjereno na njezinu službu, a ne samo na njezinu popularnost. Terapijski pas bio je dio organizirane aktivnosti u kojoj su pažnja prema pojedincu i praktična pomoć išle zajedno.
Terapijski pas počašćen na sveučilišnoj svečanosti
Prema izvještaju televizije Fox 5 News, “dogtorica” Loki djelovala je zajedno sa svojom vodičicom, dr. Caroline Benzel. Njih dvije donosile su zdravstvenim djelatnicima na prvoj crti takozvane Hero Healing Kits pakete u Medicinskom centru Sveučilišta Maryland. U paketima su se nalazili vazelin, losion, čaj i instant-kava – predmeti koje su primatelji opisali kao funkcionalne i smislene. Takav sadržaj nije bio raskošan niti zamišljen kao simboličan poklon bez praktične vrijednosti. Bio je sastavljen od jednostavnih stvari koje se mogu upotrijebiti tijekom napornog radnog dana, osobito kada je vrijeme za odmor ograničeno, a osobna udobnost potisnuta hitnim obvezama. Upravo je ta kombinacija praktičnosti i pažnje pomogla da inicijativa bude dobro prihvaćena. Terapijski pas pritom nije bio samo zaštitni znak podjele paketa. Loki je svojom prisutnošću davala cijeloj akciji toplinu i neposrednost, a susret s njom mogao je nakratko odmaknuti misli djelatnika od radnog opterećenja. U najtežem dijelu pandemije provodila je i virtualne terapijske susrete s pacijentima koji su se borili s koronavirusom. Kada izravni kontakt nije bio moguć ili je bio ograničen, terapijski pas sudjelovao je putem ekrana, održavajući barem dio veze koju takve životinje inače stvaraju u osobnom susretu. Time je Loki nastavila pružati utjehu i u okolnostima u kojima su uobičajeni oblici posjeta morali biti prilagođeni.
Loki je za svoj rad bila zapažena i prije dodjele počasnog sveučilišnog priznanja. Dobila je nekoliko uglednih nacionalnih nagrada, među kojima je i priznanje Paw of Courage Američkog kinološkog kluba. Ta su priznanja dodatno učvrstila sliku o njoj kao životinji čiji angažman nadilazi povremeni nastup ili kratku promotivnu akciju. Terapijski pas postao je simbol kontinuiranog rada koji se provodio uz jasnu namjeru da se pomogne ljudima izloženima velikom psihičkom i fizičkom opterećenju. Posebnu pozornost privuklo je i njezino gostovanje u videoserijalu “The Bright Side” Katie Couric. Tijekom tog pojavljivanja Ally Bank donirala joj je 10.000 dolara. Donacija je bila važna zato što je omogućila nastavak konkretnih aktivnosti, a nije ostala samo na razini javnog priznanja. Loki i Benzel mogle su sredstva usmjeriti prema potrebama koje su već prepoznale u bolničkom okruženju. Terapijski pas tako je, uz emocionalnu podršku, postao i pokretač pomoći koja je imala jasan materijalni oblik. Javnost je kroz njezinu priču mogla vidjeti kako se popularnost i medijska vidljivost mogu pretvoriti u opremu i pakete za ljude koji svakodnevno rade u zahtjevnim uvjetima.
Polovica donacije iskorištena je za kupnju osobne zaštitne opreme za zdravstvene djelatnike na prvoj crti, dok je druga polovica financirala podjelu paketa Hero Healing Kits. Takva raspodjela pokazala je da je inicijativa istodobno odgovarala na zaštitne i osobne potrebe primatelja. Zaštitna oprema bila je izravno povezana sa sigurnošću na radnom mjestu, a paketi su nudili male, uporabne predmete koji su mogli olakšati duga dežurstva. Loki je do trenutka opisanog u izvornom izvještaju podijelila više od 7.000 paketa u Marylandu. Među primateljima nisu bili samo bolnički djelatnici. Paketi su stigli i zaposlenicima Policijske uprave Sveučilišta Maryland te lokalnim vatrogasnim postajama. Time se krug pomoći proširio na različite službe koje su tijekom pandemije nastavile raditi s građanima i reagirati u zahtjevnim situacijama. Terapijski pas bio je zajednička poveznica tih podjela, ali je iza svake isporuke stajala organizacija, prikupljanje potrepština i priprema sadržaja. Loki je privlačila pozornost i otvarala prostor za razgovor, dok je Benzel koordinirala aktivnosti koje su ideju pretvarale u stvarnu pomoć. U tome se vidi posebnost njihove suradnje – životinja je donosila emocionalnu toplinu, a vodičica je tu pažnju usmjeravala prema jasno određenim potrebama zajednice. Terapijski pas zato nije bio predstavljen kao zamjena za stručnu skrb ili zaštitnu opremu, nego kao dio šireg pristupa podršci ljudima koji su radili pod pritiskom.
Pionirski rad psa potaknuo je dobra djela
Loki je svojim radom otvorila put sličnim inicijativama. Njezin je primjer potaknuo druge da pokrenu usporedive akcije u još osam saveznih država, a diljem zemlje prikupljeno je više od 100.000 dolara. Ti podaci pokazuju koliko se lokalna ideja može proširiti kada je jednostavna, razumljiva i usmjerena na jasno prepoznatu potrebu. Terapijski pas pritom je imao važnu ulogu u privlačenju interesa javnosti, ali uspjeh nije počivao samo na njegovoj popularnosti. Ljudi su prepoznali mogućnost da donacijama ili predmetima izravno sudjeluju u pripremi paketa za djelatnike kojima je podrška bila namijenjena. Benzel je rekla da je primala i donacije proizvoda za pakete Hero Healing Kits. Ona i Loki zatim su ih dijelile bolnicama tijekom Silvestrova i Nove godine. Odabir tih dana dodatno je naglasio kontinuitet njihove aktivnosti, jer potrebe djelatnika nisu prestajale tijekom blagdana. Terapijski pas nastavio je dolaziti ljudima koji su radili dok su mnogi drugi provodili vrijeme kod kuće. Takvi susreti nisu mijenjali zahtjevnost posla, ali su mogli unijeti trenutak vedrine i pokazati primateljima da njihov trud nije neprimijećen. Loki je zbog toga postala više od sudionice jedne dobrotvorne kampanje. Njezina je prisutnost povezala donatore, volonterski angažman i ustanove koje su primale pomoć, stvarajući prepoznatljiv obrazac koji su drugi mogli prilagoditi vlastitim sredinama.
Sljedeći projekt vezan uz Loki trebao bi biti dječja knjiga u kojoj će upravo ona imati glavnu ulogu. Benzel planira napisati knjigu i tako priču o njihovom radu prenijeti mlađoj publici. Terapijski pas kao glavni lik prirodno povezuje temu pomaganja s pričom koja djeci može biti bliska i lako razumljiva. Loki već ima životopis ispunjen susretima s pacijentima, zdravstvenim djelatnicima, policijskim zaposlenicima i vatrogascima, pa njezina iskustva nude dovoljno stvarnih događaja za pripovijedanje bez potrebe za pretjerivanjem. Knjiga bi mogla prikazati kako se briga za druge sastoji od niza malih postupaka – od mirnog virtualnog susreta do podjele paketa s predmetima za svakodnevnu uporabu. U središtu takve priče ostaje terapijski pas koji ne govori ljudskim jezikom, ali svojim ponašanjem i prisutnošću potiče osjećaj bliskosti. Benzel pritom može opisati i organizacijski dio njihova rada, jer iza svakog posjeta i paketa stoje priprema, suradnja i odgovornost. Najava knjige pokazuje da se Lokina uloga nastavlja razvijati izvan bolničkih hodnika i sveučilišnih svečanosti. Terapijski pas tako dobiva novu priliku da potakne razumijevanje suosjećanja, služenja zajednici i pažnje prema ljudima koji prolaze kroz teško razdoblje.
Loki nije bila jedini pas koji je primio diplomu Sveučilišta Maryland. Počasne “dogtorate” za službu u pružanju utjehe zdravstvenim djelatnicima dobili su i trogodišnji goldendoodle Kylo Red te šestogodišnja labradoodle Kiera. Njihovo uključivanje pokazalo je da sveučilište nije istaknulo samo jednu popularnu životinju, nego je priznalo širi doprinos pasa koji su sudjelovali u podršci zdravstvenoj zajednici. Svaki terapijski pas djeluje u suradnji s vodičem i unutar okruženja u kojem su važni sigurnost, smirenost i poštovanje potreba ljudi kojima se prilazi. Dodjela diploma zato je imala svečani i vedar ton, ali je u pozadini ostala ozbiljna poruka o vrijednosti emocionalne podrške. Loki, Kylo Red i Kiera predstavljali su različite pse, no zajedničko im je bilo služenje ljudima koji su se tijekom pandemije suočavali s iznimno zahtjevnim radnim danima. Terapijski pas u takvoj situaciji ne rješava medicinske probleme i ne preuzima posao stručnjaka. Njegova je uloga drukčija – donosi mirnu prisutnost, prekida osjećaj izoliranosti i stvara kratku priliku za emocionalno rasterećenje. Sveučilište je diplomama posebno označilo njihovu službu u pružanju utjehe zdravstvenim djelatnicima. Uz Loki su na svečanosti zato bili istaknuti Kylo Red i Kiera, koji su za isti oblik služenja primili vlastite počasne “dogtorate”.
