Mogu li psi jesti kozice? To se pitanje lako može pojaviti dok pripremate ljetni ručak, čistite plodove mora ili jednostavno primijetite da vas pas vrlo pozorno promatra i čeka zalogaj. Hrana koju ljudi rado jedu nije automatski prikladna za životinje, pa je razumljivo provjeriti smije li pas kušati ono što se nalazi na vašem tanjuru. Kozice same po sebi nisu među namirnicama koje su otrovne za pse, ali način pripreme, količina i posluživanje imaju veliku ulogu. Pas ne bi trebao dobiti zalogaj iz tave pun maslaca, češnjaka, soli ili ljutih začina samo zato što je meso ploda mora dobro termički obrađeno. Sigurnost zato ne ovisi samo o vrsti hrane nego i o svemu što joj je dodano prije nego što stigne do pseće zdjelice. Pseće moljakanje pritom nije dokaz da mu određena hrana odgovara. Psi se često zanimaju za miris i okus bez obzira na to može li im takav zalogaj izazvati nelagodu, pa odluku o hranjenju treba donijeti vlasnik, a ne prepustiti je trenutnom psećem oduševljenju.
Kratak odgovor glasi da psi mogu jesti kozice kada su potpuno kuhane, očišćene i poslužene bez začina. Takav mali zalogaj može sadržavati korisne hranjive tvari, među kojima se ističu vitamin B12, niacin i fosfor. Ipak, riječ je o dodatku prehrani, a ne o namirnici koja bi trebala zamijeniti uravnotežen pseći obrok. Potpuna hrana za pse formulirana je tako da životinji pruža odgovarajući omjer bjelančevina, masti, vitamina i minerala, dok povremena ljudska hrana lako naruši taj omjer ako se daje često ili u velikim količinama. Osim toga, pojedini psi imaju osjetljiv probavni sustav, alergije ili zdravstvena stanja zbog kojih čak i inače prihvatljiv zalogaj nije dobar izbor. Zbog toga novi sastojak treba uvoditi oprezno i u vrlo maloj količini. Dobro je voditi računa i o drugim poslasticama koje je pas dobio istoga dana. Nekoliko naizgled sitnih zalogaja iz kuhinje može se zbrojiti u znatnu količinu dodatne hrane, osobito kod malih pasa, pa se porcija uvijek treba promatrati u kontekstu cijelog dnevnog jelovnika.
Prije nego što psu ponudite kozice, razgovarajte s veterinarom koji poznaje njegovu dob, težinu, prehranu i zdravstvenu povijest. Taj je savjet posebno važan ako pas ima kronične probavne smetnje, bolest gušterače, prekomjernu tjelesnu masu, alergije ili propisanu veterinarsku dijetu. Veterinar može procijeniti uklapa li se takva poslastica u postojeći jelovnik i kolika je porcija primjerena baš vašem psu. Također je korisno pratiti reakciju nakon prvog kušanja. Povraćanje, proljev, pojačano češanje, oticanje, crvenilo kože ili otežano disanje nisu uobičajene reakcije i zahtijevaju prekid hranjenja, a kod ozbiljnih simptoma i hitan veterinarski pregled. Oprez ne znači da je namirnica nužno opasna – znači da svaki pas može reagirati drukčije.
Zašto kozice mogu biti korisne psima?
Kada se govori o plodovima mora koji se povremeno mogu ponuditi psu, kozice su zanimljive jer sadrže bjelančevine i više mikronutrijenata. Bjelančevine sudjeluju u održavanju mišića, tkiva i brojnih tjelesnih funkcija, ali pas ih već treba dobivati iz svoje redovite hrane. Zato ovaj zalogaj nije nužan za dobro zdravlje, nego može biti povremena promjena okusa. Važno je ne poistovjetiti nutritivnu vrijednost s neograničenom sigurnošću. Namirnica može sadržavati korisne sastojke, a ipak biti neprikladna u velikoj porciji ili nakon pripreme s masnoćom i začinima. Najviše koristi ima jednostavno pripremljen, malen komad koji se daje rijetko, uz uobičajeni obrok ili kao nagrada. Tako se izbjegava nepotrebno povećavanje ukupnog dnevnog unosa energije.
Vitamin B12 jedan je od hranjivih sastojaka koje kozice prirodno sadrže. Taj vitamin ima ulogu u stvaranju krvnih stanica, radu živčanog sustava i normalnom metabolizmu. Ipak, nije potrebno samostalno dodavati određenu namirnicu samo zato što sadrži vitamin B12, osobito ako pas već jede potpunu i uravnoteženu hranu. Nedostatak vitamina ili probavne tegobe ne treba liječiti nasumičnim dodavanjem ljudske hrane. Ako pas ima dugotrajan proljev, gubi na težini, slabije jede ili pokazuje znakove umora, uzrok treba utvrditi veterinar. U takvoj situaciji plodovi mora nisu zamjena za dijagnostiku ni za propisanu terapiju. Njihova je vrijednost prvenstveno u tome što u malom zalogaju mogu ponuditi okus i hranjive tvari bez potrebe za složenom pripremom.
Kozice sadrže i niacin, odnosno vitamin B3, koji sudjeluje u pretvaranju hranjivih tvari u energiju te podržava normalan rad brojnih metaboličkih procesa. To ne znači da će dodatna porcija automatski povećati energiju psa ili poboljšati cirkulaciju. Organizam vitamine koristi unutar složenog sustava, a učinak ovisi o ukupnoj prehrani i zdravstvenom stanju. Kod zdravog psa koji jede kvalitetnu potpunu hranu, mali komad može biti samo raznolika poslastica. Kod psa koji ima prehrambeni manjak, bolest jetre, crijevnu bolest ili drugi poremećaj, veterinar treba odlučiti je li potrebna prilagodba prehrane. Najsigurnije je promatrati ovu namirnicu kao dodatak koji može biti ukusan, a ne kao ciljanu nadopunu za liječenje određenog problema.
Fosfor je još jedan mineral prisutan u ovoj vrsti hrane. Sudjeluje u održavanju kostiju i zuba te u brojnim procesima vezanim uz energiju stanica. Ipak, više fosfora nije uvijek bolje. Psi s određenim bolestima, osobito oni na posebno prilagođenoj prehrani, mogu trebati strogo kontroliran unos pojedinih minerala. Zbog toga kozice nisu prikladan dodatak svakom veterinarskom jelovniku. Njihova je prednost to što su, kada se pripreme bez ulja, maslaca i umaka, razmjerno nemasne. No niska količina masti u samoj namirnici ne vrijedi ako je poslužena pržena, pohana ili prelivena masnim umakom. Način pripreme može vrlo brzo pretvoriti jednostavan zalogaj u hranu koja nepotrebno opterećuje probavu.
Kako psu sigurno poslužiti kozice?
Sve kozice namijenjene psu treba potpuno termički obraditi. Sirovi ili nedovoljno kuhani plodovi mora mogu sadržavati mikroorganizme i druge štetne čimbenike koji predstavljaju nepotreban rizik za psa, ali i za ljude koji rukuju hranom. Kuhanje treba biti temeljito, a gotov proizvod ne smije imati sirove, prozirne dijelove. Ako koristite zamrznutu namirnicu, pravilno je odmrznite i pripremite prema sigurnim pravilima rukovanja hranom. Psu nemojte davati sirove ostatke tijekom čišćenja niti mu dopustiti da ih uzima iz otpada. Nakon pripreme operite ruke, pribor i površine koje su bile u dodiru sa sirovim plodovima mora. Takva higijena smanjuje mogućnost prijenosa neželjenih mikroorganizama unutar kućanstva. Obratite pozornost i na svježinu proizvoda. Neugodan miris, promijenjena boja ili neodgovarajuće čuvanje razlog su da hranu ne nudite ni ljudima ni životinjama. Termička obrada ne može ispraviti svaku pogrešku nastalu dugim stajanjem ili lošim skladištenjem.
Najjednostavniji način pripreme jest kuhanje na pari ili u vodi, bez ikakvih dodataka. Kozice ne treba soliti, marinirati ni začinjavati. Češnjak i luk nisu prikladni za pse, a začinske mješavine često sadrže upravo te sastojke, zajedno s mnogo soli. Maslac, vrhnje, ulje i bogati umaci povećavaju količinu masti te mogu izazvati probavne smetnje, osobito kod osjetljivih pasa. Pohani i prženi komadi također nisu dobar izbor jer uz meso dolaze brašno, masnoća, sol i drugi dodaci. Najsigurnije je odvojiti mali komad prije nego što začinite ostatak obroka za ljude. Nakon kuhanja pustite ga da se dovoljno ohladi kako pas ne bi opekao usta ili jezik.
Prije posluživanja uklonite oklop, noge i rep. Iako neki psi pokušavaju progutati cijeli komad, tvrdi dijelovi mogu predstavljati opasnost od gušenja ili ozlijediti usta i probavni sustav. Očišćene kozice treba dodatno narezati na manje komade ako je pas malen, jede vrlo brzo ili inače ne žvače hranu temeljito. Veličina zalogaja treba odgovarati veličini psa, a hranjenje treba nadzirati. Nemojte bacati cijeli komad prema psu niti ga nuditi dok je uzbuđen i skače, jer tada lakše može progutati hranu bez žvakanja. Mirno posluživanje iz ruke ili zdjelice smanjuje rizik i omogućuje vam da odmah primijetite ako pas teško guta. Kod pasa koji halapljivo jedu korisno je komadić ponuditi zasebno, a ne pomiješati ga s velikom količinom hrane koju brzo gutaju. Tako vlasnik lakše nadzire žvakanje i uočava svaku neuobičajenu reakciju.
Količina treba ostati mala. Za mnoge pse dovoljan je jedan mali komad, dok bi dva mogla biti gornja granica povremene poslastice, ali precizna porcija ovisi o veličini psa, njegovoj dnevnoj prehrani i zdravstvenom stanju. Kozice ne bi trebale postati redovit velik dodatak obroku samo zato što ih pas voli. Poslastice i ljudska hrana zajedno trebaju činiti malen dio dnevnog unosa, kako se ne bi narušila nutritivna ravnoteža ili potaknulo debljanje. Prvi put ponudite još manju količinu i promatrajte psa tijekom sljedećih sati. Ako se pojave blage probavne smetnje, nemojte ponovno nuditi istu namirnicu bez razgovora s veterinarom. Kod znakova alergijske reakcije potreban je brži stručni savjet.
Ako vaš pas rado jede kozice, držite se jednostavne pripreme, malenih porcija i povremenog posluživanja. Ne dijelite s njim ostatke iz restorana, gotova jela s umacima ni plodove mora nepoznatog sastava, jer je teško procijeniti količinu soli, začina i masnoće. Također nemojte pretpostaviti da je svaki proizvod na bazi plodova mora jednak čistom kuhanom komadu. Namazi, juhe, salate, tjestenine i grickalice mogu sadržavati sastojke koji nisu prikladni za pse. Ako već imate iskustva s ovom poslasticom, korisno je pratiti kako je pripremate, koliku količinu dajete i kako pas reagira. Je li vaš pas ikada kušao ovaj zalogaj i na koji mu ga način poslužujete? Podijelite svoje iskustvo u komentarima.
