U mnogim domovima diljem svijeta vlasnici pasa primijete da im šape pasa ponekad mirišu na kukuruzni čips, gotovo kao poznati proizvod Fritos. Nekima je taj miris simpatičan i topao podsjetnik na zajedničko vrijeme provedeno na kauču, dok se pas opušta kraj njih. Drugima je pomalo čudan, pa se pitaju je li s njihovim ljubimcem sve u redu i treba li ih zabrinuti činjenica da upravo šape šire takav miris.
Ako ste ikada, iz znatiželje ili nježnosti, prislonili nos uz pseće šape, vjerojatno ste osjetili taj specifičan, blago tostirani miris. Možda ste ga prepoznali odmah, a možda ste tek nakon usporedbe s paketićem kukuruznog čipsa shvatili na što vas podsjeća. Neki psi imaju jači, drugi jedva primjetan miris, a ima i onih čije šape gotovo uopće ne mirišu na čips.
Zanimljivo je da mnogi ljubitelji pasa otvoreno priznaju da im je miris koji šire šape njihovih ljubimaca ugodan i da im pruža osjećaj bliskosti s ljubimcem. Mirisi snažno bude sjećanja – na prve šetnje, zajedničko spavanje u istom prostoru, dane provedene u parku ili učenja trikova. Tako se pseće šape mogu povezati s uspomenama punim nježnosti, pa nije čudno da se neki ljudi gotovo ovisnički smješkaju svaki put kad ga osjete.
Naravno, ima i onih kojima taj miris nije nimalo privlačan i radije će se držati na distanci kad pas podigne nogu. Bez obzira na to kojoj skupini pripadate, dobro je znati što se zapravo događa na koži vašeg psa i zašto šape uopće mogu podsjećati na kukuruzni čips. Razumijevanje uzroka pomaže da lakše procijenite kada je miris sasvim normalan, a kada je vrijeme da potražite savjet veterinara.
Što uzrokuje miris kukuruznog čipsa na psećim šapama
Na koži pasa, pa tako i na šapama, prirodno živi velik broj mikroorganizama. Većina tih sitnih stanara potpuno je bezopasna i čini uobičajeni mikrobiom kože. Pseće šape posebno su zanimljive jer su upravo jastučići na donjoj strani mjesta na kojima se nalaze znojne žlijezde. Za razliku od ljudi, psi ne znoje cijelo tijelo, nego uglavnom dišu na usta da bi se rashladili, a znoj se ponajviše pojavljuje na šapama.
Dok pas hoda, trči, penje se po stubama ili istražuje travu u parku, koža šapa dolazi u kontakt s tlom, vodom i različitim površinama. Na taj način šape prikupljaju bakterije iz okoliša, među kojima su i vrste poput bakterije Pseudomonas. Kada se znoj iz znojnih žlijezda na jastučićima pomiješa s tim mikroorganizmima, nastaje karakterističan miris koji mnoge podsjeća na kukuruzni čips.
Struktura jastučića i prostora između prstiju pogoduje zadržavanju vlage. Ako se šape nakon šetnje po kiši, snijegu ili mokroj travi ne osuše dobro, vlaga može dulje ostati u dlaci i na koži. U takvim uvjetima bakterije i gljivice lakše se razmnožavaju, pa se miris koji dolazi s jastučića pojašnjava. To i dalje ne znači da je pas nužno bolestan, ali objašnjava zašto ponekad primijetite da šape mirišu jače nego inače.
Osim bakterija, na miris utječu i gljivice koje prirodno žive na koži, poput kvasnica. Kada se njihova količina zadrži u ravnoteži, pseće šape imaju blag, gotovo slatkasto-tostirani miris. Međutim, ako se ravnoteža poremeti, gljivice se mogu previše razmnožiti i tada miris postaje intenzivniji, oštriji ili neugodan. U tom slučaju već govorimo o potencijalnom problemu koji zahtijeva malo više pažnje.
Normalan miris naspram znakova mogućeg problema
Važno je razlikovati situaciju u kojoj je miris s jastučića sasvim normalan od one u kojoj šape pokušavaju signalizirati da nešto nije u redu. Blagi miris kukuruznog čipsa, koji osjetite tek kada približite nos šapama, najčešće je dio normalne slike. Posebno ako pas ne pokazuje nikakve znakove nelagode, ne liže stalno noge i rado se kreće, takve pseće šape obično ne zahtijevaju poseban alarm.
S druge strane, ako primijetite da se miris naglo pojačao ili se proširio po cijeloj prostoriji čim pas uđe u stan, to može biti znak da je ravnoteža mikroorganizama narušena. Šape tada treba detaljnije pogledati. Obratite pažnju na crvenilo, ogrebotine, ljuštenje kože, male pukotine ili rane između prstiju. Ako pas uporno liže ili grize šape, šepa ili odbija hodati po određenim podlogama, to su dodatni signali da je vrijeme za pregled.
Jedan od čestih uzroka pojačanog, neugodnog mirisa su gljivične infekcije. U tom slučaju pseće šape mogu izgledati zacrvenjeno, natečeno ili mastno na dodir, a pas ih može gotovo opsesivno lizati. Bakterijske infekcije također mogu izazvati jak miris, osobito ako se razvije upala ili ako postoji rana koja se zakomplicirala. Bez pregleda je teško razlikovati o kojoj se točno vrsti infekcije radi, pa je najbolji korak dogovoriti posjet veterinaru.
Treba uzeti u obzir i alergije. Psi koji imaju alergiju na hranu, grinje, pelud ili druge tvari često češće ližu noge kako bi ublažili svrbež. Stalno vlaženje kože slinom stvara još povoljnije uvjete za razmnožavanje mikroorganizama, pa šape počinju izraženije i neugodnije mirisati. U takvim situacijama rješavanje samog mirisa neće biti dovoljno – potrebno je pronaći i kontrolirati osnovni uzrok alergije.
Kako njegovati pseće šape u svakodnevnom životu
Redovita njega važna je za cijelo tijelo vašeg psa, a posebno za područja koja su svaki dan u dodiru s različitim podlogama. Pseće šape zaslužuju poseban ritual njege, jer preko njih pas osjeća podlogu, održava ravnotežu i stabilnost te se bez razmišljanja kreće po betonu, travi, pijesku ili šljunku. Kada u svoj raspored uvrstite kratke preglede i čišćenje šapa, lakše ćete pratiti promjene u izgledu ili mirisu.
Nakon svake šetnje, posebno po kišnom ili blatnjavom vremenu, dobro je nježno isprati ili obrisati šape mlakom vodom i mekanim ručnikom. Tako uklanjate prljavštinu, sol, ostatke kemikalija s cesta i dio bakterija iz okoliša. Jednako je važno da šape dobro osušite, uključujući prostore između prstiju, kako vlaga ne bi ostala zarobljena. Suhe pseće šape manje su sklone razvoju neugodnih mirisa i iritacija.
Ako vaš pas ima dužu dlaku između jastučića, korisno je da je povremeno skratite škaricama za kućne ljubimce ili kod groomera. Kada se dlaka previše nakupi, može zadržavati blato, sitne kamenčiće i vlagu, pa šape postaju izvrsno tlo za razmnožavanje bakterija. Kratka i uredna dlaka olakšava čišćenje i pomaže da koža bolje diše.
Pri odabiru sredstava za njegu budite oprezni. Gruba sredstva za čišćenje, jaka sredstva za dezinfekciju ili proizvodi namijenjeni ljudskoj koži mogu isušiti i oštetiti jastučiće. Pseće šape najbolje je prati blagim preparatima namijenjenima psima ili običnom vodom, osim ako veterinar nije posebno preporučio medicinski šampon. Oštećena i isušena koža sklona je pukotinama, a one otvaraju put infekcijama i još izraženijim mirisima.
Kada je vrijeme za posjet veterinaru
Iako je većina blagog mirisa normalna pojava, postoje situacije kada pseće šape zahtijevaju stručnu pomoć. Ako primijetite da se miris naglo promijenio, postao izrazito jak, kiselkast ili neugodan, to je jasan znak da nešto nije u ravnoteži. Posebno obratite pažnju ako se uz miris javlja crvenilo, otok, toplina na dodir ili iscjedak iz prostora između prstiju.
Još jedan važan znak su promjene u ponašanju. Ako vaš inače razigrani ljubimac iznenada izbjegava hodati po određenim podlogama, ako često sjeda usred šetnje i liže noge ili ako uporno grize jedan te isti prst, šape pokušavaju poručiti da ih nešto smeta. Tada je mudro što prije potražiti savjet stručnjaka, umjesto da sami eksperimentirate s kremama i sprejevima.
Veterinar će pregledati šape, po potrebi uzeti bris ili strugotinu kože te utvrditi postoji li infekcija, alergijska reakcija, strano tijelo ili neki drugi problem. Nakon postavljanja dijagnoze može preporučiti odgovarajuću terapiju – od lokalnih krema i kupki do promjene prehrane ili dodatnih pretraga. Pravovremena reakcija ne štiti samo pseće šape, nego i opće zdravlje vašeg ljubimca.
Zašto je nekim ljudima miris psećih šapa privlačan
Iako zvuči neobično, mnogi vlasnici priznaju da im je specifičan miris koji šire pseće šape zapravo drag. Objašnjenje se često skriva u emocijama i navikama. Puno vremena provodimo u blizini svojih pasa – dok gledamo film, čitamo, radimo od kuće – a šape su često upravo ondje gdje su i ljudi, na kauču, krevetu ili podu uz stol. Tako miris koji dolazi s jastučića postaje dio uobičajenog mirisnog krajolika doma.
Naše se pamćenje snažno oslanja na mirise. Ako se ugodni trenuci opuštanja i nježnosti redovito odvijaju dok pseće šape leže blizu nas, nije čudo da mozak taj miris poveže s osjećajem sigurnosti i ljubavi. S vremenom se neki ljudi gotovo naviknu na specifičan „aroma potpis” svog psa i lako razlikuju miris vlastitog ljubimca od mirisa drugih pasa.
Naravno, ne moraju svima šape mirisati ugodno i to je sasvim u redu. Bitno je da, neovisno o vlastitim preferencijama, povremeno provjerite izgled i miris šapa kako biste na vrijeme uočili eventualne promjene. Čak i ako osobno ne volite miris koji podsjeća na čips, važno je prepoznati trenutak kada pseće šape počnu slati signale da im treba dodatna pažnja ili stručna pomoć.
Higijena i sigurnost kada dodirujete pseće šape
Mnogi vlasnici se pitaju je li sigurno namjerno mirisati pseće šape i približavati lice njihovim nogama. U većini slučajeva, kod zdravog psa i neoštećene kože, povremeno nježno pomirisati šape neće predstavljati problem. Ipak, treba imati na umu da šape svakodnevno hodaju po raznim površinama, uključujući ulice, parkove, javne površine i mjesta gdje su prolazile druge životinje.
Zbog toga je dobro zadržati neke osnovne higijenske navike. Nakon što ste dirali šape, posebno ako ste provodili dulje vrijeme čisteći ih ili kontrolirajući stanje, operite ruke sapunom i vodom. Time štitite i sebe i druge članove kućanstva, osobito djecu i osobe oslabljenog imuniteta. Ako je pas nedavno hodao po kemikalijama, slanoj vodi ili jako prljavoj podlozi, šape je svakako potrebno oprati prije maženja.
Ako na koži primijetite rane, ogrebotine ili pukotine, pokušajte izbjeći da ih izravno dodirujete dok pregledavate pseće šape. U takvim situacijama možete koristiti jednokratne rukavice ili jednostavno biti pažljiviji i nakon dodira temeljito oprati ruke. Na taj način smanjujete rizik prijenosa bakterija, a istodobno se brinete da vaš ljubimac ostane miran i opušten tijekom pregleda.
Kako psa naučiti da mu je dodirivanje šapa ugodno
Lakše je brinuti se za pseće šape ako je pas naviknut da mu mirno dirate noge. Mnogi psi u početku instinktivno povlače šapu kada ih pokušate dodirnuti, jer im je to osjetljivo područje. Uz malo strpljenja i pozitivnog poticanja, možete naučiti psa da prihvati pregled i čišćenje šapa kao nešto sasvim uobičajeno i ugodno.
Počnite tako da kratko, uz puno pohvala i poslastica, dodirujete pseće šape dok se pas odmara. Ne zadržavajte šapu dugo u rukama, nego radije ponovite više kratkih dodira, svaki put nagradivši psa. Postupno možete produžavati vrijeme dodira, gledati između prstiju, opipavati jastučiće i lagano ih razdvajati. Cilj je da pas nauči povezivati dodir sa sigurnošću i nagradom, a ne s nelagodom.
Kada pas mirno dopušta da mu pregledavate noge, lakše ćete primijetiti svaku promjenu u izgledu ili mirisu. Tako ćete pravodobno uočiti ako pseće šape postanu toplije nego inače, ako je miris drugačiji ili ako se pojavi bolnost na dodir. Redovitim, opuštenim pregledima pomažete i sebi i svom ljubimcu da potencijalne probleme uhvatite u ranoj fazi, kada se obično lakše rješavaju.
Na kraju, vrijedi zapamtiti da je blagi miris kukuruznog čipsa koji ponekad dolazi s jastučića najčešće sasvim normalan dio života sa psom. Uz redovitu njegu, povremeno pranje, pažljivo sušenje i promatranje ponašanja, pseće šape ostat će zdrave i funkcionalne, a vi ćete bolje razumjeti što vam njihov miris pokušava poručiti.
